Planeta Zemlja

LJEPOTA, NOS I JOŠ PONEŠTO


Živimo u vrijeme koje voli lijepe i uspješne. Pa bilo je tako i uvijek.
Svi vole biti lijepi. Nije to samo za žene.

Oni koji to poriču, mislim, nisu iskreni
Ali danas su postavljena pravila za ljepotu, ali i mogućnosti da budemo lijepi..
Lijepe i savršene, žele biti već mlađe tinejđerke,zrele žene, a dobro izgledati, žele, bome i stare gospođe.
Ljepota je lukrativna “industrija” i nosi ogromne prihode.
Ne moramo ići u Ameriku.
Sve nam je dostupno ovdje.
Estetska kirurgija sa face liftingom, liposukcije, implantati, botox, male operacije o kojima se ne govori.
Imamo umjetne trepavice, ekstenzije, laserske tretmane, teretane sa personalnim trenerima, perlasto bijele zube od umjetnih krunica itd itd. Sve naveden uz uvjet plaćanja
Pa kako da ne budete savršeni.

Nekoć davno, ne baš u doba dinosaura,a ipak davno, bilo je drugačije.
Bojali smo stidljivo kosu, eventualno otišli kozmetičaru na tretman i bavili se sportom.Što se našeg tadašnjeg izgleda tiče može se reći.

“Rodiš se bogat, a onda svaki dan gubiš bogatstvo”

Tako nekako glasi citat Joan Collins, nekadašnje zvijezde sapunice Dinastija

Danas su žene sve ljepše i mogu ljepotu godinama održati

Treba biti pošten, pa reći da je puno navedenog, nedostupno velikom broju žena, a ima puno lijepih i unikatnih žena koje o takvim tretmanima ni ne pomišljaju.
Primjer je prelijepa mlada žena, kojoj su sugerirali korekciju nosa.
Ona je odlučila ostati unikatna, a zahvat joj zapravo ni ne treba.
Jedan savjet.

“Ništa više ne uljepšava ženu, nego uvjerenje da je lijepa”

Sofia Loren

Primjer samouvjerene, unikatne žene, koja na sebi nije ništa mijenjala je Barbara Streisand.
Ona je prelijepa, izuzetno talentirana pjevačica i glumica, dobitnica dva Oscara
Muzika i riječi njenih pjesama su vanvremenske
Razmišljala dugo, riječi koje pjesme da dodam, i odlučila za Memories

Midnight, not a sound from the pavement
Has the moon lost her memory?
She is smiling alone
In the lamplight, the withered leaves collect at my feet
And the wind begins to moan
Memory, all alone in the moonlight
I can dream of the old days
Life was beautiful then
I remember the time I knew what happiness was
Let the memory live again
Every street lamp seems to beat
A fatalistic warning
Someone mutters and the street lamp sputters
And soon it will be morning
Daylight, I must wait for the sunrise
I must think of a new life
And I mustn't give in
When the dawn comes, tonight will be a memory too
And a new day will begin
Burnt out ends…


/ ideja za gornje iz posta “Izgubljena u galaksiji/

Oznake: ljepota