Planeta Zemlja

I


SRETNICI IDU NA MORE


Mi koji ostajemo doma se kuhamo.
Nije baš, da mi se nešto i piše.
Može li malo humora?






























Dobru zabavu želim.

/izvor- moj mobi/prijatelji/

Oznake: ljeto

PLESALA JE JEDNO LJETO
/švedski film-drama, nagrađen Zlatnim Medvjedom, na filmskom festivalu u Berlinu 1952 g




Oduvijek sam volila stare kuće i antikvitete. Zašto? Ne znam.
Odrasla u stanu i bez antikviteta.
Kao djevojčica, za posjeta jednoj “bogatoj” gospođi ugledala sam jedan stilski sekreter. Bio je jako lijep i toliko me se dojmio, da sam pomislila, kada odrastem i ja ću sebi kupiti takav
Nisam kupila.
Ovih dana gledam na tv-u seriju o francuskim dvorcima , koje kupuju i restauriraju pretežno Britanci.
To su prekrasne građevine stare i po nekoliko stoljeća, a neke su proglašene i kulturnim dobrom i kao takve zaštićene.
Često su pune blaga u vidu starog pokućstva, porcelana, lustera, slika itd.
Britanci dvorce restauriraju i koriste za prihode, organiziranjem vjenčanja, koncerata, gastronomije, iznajmljivanja, i drugih raznih manifestacija ,a od prihoda pokrivaju održavanje dvoraca i svoje životne troškove
Mislim da je to za njih povoljno, jer se cijene dvoraca kreću na razini cijena
stana u Londonu.
Za mene bi život i restauracija blaga iz dvoraca bila bajka.


I mi imamo, u svim dijelovima Hrvatske, stotine prekrasnih dvoraca, kurija,i kaštela starih nekoliko stoljeća sa svojom povijesti i mitovima . Dvorci su naše blago, a skrivaju i dodatno blago u vidu starog pokućstva, slika, porculana i ostalog. Dvorci su pretežito bili u vlasništvu plemenitaških obitelji
Neki su danas u privatnom vlasništvu, a neki ne.
Ima dvoraca, koji su muzeji, bolnice/dječja bolnica Bistra/, hoteli sa restoranima, a velik broj čeka da dođe njihovo vrijeme.
Izgleda da je vrijeme već nastupilo za dvorac Kerestinec, gdje firma Rimac planira graditi kampus sa tvornicom automobila u okolini. Velika je ponuda dvoraca na prodaju. Cijene su poprilično visoke, a svaki dvorac zahtjeva još dodatno veliko ulaganje
Možda ne bi bilo na odmet, da se pronađe način da se ljudi zainteresiraju i motiviraju za kupnju.
Stvorila bi se nova radna mjesta, očuvala kulturna baština, a i promovirao kontinentalni turizam.
Za sada, po mom saznanju, dvorce kupuju pretežno tajkuni za svoje potrebe, kao što su Kulmerovi Dvori, Klokovec, Miljana itd

I ja imam svoj dvorac

Nekoć, ali uistinu davno, mogle su se vrlo jeftino kupiti stare ribarske kolibe
Iskoristila sam tu priliku i na jednom lijepom udaljenom otoku ,kupila jednu malu kuću.
Imala je srušen krov, trule grede, zemljani pod, popadale prozore i škure, bez struje i vode Od blaga je bio samo metalni križ i kotlić za kuhanje na otvorenoj vatri.
Za mene je to bio dvorac.
Sve smo popravili i nekoliko godina uživali.

Nakon izvjesnog vremena pojavila se je kuća u koju se je isplatilo ulagati.
Iako je bila daleko veća, krov je prokišnjavao, žbuka je padala, kao i prozori i škure.
Primili smo se posla i lijepo je uredili
Godišnje odmore sam provodila farbajući niz vrata , protektirajući podove od crvotočine,a da bi zadržali originalne podove, ljepeći keramičke pločice i ostalo.
Napravili smo lijepi dom.
Prikazujem pogled kroz prozor galerije na tavanu






“Ti krovovi, krovovi stari”, U suncu ste našli svoj san…”./Gabi Novak/



Nastojali smo zadržati sve autohtono, kao podnu keramiku staru oko 100 g., ulazna drvena vrata i drugo.
Mislim da smo jedini na otoku, zadržali staru keramiku, jer došla je nova keramika/doduše lijepa/ i nova plastična vrata/ lagana za održavanje/
U kući bilo i blaga. Našli smo nešto starog pokućstva












Kada smo uređivali dvorište, ostavili smo nepopločeni mali dio uz kuhinju, namijenjen za cvijeće. Tu je došla jedna skromna crvena ružica.

Nakon mnogo godina, kad smo ljeti, došli na otok, u nepopločenom dijelu dvorišta, misteriozno se je pojavila jedna velika prelijepa lepezasta palma.
Dvorište je zatvoreno, mi je nismo posadili.
Nemam ni pojma kako se sade palme.
Našli smo se u dilemi. Što sada?
Nema mjesta za palmu i ružicu.
Trebalo je odlučiti, koja odlazi. Jako teška odluka. Obje su žive.
Na kraju, morala je otići palma, a i zbog korijenja koje je išlo pod kuću.
Još je danas žalim.









Ostala je ružica , veliki borac, prepuštena sama sebi, ali još uvijek tu.

PALMA JE PLESALA NA VJETRU SAMO JEDNO LJETO

Zbogom moja palmo.

Pozdravljam te ružice
Pozdravljam te stara kućo
Pozdravljam te prelijepi otoče

Oznake: ljeto

Denika ide na izlet


Ja sam mala jazavčarka i zovem se Deny.
Kak sam mala i slatka, zovu me i Denika

Imam 8 godina i njuškica mi je pomalo počela sijediti.
Farbala se ne bum.
Volim samo prirodno.
Ona se farba, ali to je njena odluka

Sa mojih 8 godina još nisam bila na izletu.
Je, da sam išla svaki tjedan na selo, na moj breg, gdje sam glavna i mogu lajati do mile volje, ipak to nije isto.
Na bregu sam skoro doma.
A u zadnje vreme baš i nisam išla redovito .Breg je prek granice.
Došla je nekakva bolest, pa nas nisu pustili.

Onda su se moji setili da idemo na izlet.
Naravno , bila sam oduševljena.
Idu on, ona i ja.
Ona još uvek nemre hodati, ali iako su joj doktori prije puno godina rekli da joj nemreju pomoći, ona se nada.
On i ja se bumo pobrinuli za nju.

Tak smo krenuli.
Idemo kod naše prijateljice Slikarice. Ona je baš super.
I ona je na selu, ali ne moramo prek granice. Slikarica slika. Uglavnom more, i sve oko mora. Jenput vam bum pokazala slike.
Ima lepu kuću i lepi vrt, skoro kak mali dvorac.
Na televiziji ima serija o dvorcima u Francuskoj.. Tu seriju moji On i Ona gledaju.
Tam su sve žene dizajnerice i svemu daju svoj “touch” To je sad moderna reč, pa sam ju i ja zapamtila.
Tak je i Slikarica svemu dala svoj “touch”. U kući je sve prefarbala sa cvetićima, a i u
vrtu stolove i stolce
Čak je i metla prefarbana.
Slikarica voli cveće, pun ga je vrt.















Voli i životinje.
Ima jednu Akitu.






Akita se zove Luna
Luna je jako lepa,šlank i ima duge noge. izgleda kak manekenka.
Malo sam ljubomorna.
Danas je Luna kod Slikarice 2, za svaki slučaj
Slikarica voli i mačke. Ima jednog starog iskusnog mačka, koji se zove Mrgud.






Mrgud voli biti gazda u kući, a ipak nema problema sa Lunom, jer Luna voli mačke.
Kak i Slikarica voli mačke, u kući je uvek po par seoskih mačaka, koji se dođu nahraniti.
Na jednog od tih pridošlica, nedavno, Slikarica se je popiknula i grdo slomila lakat.
Sad je u gipsu i boli ju.
Na sreću je leva ruka pa bu mogla slikati.
Mi smo donesli klopu iz kineskog restorana.
To je kak na filmu, možete odmah jesti čak i bez tanjura.
Možete jesti štapićima ili vilicom.
Nož zapravo ne treba, jer Kinezi skoro sve izrežu na male komadiće. Dobro je mirisalo sa stola. I meni su dali malo kineske riže s mesom. Dali su mi probati
i još koji komadić sa stola, iako je na hrani pisalo “hot”
Mene to nije smetalo.
Onda su Slikarica, On i Ona popili kavu sa sladoledom.
Meni nisu dali, a nisam bila ni zainteresirana.
Kad smo se umorili, išli smo doma.
Doma smo išli svi spavati, jer nas je omamio friški seoski zrak

Oznake: izlet

Ja sam mala debela i imam kratke nogice.
Sama sebi i Njima sam lijepa.
Mala sam jazavčarka i zovem se Deni.
Dlaka mi je kratka i crvene boje. Kažu da je crveno u modi.
Kako je dlaka kratka, ne moram na šišanje pa nisam jako skupa.

Otkada se sjećam živim sa Njima. Dobro nam je. Oni vole mene, a ja volim njih.
On stalno hoda i vodi me nekoliko puta dnevno u šetnju.
Ona uglavnom sjedi i uvijek bulji u nešto u rukama.
Ona me i hrani. Osim ranog doručka i večere, znam kako ušićariti dodatke.
Dok ona pije jutarnju kavu dobijem keksić.
Kad Oni ručaju, i sa stola se šire miomirisi, znam kakav moram imati pogled, pa svako malo padne nešto i za mene.
Tko još razmišlja o dijeti.

Kad On i ja šećemo, družimo se u parku, gdje se vode razgovori s drugim pesoljupcima
Ja sve pratim. Još malo pa ću zapamtiti tko je novi zagrebački gradonačelnik.
O cijenama na placu i u dućanima, znam skoro sve.
Sa psima se ne družim.
Nisam ja jedna od njih.

Svaki dan idemo i na kavu. Mirno sjedim ispod stola, a do kafića znam doći i sama.

Imam i ja svojih zaduženja,
Moram biti uredna i ne smijem puno lajati.
Jako sam uredna, pa ja sam ženkica, a i peru mi noge i ono odostraga iza svake šetnje.
Lajem samo kad netko pozvoni, a kako oni nemaju puno posjeta to nije često.
Kada sam sama kod kuće, a netko pozvoni, ne lajem uopće. Nikad se nezna tko je s druge strane vrata. Može biti netko opasan.

Zato lajem do besvijesti kada On i ja idemo na selo. To smijem.

Svaki tjedan dobijem posjetu. Dolazi On2. on mi daje pasju kobasicu i mazimo se.
Usput posjeti i svoje stare roditelje.

Nije mi loše. Ne pomišljam na Irsku.

/by Deni/

----
Uvijek imamo jazavčare. Deni je četvrta.
Jako nas uveseljava.
Prvu smo dobili na poklon u Lahoreu/Pakistan.
Bila je crna i zvala se Đini.
U Lahoreu se svake godine održava “Horse and Cattle show”.Izložba je to najfinije stoke,konja,plesova konja,narodnih plesova itd.
To je važna godišnja manifestacija, kojoj prisustvuju uz domaće uglednike i svjetski.
Tako je za našeg boravka, prisustvovala Jacqueline Kennedy i šah Reza Pahlavi.
Prilikom te manifestacije održava se i izložba pasa.
1970 g. na izložbi, naša Đini je dobila 3 medalje.
Bila je najljepši ženski pas/najljepši muški, bio je pas predsjednika Pakistana/, najljepši jazavčar i najljepši lovački pas.
Doveli smo je avionom u Zagreb, gdje je uginula od starosti

Oznake: pas

Laba diena
/dobar dan/

U Vilnius sam počela dolaziti još u vrijeme okupacije baltičkih država od Sovjeta.
Bila je to ponovljena okupacija, nakon drugog svjetskog rata i trajala je od 1945 g. pa do raspada Sovjetskog. Saveza 1991 g
Vilnius je glavni grad Litve sa populacijom od cca 550.000 stanovnika
Grad barokne arhitekture.
Bio je europski grad kulture 2009 g.

Litva je na obali baltičkog mora, graniči sa Latvijom, Poljskom, Bjelorusijom i
kalinjingradskom oblasti
Od ostale dvije baltičke zemlje imali su najmanji postotak naseljenih Rusa, oko 9%.
Govore litavski jezik, koji je baltički ogranak indoeuropske jezične skupine.
Pretežno su katolici, oko 80%, vjernici ruske pravoslavne crkve oko 6%, ostatak su ostale religije.

Moji dolasci u Vilnius nisu bili turistički nego poslovni.
Imate raspored za cijeli dan i vidite , uglavnom,ono što vam pokažu, a to su najčešće restorani

Usjekao mi se je u sjećanje posjet.TV tornju, gdje je još bio ruski vojnik sa dugom cijevi, a ispred ogroman drveni križ okićen krunicama.Križ je bio postavljen u znak sjećanja na 14 poginulih Litvanaca u napadu na tv toranj 1990 g. Stradali su od specijalne KGB jedinice upućene iz Moskve.









U Litvi je tradicija postavljanje križeva. Interesantno je pogledati Brdo Križa. na sjeveru Litve u Šiailiaiju. Križevi su postavljeni od hodočasnika.








U Vilniusu imamo brdo 3 križa
Križevi su prvotno bili drveni, ali su drveni uništeni u vrijeme okupacije 1950 g









U Vilniusu obavezno treba posjetiti katedralu Sv.. Stanislava. Građena od 13-15 st.
Svakako pogledati i podzemne kripte.







Dvorac Gediminas građen 1400 g, a od kojeg je ostao samo toranj.
Sa tornja se pruža krasan pogled.







Vrata zore.
Ostatak gradskog zida iz 16 st.Tu se nalazi kapelica sa predivnom Madonom od Milosrđa, koja je raritetna jer je bez Malog Isusa.
/Guillaume Speurt/










Posjetiti ulicu Litekantu, u starom dijelu grada ispunjenu knjižarama

Litvansko Nacionalno Dramsko Kazalište.
Slika iz jedne predstave.





Prodajne galerija slika, litvanskih umjetnika, gdje se može , ovisno o mogućnosti i nešto kupiti.


U svakom hotelu bile su i suvenirnice, koje su nudile uglavnom nakit od jantara.

Jantar je fosilizirana smola crnogorice, stara od 20-50.000 g.
Zvali su ga zlato sjevera, radi vrijednosti i zlatno smeđe boje, iako može biti i žuti, bijelo a čak i crveni.
Dolazi pretežno iz Baltika i sjevera Rusije.
Vjerovalo se je u njegove magične moći, kao i djelovanje protiv bolesti.
Da djeluje protiv niza bolesti vjeruje se još i danas.
Kao nakit nosio se je još u Paleolitiku, tamo gdje je bilo jantara., u.
antici, a i jedna od najljepših žena svijeta, egipatska kraljica Nefertiti koja živjela oko 1350g. pr.Kr. imala ga je u svom nakitu
Faraon Tutankamon imao je jantar u svojoj kruni.
Zbog vjerovanja u magične moći, Stari Rimljani, a i drugi narodi, pokapali su svoje pokojnike sa jantarom.









Komunikacija sjevera i jug za prijevoz jantara, zove se put jantara







I u Hrvatskoj se jantar često nalazi u grobovima Japoda i Liburna
Japodi su živjeli u doba st. Rimljana na području Like,Ogulina i Pounja.
Liburni su živjeli u Dalmaciji od Krke do Raše, u Istri i na otocima.
Bili su moreplovci, koji su ostavili traga na Osoru
Tu se je prokopao kanal za prolaz brodova, zvan Kavuada, između Cresa i Malog Lošinja.
Do tog vremena, brodovi su se vukli preko kopna.
U iskopanim grobovima Liburna nađene su jantarne kuglice, pa se pretpostavlja da se je jantar koristio i kao novac.
Intrigantna priča vezana za jantar, odnosi se na jantarnu sobu.







Soba je bila u vlasništvu obitelji Romanov.
Načinjena od jantara i zlatnih listića, rad tada najpoznatijih kipara, bila je poklon pruskog kralja Friedricha Williama I, Petru Velikom.
Već tada je to bilo jedno od svjetskih čuda.
Nasljednici Petra Velikog su sobu nadograđivali, a ruska carica Katarina Velika, presella je sobu u dvorac u Carskom Selu.Danas je to Puškin.
Hitlerova vojska okupirala je Carsko Selo 1941 g.
Tom su prilikom demontirali sobu i odvezli je u Konigsberg.
Kada su Sovjeti 1945 g zauzeli Konigsberg, jantarnoj sobi nije bilo ni traga.
Soba je nestala.
Postoje razne verzije što se je dogodilo.
Na tu temu snimani su i filmovi, ali sobi nema traga. Za sada je to tajna.

Oznake: jantar

Rano ustajem.
Volim svoja jutra. Sve je mirno i tiho, a i uvijek prisutna buka grada je u to vrijeme prigušena.
Sama sam sa sobom Prva i jedina rano jutarnja obaveza je pripremiti doručak za psa.
Čim napunim zdjelicu sa hranom i spustim je na pod, dolazi jedno uvijek gladno malo pseto, koje se nakon doručka odmah
žuri ponovno u krevet.
Tako je to kod nas. Psi su uvijek bili zakon.

Tek tada dolazi kuhanje kave. To nije obaveza. To je jutarnji užitak.
Kavu pijem iz staklene šalice. Kava se dobije prelijevanjem kipuće vode.
Ne smije biti preslatka, a ni gorka. Gotovo da brojim zrnca šećera.
Ovisnik sam o kavi. Nekoć sam je pila u velikim količinama.
Danas pijem tu jednu, jutarnju. Ne bi smjela, ali nisam se je spremna odreći.
Nije to pitanje kave, nego stila života.
Poznati američki glumac Richard Gere je izjavio " privilegija je doživjeti starost " Pa to je točno, ali traži kompromise.

Kavu počinjemo biti kako bi dokazali da smo odrasli.
Prije je to samo jedna smeđa bljac tekućina.
Ja sam je počela piti tek kada sam počela raditi.
Bilo je to vrijeme kada je radni dan počinjao u 6 ili 7 sati, a završavao u 14 ili 15 sati.
Ljudi su često, u te rane jutarnje sate odlazili u birtiju/gostionu na žesticu i kavu.
Kava je bila turska, a kuhala se i servirala u filđanima.
Danas je sve drukčije. Ako se želi karijera sa poslom se ide i u krevet.

Kafiće imamo gotovo u svakoj kući.
To su mjesta za sastajanje i druženje svih dobnih skupina
Mladi stječu naviku konzumiranja kave rano.

Kafić je naziv za caffe bar, u kojem se uz kavu poslužuju alkoholna i bezalkoholna pića.

Kafići su nam jako važni.
Otvaranje kafića bio je nacionalni problem u vrijeme zatvaranja zbog corone.
Nacija je jedva dočekala djelomično otvaranje istih, a sada očekuje potpuno otvaranje.

Osim u kafićima, kava se poslužuje i u slastičarnicama i kavanama.
Danas su kavane manje popularne, a u Zagrebu su se mnoge i zatvorile. Među njima su i kultne, kao Kazališna Kavana.
Kazališna Kavana je bila mjesto ispijanja kave mnogih umjetnika, gdje su se vodile intelektualne rasprave.

Prva zagrebačka kavana otvorena je 1748 g. u blizini današnjeg Jelačić Placa.
Najstarija svjetska kavana otvorena je u Istanbulu 1475g.
Naš kaveni ukus je pod utjecajem Turske, Italije i Austrije.

Hrvatska je po potrošnji kave dvadeseta u svijetu. Godišnje po stanovniku trošimo 6 kg kave.
Najveći kavopije u svijetu su Finci. Oni troše po stanovniku 10,5 kg godišnje.

Kava je nakon nafte najtraženija roba na svijetu.

Ajmo na kavu

Oznake: kava