planeta

Čovjek nije u stanju da vidi objektivnu realnost a pokušaj objašnjenja zašto se to dešava može se naći u nekim prethodnim tekstovima. Ovom prilikom bih samo potsjetio na neke navode Dr Jacobsa:

Izvod iz knjige: The Threat – Dr David Jacobs

Plan vanzemaljaca

Svi dokazi ukazuju na to da je krajnji cilj vanzemaljaca njihova integracija u ljudsko društvo. Tako su svi njihovi napori i aktivnosti usmjereni ka potpunoj kontroli čovječanstva na Zemlji. Možemo reći i to da oni koje oni otimaju već odavno žive pod teretom posjeta vanzemaljaca i njihove manipulacije.

Sada se već mogu razlikovati najmanje četiri posebna programa koje vanzemaljci sprovode kako bi ostvarili taj njihov cilj:

1. Program Otmica. Vanzemaljci su prvo odabrali ljudske žrtve širom svijeta a onda uspostavili proceduru da neopaženo uzimaju te ljude iz njihove životne sredine, zajedno s njihovim potomstvom.
2. Rasplodni Program (uzgoj i razmnožavanje). Vanzemaljci skupljaju ljudsku spermu i jajne ćelije, genetički mijenjaju oplođeni embrio, inkubiraju fetuse u ljudskim domaćinima (ženama) i tjeraju ljude da ulaze u mentalnu i fizičku interakciju s njihovim potomstvom kako bi se ti hibridi pravilno razvijali.
3. Program hibridizacije. Vanzemaljci popravljaju karakteristike hibrida njihovim stalnim izmjenama i ukrštanjem s ljudima kroz generacije kako bi oni što više ličili na ljude a istovremeno zadržavali glavne karakteristike vanzemaljaca. Vjerovatno i ljude postepeno mijenjaju kako bi stekli karakteristike vanzemaljaca.
4. Program integracije. Vanzemaljci pripremaju one ljude koje otimaju za buduće događaje. Na kraju, ovi hibridi ili vanzemaljci sami, integriraju se u ljudsko društvo i preuzimaju kontrolu. [Čini mi se da su oni tu kontrolu već odavno preuzeli, prim.prev.]

Vanzemaljci kažu da vrijeme kada će se ovaj njihov program završiti nije daleko i oni će ostvariti svoj cilj. Mnogo ljudi koje oni redovno otimaju osjeća da će se “nešto uskoro dogoditi” i da vanzemaljci smatraju da je ostvarenje njihovog cilja na domaku. Klaudiji Negron je rečeno da se tu radi o jednom kratkom vremenu:

Jedan od njih mi nešto govori.
Šta kaže?
On kaže da sam im ja mnogo pomogla i da bih ja trebala da se ponosim time. Oni su zadovoljni sa mnom i sa mojom pomoći. Kažu da oni trebaju to da čine, oni moraju to da rade i da bih ja trebala biti sretna zbog toga što sam dio svega toga. Oni meni ne mogu da kažu sada o čemu se tačno radi, ali će mi reći kasnije. Reći će mi neki drugi put.
Oni će ti reći o čemu se radi?
Oni će mi reći o čemu se radi i sve će mi pokazati. Oni će me odvesti tamo i pokazati mi, ali oni ne mogu sada to da učine. To je skoro završeno ali još uvijek nije potpuno. Ima još nekih stvari koje oni moraju da obave...
Znači, on kaže da je stvar skoro gotova, ali još uvijek ne potpuno, i da ima još nekih stvari koje moraju da urade?...

Pa dobro, koliko razumijem on priča o budućnosti i govori o njima, o - svoj rasi. Oni moraju dobro da čuvaju tu tajnu. To mora da bude tako jer u drugom slučaju to im nikada ne bi uspjelo.

Pam Martin na osnovu svojih interakcija s njima misli da se ovaj program vanzemaljaca sastoji iz tri faze: — postepena, ubrzana, i – iznenadna. Njoj su vanzemaljci nagovijestili da se sada odvija ubrzana faza i ona kaže: “sve to će se dogoditi mnogo brže nego što ljudi misle.” Vanzemaljci su generalno neodređeni kad se o datumima radi, međutim, većina njih implicira da će se ta Izmjena dogoditi a kada ih je Claudia Negron u 1997. godini pitala - kada tačno, oni su joj odgovorili: “Uskoro. Veoma uskoro”.

Postoje neke indikacije da bi to moglo značiti u okviru idućih pet godina ili sljedeće dvije generacije. Zabrinjavajuće je to što su ovi vanzemaljci prvenstveno zainteresovani za našu planetu, a ne za ljudska bića; oni ne razmatraju pitanja očuvanja života i svih vrijednosti čovječanstva i naših institucija. Oni tvrde da žele da naprave jedan bolji svijet, međutim oni nikada ne pominju neku saradnju sa ljudima, mirnu koegzistenciju, jednakost. Resmi Kamal je rečeno da će nakon Promjene biti samo jedna vlada: insektoidni vanzemaljci će imati potpunu kontrolu. Neće više biti potrebe za očuvanjem nacionalnih vlada. Biće samo “jedan sistem” i “jedan cilj”.

Kad pričaju o svom planu, vanzemaljci nikad ne kažu ono što bi mnogi od ljudi koje otimaju i istraživaća željeli od njih da čuju: "Mi ćemo uskorio otići. Naš program je skoro završen. Hvala vam za vašu pomoć. Kad napustimo ove prostore niko neće biti ni svjestan da smo mi ikada bili ovdje."

Tako nešto oni nikada nisu rekli. Ovi vanzemaljci vežu svoju budućnost i budućnost njihovih hibrida za planetu Zemlju. Oni ne pominju nikavu drugu mogućnost.
Postoji još jedan uznemiravajući aspekt u njihovom pogledu na budućnost. Kada govore o “ljudima”, oni misle samo na one ljude koje redovno otimaju. Budućnost svih ostalih ljudskih bića veoma rijetko razmatraju. Resmi Kamal su rekli će jedna mala grupa drugih ljudi biti zadržana kako bi im poslužila kao izvor gena za slučaj da dođe do nekih nepredviđenih komplikacija sa programom hibridizacije. Allison Reed je uvjerena da će ljudi koje nisu otimali biti namijenjeni za “jednokratnu upotrebu”. Postoji mnogo dokaza koji sugerišu da će budućnost biti rezervisana prvenstveno za ove vanzemaljce, hibride i one ljude koje oni redovno otimaju. Normalni ljudi će imati podređenu ulogu ukoliko budu imali ikakvu ulogu. Taj Novi Poredak će podrazumijevati da će na vlasti biti ovi insektoidni vanzemaljci, dok će ispod njih biti drugi vanzemaljci, hibridi, ljudi koje su otimali, i na kraju, normalni ljudi.

Šta se može učiniti?

Sva ova tajnovitost koja obavija fenomen otmica ljudi od strane vanzemaljaca ukazuje nam na to da su ovi vanzemaljci poduzeli opsežne mjere kako bi se spriječilo njihovo otkrivanje. Stoga, njihovo otkrivanje je možda ono što ih najviše čini ranjivim. Ako je to tako, onda možda još uvijek imamo neke šanse da intervenišemo.

Međutim, kako se čini, svi naši pokušaji da nešto poduzmemo u smislu njihovog sprečavanja nisu bili djelotvorni. Eksperimenti da se zaustave otmice u smislu korištenja kamera i drugih elektronskih uredaja u većini slučajeva nisu ih mogli zaustaviti, mada su u nekim slučajevima smanjili njihovo ponavljanje. Što je još gore, ljudi koje vanzemaljci redovno otimaju tvrde da je učestalost njihovih otmica u poslednje vrijeme drastično povećana. Da li je to možda znak da ljudsko društvo postaje sve svjesnije ovog fenomena? O čemu god da se radi, zataškivanje otmica – kao i njihovih posljedica, sada se ne čini nimalo mudrim. Dugotrajnost ovog programa, komentari vanzemaljaca da se on bliži svom kraju, i nesvjesnost ljudskog društva o negovom postojanju—sve to navodi na zaključak da će do njegove realizacije doći prije neko što javnost shvati težinu situacije.
Ja ne gajim iluziju da neko apelovanje na naučnu zajednicu da se ona ozbiljnije pozabavi ovim fenomenom može uroditi plodom. Njih su istraživaći NLO fenomena molili za to još od kasnih 40.-tih godina, međutim, sve to je bilo uzaludno. Sasvim je jasno to da ukoliko ne dođe do jednog dramatičnog i nepobitnog javnog incidenta, naučna zajednica se vjerovatno neće baviti NLO-fenomenom—bez obzira na to koliko je važna ova tema. Čak ako bi sada naučnici i odlučili da se sprovedu neko opsežnije istraživanje, čini se da je za tako nešto već odavno kasno.

Prihvatanje Neprihvatljivog

Ja sam proveo skoro čitav svoj život u akademskoj zajednici i oduvjek sam vjerovao u nadmoćnost čistog rezonovanja i logike. Moje proučavanje ovog fenomena otmica činilo se mojim kolegama i dugogodišnjim prijateljima nelogičnim i izvan kontakta sa “realnošću." Sada se nalazim u jednoj veoma neugodnoj situaciji da moram da opovrgavam ovo njihovo mišljenje, ne samo zato što sam otkrio da je taj fenomen otmica “stvaran”, nego i zbog toga što sam stekao jednu apokaliptičnu sliku u vezi njegovog cilja. Došao sam do zaključka da je ljudska civilizacija izložena jednom procesu ubrzane i vjerovatno, katastrofalne, - promjene, a mi nismo ti koji su zamislili tu promjenu. Ono zbog čega se još neugodnije osjećam je to što se ovdje radi o jednoj promjeni koja je najmanje prihvatljiva za ljudsko društvo, tu se radi o — integraciji vanzemaljaca.

Ja smatram da ovaj moj zaključak da će ova integracija vanzemaljaca uskoro izazvati dramatične društvene promjene nema nikakve veze sa nekim drugim poznatim apokaliptičkim vizijama. On nema religioznu podlogu kao sto je to stvar sa ponovnom pojavom Hrista, nema ni tehnološku osnovu na bazi neke nuklearne katastrofe ili prekomijernog zagađenja životne okoline. Bilo koji od ovih elemenata sigurno bi dao ovom mom zaključku nešto više kredibiliteta. Ja sam takođe svjestan da ovo što tvrdim može da podsjeti na neke kulturalne koncepte kao što je naučna fantastika ili milenijalizam, međutim, dokazi ne upućuju na vezu s tako čim. Ovaj moj zaključak je baziran na mom znanju o aktivnostima koje su izvan naše kontrole, i podataka koji su uz pomoć žrtava otmica stigli do mene. Priče o doživljajima ovih ljudi današnje društvo smatra znakovima njihove mentalne poremećenosti.
U ovom društvu postoje i oni koji će “prihvatiti mogućnost” da fenomen otmica postoji, međutim, većina njih nisu u poziciji da utiću na mišljenje naučnika ili javnosti. U vakumu koji je nastao usljed nedostatka neke prihvatljive naučne paradigme, medija su iskoristila priliku da na ovoj temi proizvedu veliki profit, stvar je rijetko tretirana na pošten način te je postala samo jedna od tema tabloida, gdje se natjeće za pozornost čovjeka zajedno sa mnogim drugim bizarnim i izvanrednim događajima koji su u stanju da privuku pažnju javnosti.

Naši susreti sa ovim fenomenom otmica često dolaze kroz jednu izmaglicu sastavljanu od ćaskanja, čanelinga, i nepouzdanih sjećanja zabilježenih od strane neiskusnih i nekompetentnih istraživaća. Kada jedno kompetentno istraživanje otkrije ovaj fenomen, to otkrovenje izgleda toliko fantastično da ga je intelektualno i emocionalno nemoguće prihvatiti. Ono toliko razara našu kulturalnu fantaziju i psihogenezu tako da se barijere našeg prihvaćanja ove realnosti čine nepremostivim.

I opet, ja sam uvjeren da je taj fenomen otmica ljudi stvaran. Kao rezultat toga moja intelektualna sigurnosna mreža s kojom sam se služio tokom mnogo godina sada je nestala. Ja sam sada isto toliko ranjiv kao i svaka žrtva ovih otmica. Znam da bi trebao “znati bolje od toga”, međutim, ja sada prihvatam stvarnim jedan scenario koji je istovremeno i sramotan i težak za opravdavanje. Uprkos toga, ja moram da idem tamo gdje me vode dokazi. Došao sam do jedne situacije u kojoj gledam na taj fenomen abdukcije ljudi od strane vanzemaljaca kao na jedan asteroid koji juri ka Zemlji— i koji je prekasno otkriven da bi se moglo bilo nešto poduzeti. Mi možemo sada samo da pratimo njegovo napredovanje a istovremeno smo potpuno nesposobni da spriječimo njegov sudar sa Zemljom. Koliko god želim da budem optimističan, nalazimo veoma malo toga što bi moglo podstaći moju nadu u budućnost. Na neki način, ponekad poželim da budem kao oni istraživaći-pozitivci, koji egzistiraju u jednoj naivnoj ali sretnoj zemlji snova, čekajući na dolazak Ovih Dobroćudnih Vanzemaljaca koji će nam pružiti ljubav i zaštitu. Ovakva pozitivistička vjerovanja, isprepletena sa njihovim odgovarajućim oblikom duhovnosti, proizilaze iz jedne Utopijske vizije koja kod mene nedostaje.
Izazov i razumijevanje pojave NLO-a koji su privukli toliko moje pažnje i vremena, kada sam počeo sa ovim svojim istraživanjem, sada su samo jedna daleka uspomena u mojoj memoriji. U to vrijeme smatrao sam ovaj fenomen jednom ogromnom ukrštenicom, ne shvatajući da bi jedna potpuna slika mogla biti veoma tužna za razliku od svog onog optimizma i uzbuđenja koje sam imao kad sam počeo da je sastavljam. Kad je svaki djelić te slike sjeo na svoje mjesto, mene je počeo da obuhvata nemir. U početku sam mislio da se fenomen NLO-a sastojao samo od njihove fizičke pojave i da to diktira uslove pod kojim ćemo ga proučavati. Nisam shvatao da naša nemogućnost da proučavamo ovaj fenomen spada u dio ovog vješto sračunatog programa kako bi se sakrilo njegovo sprovođenje i njegovi ciljevi.

Mnogobrojne informacije koje sam skupio u vezi tog fenomena prouzrokovale su u meni jedan šok, isti kao onaj kojeg su doživjeli i ljudi koje oni otimaju, kad shvate šta se s njima zbiva. Ja sada imam uvid u djelovanje i motivacu vanzemaljaca. Misterije u vezi NLO-a koji ganjaju aute, nestanci, čudni ožiljci na tijelima ljudi, itd. – to su sve rutinski elementi procesa abdukcije. Ono što istraživaći čuju od onih koji su imali takva iskustva, to su samo obični fragmenti njihovog sjećanja, često iskrivljeni i uvijek nepotpuni. Uz pomoć jedne kompetentne hipnoze, ono što sam čuo od bezbrojnih ljudi koji su bili oteti i odvedeni u te NLO-e, bila su kompleksna, podudarajuća, detaljna sjećanja koja su sva vodila ka neizbježno zabrinjavajućim zaključcima.

Kada sam prvi put čuo o određenim procedurama vanzemaljaca, sve to mi je zvučalo iracionalno i nelogično, međutim, kada sam saznao šta su ciljevi ovih vanzemaljaca, onda se sve to ispostavilo kao obratno. Sve što vanzemaljci rade je logično, racionalno, i orjentisano ka njihovom cilju. Uz pomoć korištenja superiorne tehnologije fizičke i biološke prirode, oni sprovode jednu sistematsku, podmuklu i tajnu fiziološku eksploataciju, i možda promjenu ljudskih bića u svrhu prenošenja njihovih osobina na potomstvo koje će se onda integrisati u ljudsko društvo, i bez ikakve sumnje, kontrolisati ga.

Njihov plan je orjenitisan ka njima samima a ne prema ljudima, kao što bi se očekivalo od jednog programa kojem je cilj reprodukcija. Na kraju, postoji mogućnost da će tu biti i neke koristi za nas, ali ako mi preživimo sve to kao ljudska vrsta; cijena za ovo milosrđe će biti naše odricanje od slobode da upravljamo svojom vlastitom sudbinom a najvjerovatnije i odricanje od naše lične slobode. Uz pomoć jednog kompetentnog istraživanja mnoge nepoznanice i misterije fenomena otmica su riješene. Međutim, tu se sa kristalnom jasnoćom pojavio i jedan od njegovih aspekata. Vanzemaljci su nas prevarili. Oni su nas uspavali, uveli su nas u jedan trans opšte nevjerice i samozadovoljstva, još od početka njihovog prisustva. Tako smo bili nesposobni da razumijemo dimenzije ove prijetnje koju nam oni predstavljaju kao i da im se adekvatno suprostavimo.

Sada je vjerovatno prekasno. Moja lično samozadovoljstvo je već odavno nestalo, i ono je sada zamijenjeno jednim dubokim osjećajem odbojnosti pa čak i jeze. Mi znamo šta ovakvo njihovo ponašanje znači, a sada je imperativ da se upitamo kakve će biti posljedice takvog njihovog ponašanja za buduće generacije čovječanstva. Odgovor na to pitanje vjerovatno nećemo saznati sve dok oni ne ispune svoj plan, a ja mislim da na njega nećemo morati dugo čekati. Trebalo nam je više od 50 godina, i na kraju smo napokon saznali zašto su NLO-i ovdje. Mi sada znamo alarmantnu dimenziju planova vanzemaljaca i njihovih ciljeva. Nisam nikada mogao zamisliti da će to ispasti na taj način. Ja očajno želim da sve ovo nije istina. Ne gledam više sa mnogo nade na našu budućnost. Kada sam bio dijete gledao sam na budućnost sa mnogo nade. Kada sam bio dijete ja sam se radovao budućnosti. Sada se bojim za budućnost moje djece…

autor:
Dr. David M. Jacobs
Department of History
Temple University
Philadelphia, PA 19122
Djacobs@VM.Temple.edu
~***~

Sada slijede navodi iz jedne čaneling (kanaliziranje) seanse koju je održala grupa Quantum Future. Izvor informacija: Kasiopejci („mi iz budućnosti“):

July 25, 1998

Freddie, Ark, Laura

Q (Question - Pitanje): Zdravo.
A:(Answer - Odgovor): Zdravo.
Q: Koga imamo sa nama večeras?
A: Waybon.
Q: A preko čega vršite prenos?
A: Kasiopeja.
Q: (L) Čitala sam knjigu Dr. Davida Jacobsa, profesora istorije na Temple Univerzitetu, u vezi njegovog istraživanja fenomena otmica. Dr Jacobs kaže da sada, nakon svih tih godina provedenih na istraživanju tog fenomena, on ZNA zašto su vanzemaljci ovdje i da se boji. David Jacobs kaže da je stvaranje njihovog potomstva primarni cilj koji stoji iza fenomena otmica. Da je to stvarno tako?
A: Djelomično, ali to nije “cijela stvar.”
Q: (L) postoji li neki drugi dominantan razlog?
A: Zamjena.
Q: (L) Zamjena čega?
A: Vas.
Q: (L) Kako to mislite? Da li stvaraju jednu rasu koja će zamijeniti ljudska bića, ili otimaju pojedine ljude kako bi ih zamijenili klonovima, ili nešto drugo?
A: Uglavnom ono prvo. Vidite, ako neko želi da stvori jednu novu rasu, ništa bolje nego masovno hibridizirati a onda masovno reinkarnirati. Pogotovo kad je domaćinska rasa van svakih granica ignorantna, kontrolisana i antropocentrična. Kako lijepa sredina za jedno potpuno uništenje, osvajanje i zamjenu...zar ne?
Q: (L) Dobro, to je bio odgovor na moje pitanje u vezi njihovog cilja. Ovdje, u ovoj knjizi, Dr Jacobs kaže da se te otmice događaju stalno u okviru određenih porodica. Navod: “Osim zaštite fetusa, postoje i drugi razlozi za tajnovitost. Ukoliko su ove otmice, kako nam sve činjenice govore, jedan intergeneracijski fenomen u kome su djeca otetih takođe žrtve otmica, onda je jedan od ciljeva vanzemaljaca proizvođenje još više onih koje će otimati. Da li su sva djeca otimanih uključena u taj fenomen? Činjenice nam ukazuju da jesu. Ukoliko jedan od onih koje otimaju ima djecu sa nekim koga ne otimaju, sve su prilike da će njihova djeca takođe postati žrtve otmica. To znači da će kroz normalno povećanje populacije, razvode, ponovne brakove itd. broj otimanih brzo porasti kroz nekoliko generacija. Kada ta djeca odrastu, stupe u brak i dobiju stvoju djecu, sva njihova djeca, bez obzira da li se oženili ili udali za onog kojeg vanzemaljci otimaju ili ne, biće žrtve otmica. Da bi se zaštitila intergeneracijska priroda ovog programa razmnožavanja, to se mora držati u tajnosti od ljudi koje otimaju, tako da oni nastave da imaju djecu. Kada bi žrtve otmica ZNALE da je ovaj program intergeneracijski, oni bi mogli da se odluče da nemaju djecu. To bi onda moglo dovesti kritičnu fazu tog programa do zastoja, što vanzemaljci ne mogu sebi dozvoliti. Najvažniji razlog za ovu tajnovitost je da bi se proširio program razmnožavanja i da bi se on lateralno integrisao u društvo, tako da vanzemaljci moraju osigurati da oni koje otimaju ulaze u polne odnose sa onima koje ne otimaju i začinju djecu koja će biti žrtve tih otmica.”
Ovo bi moglo da sugeriše da postoji neka posebna porodična loza koja je prijemčiva za...
A: Mi smo vam već jednom rekli: ono iskustvo sa nacistima je bila samo “generalna proba”, sada već vidite neke sličnosti, zar ne?
Q: (L) Da, sada vidim...
A: Mi smo vam takođe rekli da ono što su evropljani uradili “američkim domorocima” može da predstavlja jedan predznak na nivou mikrokosmosa. Takođe, kao malo “hrane za razmišljanje” može poslužiti i ovo što vi kao zemljani 3-ćeg denziteta činite žiteljima 2-gog denziteta (biljkama i životinjama, prim.prev.) Drugim riječima, vi ni po čemu niste posebni, uprkos tome što mislite da jeste, zar ne? Takođe smo vas upozorili da se Orion stvorenja, 4-tog denziteta i njihovi saveznici, nadaju da će vas kontrolisati i nakon vašeg prelaska u 4-ti denzitet. Sada kad saberite sve ovo, šta imate? Do sada bi bar trebali da znate da je duša ono što je bitno, a ne tijelo. Vas su drugi manipulisali/projektovali na genetički, duhovni i fizički način da budete bodicentrični (orjentisani na ili zaokupljeni tijelom, prim prev.). Interesenatno je da bez obzira na sve napore od strane 4-tog pa do 6-tog denziteta, taj “veo je ostao neoštećen”.
Q: (L) Sada se postavlja pitanje šta mi treba da RADIMO s ovom informacijom?
A: Kao i sa svim ostalim, nije do toga šta vi treba da radite s njom, radi se samo o tome da je imate.
Q: (L) Da li postoji neka mogućnost da se osujeti plan entiteta iz 4D u vezi ovog projekta?
A: Da li je postojala ikakva mogućnost da se poraze španski konkvistadori, engleski, francuski, holandski i njemački “kolonijalisti”?
Q: (F) Da li oni to kažu ono što ja mislim da su rekli? (L) Da. To je neizrecivo deprimirajuće.
A: A jeste li vi to očekivali Baštu s Ružama?
Q: (L) Ako je to sve stvarno tako, onda je najbolje da se pridružimo kultu Nebeska Vrata (the Heaven's Gate cult, prim. prev.) i počinimo kolektivno samoubistvo, pa da ne moramo da se bakćemo sa svim tim stvarima?!
A: Vi ste sami odlučili da se “pozabavite time”, zar niste?
Q: (L) Pa dobro, jesam li ja bila tada trijezna, ili sam bila dobro popila?
A: Nema pića u 5-tom denzitetu!
Q: (L) Dobro, imala sam jednu prepisku sa Carlom McCarty koja je kanalizirala Ra. Ona kaže da mi ne treba ništa da RADIMO, mi samo treba da BUDEMO, ono što treba da BUDEMO je samo da puštamo ljubav da protiče kroz nas, da volimo vanzemaljce i sve ostale, tj. nešto kao da sjednemo među tulipane i opustimo se, pa kad nas oni porobe, mi i to takođe treba da VOLIMO. Nekako mi se ovo ne sviđa...
A: Sve što postoji to su lekcije!!
Q: (L) Ali ne vidim svrhe?
A: Vaša iskustva se nikada ne završavaju, nego se transformišu. Bodicentričnost se ne treba primjenjivati.
Q: (L) Dobro, jednom ste rekli da kad pređemo u 4-ti denzitet onda ćemo biti ravnopravni, na istom terenu. Onda, ljudi će se probuditi pa će doći do bitke između ljudskih bića i vanzemaljaca...
A: Da.
Q: (L) Znači, tu ćemo onda biti na istom nivou s njima, a ne kao oni Asteci ili američki domoroci protiv evropljana i...
A: Pogrešno, sve što se događalo u toj drami bilo je u 3-ćem denzitetu. Zečevi, pacovi, psi itd. nisu ravnopravni s vama na istom bojištu!
Q: (L) Da li vanzemaljci znaju o skorašnjem dolasku kometa i svim tim stvarima?
A: Da.
Q: (L) I oni misle da ono sto oni rade, ta rasa koju stvaraju, da ce ona opstati nakon tih kataklizmičkih događaja?
A: Naravno.
Q: (L) Da li to ‘naravno’ znači da će oni stvarno preživjeti ili da ovi samo misle da će oni preživjeti?
A: Oboje.
Q: (L) Dobro, jednom ste rekli da je sve to nešto kao jedna “bitka kosmičkih proporcija”. Da će ovaj ciklus stvoriti balans itd. Ja pokušavam da razumijem to sve. Ako je to slučaj, onda u tome ima mnogo više nego što je ono – španski osvajaći protiv Asteka i evropljani protiv američkih indijanaca; da se u određenom momentu priča mijenja – da oni koji su bili potlačeni počinju da uzvraćaju udarce, - pokušavam da dovedem ovu alegoriju u jedan razumljiviji okvir. Da li znate na šta mislim?
A: Ne.
Q: (L) Pa dobro, to je zato što sam zbunjena. Ono što pokušavam da pitam to je: kakve šanse mi imamo da bilo šta učinimo?
A: Zar još uvijek ne vidite “širu sliku”?
Q: (L) Šta je ta šira slika?
A: Vaše duše, vaša svijest.
Q: (L) Znači, drugim riječima, mi smo odlučili da dođemo upravo na ovu tačku u vremenu kako bi iskusili ovo masovno osvajanje naše planete, poraz i uništenje ljudske rase, čisto da bi imali jedno takvo iskustvo, a onda se ‘odjavili’ pa reinkarnirali?
A: Ne.
Q: (L) Pa dobro, meni se sve to tako čini! Vi kažete da je jedina stvar koja se računa – naša duša, naša svijest, tako ako budemo pazili nasu dušu a naša tijela se ‘odjave’ odavde, onda je odgovor očigledno a) reinkarnirarti se, ili b) preći na viši denzitet pa se tamo reinkatnirati. Postoji li tu neka druga opcija?
A: Koliko dugo si očekivala da “živiš?"
Q: (L) Dobro, u najboljim uslovima, optimistički rečeno, od 70 do 80 godina.
A: I da li je to dugo?
Q: (L) Ne, nije dugo. Po kosmičkim standardima to je samo jedan bljesak. Na šta ste vi to mislili?
A: Razmislite o tome? Da li imate neke svoje savremenike koji su izvršili tranziciju u 5-ti denzitet?
Q: (L) Da.
A: Kako to? Kako je tako nešto moguće?
Q: (L) Zato što su oni umrli. Tijelo je umrlo.
A: Zašto?
Q: (L) Zato što je to ono što se dešava sa tijelima.
A: A da li je to “fer?”
Q: (L) Da li je fer?! Pa bilo bi, ukoliko je to ono što su oni odlučili.
A: I...
Q: (L) Ne znam kuda sve ovo vodi!
A: Čini se da vi imate utisak da su samo dobra iskustva prihvatljiva.
Q: (L) Ne, ja nisam pod utiskom da su samo dobra iskustva prihvatljiva, ali me sve ovo buni jer sam mislila da razgovaramo sa ljudima koji bi trebali biti ‘mi’ iz budućnosti. Sada se nalazimo u jednom periodu na ovoj planeti kada se stvari nalaze u jednom veoma čudnom stanju. Odvija se neka vrsta ogromne tranzicije i ja se pitam kakva je svrha svega toga? Zašto mi uopšte razgovaramo s vama?
A: To je jedna lekcija. Zar još uvijek ne razumijete? Ta lekcija, i sve lekcije, to je sve što postoji. Sve one su od neprocjenjljive vrijednosti.
Q: (L) Dobro, mi dobijamo te lekcije. Vi ste nam rekli šta se događa. Vi vidite kako se to događa oko nas. Ja sam sigurna da je ono što ste nam rekli stvarno tako, jer postoji MNOGO drugih okolnosti i dokaza kao i istraživanja drugih koji su stigli do istih zaključaka, I PROKLETO BILO, SVE JE TO TOLIKO RUŽNO! DA LI ME RAZUMIJETE?! TO JE VEOMA RUŽNO!
A: Govoreći iz vaše perspektive.
Q: (L) Pa dobro, Chloe nas je pitala telefonom prije par dana za šta mi to treba da se probudimo? Da li bi mi trebali da se probudimo u jedno stanje u kome možemo da VIDIMO sve ove stvari koje se događaju?
A: Da.
Q: (L) Da li je u tom buđenju i viđenju tih stvari, cijela stvar? Dobro, kada se jednom probudimo i VIDIMO to, zašto onda ne treba jednostavno da se ‘odjavimo’ odavdje u tom momentu? Ako znate kakav je scenario nekog filma, onda ne morate da gledate taj film!
A: Da, ali onda ćete propustiti to iskustvo.
Q: (L) Znači, mi smo ovdje da iskusimo kako nas neko žvaće i gricka...
A: Ne.
Q: (L) Porobljeni, kontrolisani, tretirani kao pacovi u kavezu neke laboratorije...
A: Ekstaza, sjećaš li se?
Q: (L) Ekstaza?! DOVRAGA S NJOM! Pa ne moramo valjda svi da GORIMO NA LOMAČI! Ja razumijem da bi tako nešto moglo da bude jedno PRILIČNO EKSTATIČNO iskustvo! Sigurna sam da se William Wallace osjećao perfektno ekstatično kada su ga kastrirali, pa mu izvadili crijeva i sagorili ih na vatri ispred njegovih očiju!
A: Ne tako davno, tvoja glava je udarila u pločnik...
Q: (L) Da li je to bilo jedno ekstatično iskustvo?
A: Da.
Q: (L) Znači, kad kazemo ‘ekstatično’ to onda može da podrazumijeva i da se čovjek baci kroz prozor i rikne?! Vi treba da razumijete nas i ovu našu situaciju ovdje u 3D! Mi nemamo glave za njihovo lupanje o pločnike!
A: Niti ćete imati/vi/mi.
Q: (A) Kažete da znanje štiti. Ono nas štiti protiv ČEGA?
A: Mnogih stvari. Jedan primjer: post transformativna trauma i konfuzija.
Q: (L) Tako, znanje će nas zaštititi od post-transformativne traume i konfuzije. Hoćete da kažete da će ta tranzicija u 4-ti denzitet biti traumatična i zbunjujuća? Da li mislite na transformaciju iz 3-ćeg u 4-ti denzitet, ili iz 3-ćeg u 5-ti denzitet, tj. smrt?
A: Oboje.
Q: (L) Znači, ukoliko se neko ne šokira ili istraumira, onda će taj tamo bolje funkcionisati?
A: Da.
Q: (L) Dobro, ukoliko čovjek napravi tranziciju direktno iz 3-ćeg u 4-ti denzitet bez pretodnog svraćanja u 5-ti denziteti uz pomoć smrti, to bi impliciralo da čovjek može preći iz 3-ćeg u 4-ti denzitet bez smrti. Da li je to tačno?
A: Da.
Q: (L) Kako se to doživljava? Kakvo je to iskustvo...
A: Alisa prolazi kroz ogledalo.
Q: (A) Dobro, oni kažu da bi nas to znanje trebalo zaštititi od traume i konfuzije. U drugu ruku, sve su to lekcije, pa je i trauma jedna lekcija. Zašto bi mi trebali raditi na tome da izbjegnemo tu lekciju?
A: U pravu ste, to jeste jedna lekcija, međutim, ako imate predznanje onda vi tu lekciju naučite ranije i na jedan drugačiji način.
Q: (L) Znači, ako naučimo tu lekciju na drugačiji način, da li to onda ublažava potrebu ili način učenja te lekcije za vrijeme tranzicije?
A: Da. Bude lakše.
Q: (L) Ja moram da priznam da razmišljanje o svemu ovome, i nemogućnost da bilo šta poduzmem u vezi toga i nemogućnost da kažem drugim ljudima o tome, jer mi neće vjerovati, to je sigurno mnogo bolnije od onog šoka kojeg bi doživjela kad...
A: Ne.
Q: (L) Dobro, da li kažete da ja MOGU reći drugima ovakve stvari?
A: Možeš ih prenjeti, ali savjetujemo da se to učini na jedan suptilan način.
Q: (L) Pa dobro, koliko suptilno bi to trebalo da bude?! Hoću da kažem, pa ne mogu im reći 'hej narode, jeste li vi čuli za ono - njam, njam, mljac, mljac…?!?'
A: To nije sve baš tako a ti to već znaš! Većinu vas ne jedu, nego samo manipulišu. Znanje štiti na najnevjerovatnije načine. Matematika se “podučava” u vašoj oblasti na takav način da samo nekolicina odabranih mogu da je nauče. A matematika je jezik cijele kreacije. Na primjer, napredne matematičke grane, kao što je algebra, pružaju ključeve za otključavanje vrata između univerzuma od materije i univezuma od antimaterije. Preporučili bi onima koji su prisutni da uče algebru, ukoliko već nisu.
Q: (L) Dobro, savjetujete nas da učimo algebru...
A: One koji trebaju.
Q: (L) Da li kažete da mi možemo otključati vrata između univerzuma od materije i antimaterije? Da li na to mislite?
A: Možda...
Q: (L) Ja u svakom slučaju ne mislim da se zadržavam na ovoj planeti nakon što je vanzemaljci preuzmu, i kad počnu da grickaju ljude!
A: Grickaju? Molim te!!
Q: (A) Ja bih želio da podsjetim na onu prošlu seansu kad ste govorili o teoriji ujedinjenih polja i kad ste rekli da treba da se vratim u 1969. godinu. Pokušavao sam da se sjetim o kakvoj se to raskrsnici radilo u 1969.g.? Nisam se mogao ničega sjetiti. Može te li mi malo pomoći: šta je to bilo? Koji mjesec?
A: Avgust.
Q: (A) Da li je to bilo u Wroclawu?
A: Da. Lođ.
Q: (A) U tom gradu živi moj brat. Možda, da... bio sam tamo u 1969.g. Da to je tačno. Želio bih da znam nešto više o onoj vašoj primjedbi “Rus u srcu?”
A: Ti si to studirao i bio si u intereakciji sa nevjerovatnim ljudima... Hamburg...
Q: (A) Da to je tačno, ali zašto je to bitno?
A: Vrata otkrovenja se otvaraju uz pomoć kontemplacije prošlosti koja je u stvari sadašnjost.
Q: (A) Dobro, da li je to pominjanje Rusa i odlazak u Hamburg u vezi sa onim istraživanjima koja sam obavljao u Hamburgu?
A: Čitanje ruskih knjiga u vezi značajnih teoretskih i hipotetičkih principa? Hamburg? Istraživanje? Da, ali to je samo jedan nagovještaj koji ti sada možemo dati, da ne bi propustio priliku da otkriješ nešto što je istinski važno.
Q: (L) Dobro, radićemo na tome.
A: Staza kraj svjetlosnihpolova, Arkadijuš…Laku noć.

Kraj seanse
~***~
Komentar: Da li je stvarno kasno da se bilo šta poduzme?!?

Tužno je to što su, kako sada stvari stoje, šanse da se normalno ljudsko biće probudi iz mentalnog transa skoro jednake nuli, što podrazumijeva da ni šanse da kao čovječanstvo izbjegnemo sudbinu koju su nam ovi entiteti namijenili – nisu mnogo veće.

Tužno je i to što će se većina ljudi danas radije moliti za spas onom entitetu kojeg su isti ovi vanzemaljci izmislili i instalirali u naš um, u smislu religije, nego uključiti vlastiti mozak i preduzeti određene korake u skladu s tim.

[Oni koji su iz koliko toliko objektivnih izvora čitali o fenomenu ‘iznenadnog’ nestanka neandertalaca, nakon prethodne ‘iznenadne’ pojave kromanjonaca na našoj planeti, mogli su vidjeti da ove “iznenadne pojave i nestanci” još uvijek nisu (objektivno) naučno objašnjeni!? (Nestašni greysi.)]

Hoćemo li imati bar toliko vremena da saznamo šta nam se desilo - ako već nemamo vremena za spasavanje?!

Šta god da se desi i kakva nas god sudbina zadesila, postoji jedna stvar koja mora da bude jasna: Svako od nas je pojedinačno odgovaran kako za stanje svoje vlastite svijesti u ovoj tački vremena/prostora, tako i za sve konsekvence koje iz toga proistiću. Mi smo ti koji su odgovorni za svoju budućnost i budućnost naše djece. Niko drugi. To znači, niko neće imati pravo na bilo kakvu ispriku u smislu – “nisam znala…ja sam mislila…
”
Informacije su oduvijek bile tu, svi znakovi se cijelo vrijeme nalaze oko nas i ispred našeg vlastitog nosa a odgovornost za to da li ćeš ih primjetiti i adekvatno reagovati ili ćeš ih ignorisati, leži takođe na tebi, da, - na tebi, koji ovo čitaš i ni na kome drugom.
Da li stvarno misliš da si ti slučajno ovdje?!

Ovdje slijedi izvod iz transkripta američke radio emisije “Coast to Coast”, održane 2-11-03. Gost voditelja programa, Art Bell-a, bio je John Lear, kapetan američke avijacije. Lear je poznat po tome što je vozio preko 160 različitih tipova aviona i 17 puta obarao rekord u brzini, elitnim Lear-jet avionima, koje je inače konstruisao njegov otac.
Svojevremeno je radio kao pilot za CIA, kao i neke druge agencije američke vlade.

S obzirom da se radi o transkriptu dijela emisije, moram naglasiti da je na samom početku je došlo do neke vrste konflikta između Lear-a i Bell-a, nakon čega je Lear, pomalo indigniran, izvadio neku cedulju iz džepa i počeo da čita…

> THE "DISCLOSURE"
> John Lear, 2-11-2003
> Art Bell Radio Show, Coast to Coast, 10pm-2am, PST
>
> Mogući scenario ukoliko bi Art Bell bio taj koji odlučuje da li će se informacije koje je američka vlada zataškavala sve do sada, javno objaviti.

JOHN LEAR:

Zamisli, prebace te limuzinom do Washington DC, do vladine zgrade i kada uđeš unutra, u tu lijepu građevinu, oni ti kažu: “Art, ti si jedina osoba koja to može da uradi. Ako nam ti to dozvoliš, mi ćemo javno objelodaniti sve što smo do sada skrivali od naroda u vezi vanzemaljaca. Ako ti kažeš: “Da”, svim glavnim televizijskim mrežama otkrićemo sve aspekte tajne, koju smo do sada strogo čuvali. Nijedan dio informacije nećemo zadržati za sebe, ukoliko nam se obezbjedi imunitet od bilo kakvog sudskog postupka koji bi se eventualno pokrenuo protiv nas.

Evo šta se dogodilo, Art, koristićemo naravno i par video snimaka u vezi svega ovoga.

Prvi put smo došli u posjed letećih tanjira još tridestih godina, pa još par njih početkom četrdesetih, a onda se dogodio Roswell, o kome je i publika saznala. Zarobili smo dva vanzemaljca u Roswell-u, jedan je umro kratko nakon nesreće, a drugi je živjeo sve do 1956.

Do sada, znamo da postoji 18 različitih vrsta vanzemaljaca, za koje nam je poznato da posmatraju događaje na Zemlji. Neki od njih su dobri, neki su zli, a većina ih je indiferentna.

Otkrili smo da smo mi - eksperimentalni produkt - jedne, da se tako izrazim, vanzemaljske rase, koju nikada do sada nismo sreli niti pouzdano znamo ko su oni, u stvari, niti kako izgledaju. Ono što nam je poznato, to je da su 'greys' kibernetički organizmi, roboti, bolje rečeno, koji se upotrebljavaju od strane svojih vlasnika za intearakciju s nama, u vidu abdukcija. Nikada nam još nije pošlo za rukom da saznamo o kakvom se eksperimentu, u stvari, radi, osim što su nas ovi korigovali već 65 puta, i zašto nas oni, vanzemaljci, nazivaju – ‘kontejnerima’.

Postoje neke teorije kako su 'duše' koje naša tijela sadržavaju stvarni razlog tog eksperimenta, međutim, još uvijek ništa od toga nije dokazano.
Od 1938, izgubili smo preko 200 aviona i oko 1000 vojnika u raznoraznim sukobima sa vanzemaljcima. Od tada pa do danas, bez traga i glasa nestalo je i nekoliko stotina hiljada civila, a nekoliko hiljada ljudi bilo je eliminisano i od naše strane, jer su previše znali a mi si nismo mogli dozvoliti luksuz da se o tome javno priča.

Nešto malo ružnije, to je onaj fenomen, poznat kao 'mutilacija ljudi', koji se stalno dešava, slično kao i mutilacija goveda, s tim što ljude pokupe s ulice, da se tako izrazim, a onda ih vrate nazad na isto područje nakon neki 45 minuta do jednog sata, sa izrezanim rektumom, odstranjenim genitalijama, odstranjenim očima, - i bez kapi krvi.

U svim ovim slučajevima čini se da je unakaživanje obavljano dok je osoba bila još uvijek živa i svjesna. Jedan od naših naučnika tvrdi kako je očigledno da ljudski primjerak mora da bude živ, da bi uzeti uzorci imali, za njih, neku vrijednost.
Abdukcije se odvijaju svakodnevno u USA, otprilike 10% stanovništva se redovno otima.
Kada smo mi postali svjesni ovoga, protestovali smo jednom malom grey-u kojeg smo držali zarobljenog u objektu YY-2 u Los Alamos-u, međutim, prethodno je već bio postignut sporazum između nas i njih da ćemo im mi dozvoliti da abduciraju jedan manji broj ljudi u zamjenu za njihovu naprednu tehnologiju, a uslov je bio i da nam oni, s vremena na vrijeme, daju spisak ljudi koje su abducirali.

Na kraju se ispostavilo da smo dobili mnogo manje tehnologije nego što smo se pogodili a da je broj abdukcija milion puta veći nego što smo mi naivno dogovorili s njima.

1954-te godine, Predsjednik Eisenhower susreo se sa predstavnikom jedne druge vanzemaljske rase u Meerok?? Test Centru, koji se sada zove Edwards Air Force Base (Baza Vazduhoplovnih Snaga, prim prev.) Taj vanzemaljac nam je sugerisao kako nam oni mogu pomoći da se otarasimo greys-a, međutim, Eisenhower je odbio njihovu ponudu jer nam nisu nudili nikakvu tehnologiju.
Tada, tj. u to vrijeme, svima nama koji smo učestvovali u tome, postalo je jasno kako ne postoji takva stvar kao što je bog, tj. bar ne u onom smislu kako to narod zamišlja. Ono što je sigurno to je da ti vanzemaljci imaju neku vrstu kompjuterskog rekordera u kome imaju uskladištene informacije tj. imidže, te ih s vremena na vrijeme projiciraju narodu kao “čuda,” kako bi uticali na određene religiozne skupove.

Kada je Eisenhower to saznao, toliko ga je to iznerviralo da je na kraju stavio 'In God We Trust' na papirne novčanice i kovani novac, kako bi ojačao vjeru naroda u boga.
Kratko nakon toga, na sastancima između USA i Rusije zaključeno je da je situacija toliko ozbiljna da se hitno mora započeti neka vrsta hladnog rata kako bi se odvukla pažnja naroda sa UFO-a prema nekoj novoj pretnji, kao što je npr. atomski rat.

Takođe je bilo odlučeno da se ovo čuva u tajnosti i od svih izabranih predstavnika u američke i ruske vlade, jer bi veoma dugo trajalo kada bi im se cijela situacija morala objašnjavati, a prevaru je mnogo lakše izvesti kada vrhovni službenci vlade ne znaju ništa o tome.

Krajem pedesetih godina, formirana je NASA, kako bi se informacije sa svemirskih platformi i brodova kompartmentalizirale, kontejnerizirale i sanitizirale. Narodu smo prodali laž kako će sve prikupljene informacije biti njegova svojina. U stvarnosti, ljudima je rečeno malo, veoma malo, a i to malo što im je bilo rečeno, takođe je bilo cenzurisano.

Naš prvi zadatak bio je da sakrijemo od ljudi podatak kako je Venera veoma slična Zemlji, kao i to da je tamošnja populacija veoma slična nama ali mnogo tehnološki naprednija. Mi smo saznali dosta toga o njima, uz pomoć ruske "Veneera??" 1 i US Mariner 2, narodu smo rekli kako površina Venere liči na topionicu olova, sa stalno aktivnim vulkanima koji izbacuju sumpornu kiselinu u atmosferu, čiji je pritisak 90 puta veći nego ovaj na Zemlji. Kao što se to u većini slučajeva dešava, i tu smo dobro pretjerali, tako da nas je na kraju čudilo kako niko uopšte nije ni postavio pitanje – kako je to padobran sonde uopšte uspio da izdrži tj. da spusti sonu na temperaturi od 800 stepeni?!

Osnovali smo i bazu u mjestu Pinegap, u Australiji, kako bi spriječili bilo koga da sazna bilo šta u vezi s našim planovima. Cijelo to vrijeme eliminisali smo sve one koji su pokazivali i najmanje nezadovoljstvo ili su imali tendenciju da javno pričaju u vezi naših svemirskih misija, uključujući Mercury, Gemini, Apollo, Mariner, Voyager, Clementine, kao i sve ostale. Svi podaci su inicijalno stizali u Pinegap, a onda, nakon sanitacije, prosljeđivani u JPL ili drugdje.

Jedno vrijeme imali smo malo problema sa radio-amaterima, jer su otkrili kako da presreću naše signale, ali smo kasnije uspjeli i njima da stanemo u kraj.

Kada se ruska prijetnja stišala, uveli smo Vijetnam, koji nam je služio za preokupaciju pažnje naroda tokom idućih 10 godina. Cijela ova operacija zataškivanja vremenom je postajala sve veća i veća, zahtjevala je sve više i više ljudstva, kao i mnogo para. Tako smo stalno morali da napuhujemo budžet za odbranu, i kada nismo mogli dalje, onda smo se prebacili na biznis sa drogom. Kada ni to nije bilo dovoljno, opljačkali smo penzione i kreditne fondove, što je imalo i određene implikacije na Wall Street-u.

Sada smo došli u situaciju kada se stvar izmakla kontroli, mnogi od nas žele imunitet i da izađu napolje iz svega ovoga.
Međutim, sada je u svemu tome već toliko tajni, kojekavih zaštitnih mehanizama, itd. da je veoma malo vjerovatno kako se sve ovo može rasformirati bez posljedica.
I sada ako nam ti daš dozvolu da ovo javno objelodanimo, šta će biti? Oni će reći, “da – zarobili smo leteći tanjir; da – bio je vanzemaljac unutra”; i to je sve što će vam reći.

Hajde, Mr. Bell, uključi taj video. Evo, ovo što ovdje vidiš, to je kako izgledaju mutilacije ljudi. Ovo je bio muškarac, star oko 27 godina. Uh, ovo je snimak mrtvih vanzemaljaca koje smo izvukli iz olupine njihovog broda koji se srušio u 'Olantia’? Kalifornija, pedesetih godina. Brod koji se ovdje vidi bio je prečnika preko 250, morali smo da ga zatrpamo na tom istom mjestu.
Ovo je jedno mjesto u Utahu, blizu Dugway Proving Grounds. Objekat koji sada vidiš je 'Kecksburg Acorn' kojeg smo, sredinom šezdesetih, prebacili u bazu Wright-Patersson.

Ono je Frank Drake, pokušava da iznudi informacije od onog bića svezanog za nosila. To biće je, navodno, bilo sa ‘Tau-Ceti'.

Snimci koje sada gledaš su građevine na Mjesecu. Ovo je toranj u regionu "Sidas-Medai"?? – visok je preko 7 milja. A ovo je ono što mi zovemo Kolos sa Agurama, nalazi se na "Merica-Sium"?? Ne znamo čemu je služila, ali ta mašina je veća nego Brooklyn, u New York-u. Ovo, sada, su video snimci kupola koje prekrivaju kratere. Kako vidiš neki od njih su u u krajnjoj fazi raspada.

Ovo što sada gledaš su snimci 18 različitih vrsta vanzemaljaca, svaki traje po 5 sekundi. Ovaj je jedno od najružnijih bića koje postoji. Čuvare objekta u kome smo ga držali morali smo psihički pripremati, tokom nekoliko mjeseci, na ono što će vidjeti, pokazujući im slike sličnih bića. Tek nakon što se dobro aklimatiziraju, dozvoljavali smo im da zauzmu neku od pozicija obezbjeđenja tog objekta. Prije nego što smo počeli sa tim “aklimatizacijama” dvojica radnika obezbjeđenja umrla su od srčanog udara, kada su se neočekivano sreli s ovim bićem.

Ovaj poslednji snimak je atanetat na Kenedija. Sigurno si već čuo onu teoriju o drugom snajperisti. Vidiš, ovo je druga kamera koja pokazuje šta se tačno desilo. Mi smo imali četvoricu snajperista. Stvar je bila u tome što je Kenedi morao da bude uklonjen, jer je htjeo da objavi narodu ono malo informacija koje smo mu mi dali, a htjeo je i da povuče trupe iz Vijetnama, kojeg smo mi koristili za odvlačenje pažnje naroda.

Nakon Kenedija, nikada više nismo obavještavali predsjednike o ovome. Nixon je znao, jer je bio upoznat s tim kao VP, još 1952.g. To je i zašto je znao gdje da povede Jackie Gleason, u Homestead Air Force, bazu, kako bi ona vidjela tijela vanzemaljaca koje smo tamo držali.

I to je to. Šta sada kažeš Art Bell, da li da kažemo sve ovo narodu...da ili ne?

Na ovoj našoj planeti ljudska bića u jednom ili drugom obliku žive već milione godina, po vremenskim mjerilima karakterističnim samo za 3-ći denzitet i u ciklusima od po ~ 300000 g. nakon čijeg završetka postoji mogućnost da se jedan “dio” planete, kao i ljudskih bića koja obitavaju na njoj preseli u 4-ti denzitet, odnosno sasvim drugu i višu ravan postojanja, dok se drugi dio “vraća” na "praistorijsku" Zemlju i počinje iz početka, a neki možda idu i nadole prema životinjskom i biljnom carstvu i primarnoj materiji, odnosno, drugom i prvom denzitetu.

U Svemu Što Jeste postoji 7 ravni/oblasti/nivoa postojanja (denziteti) i u svakom od njih obitavaju oni čija je svijest razvijena u stepenu koji odgovara tom denzitetu tj. stanje/razvojni stepen nečije svijesti je ono što mu određuje u kom denzitetu će da živi, odnosno, kvalitet njegovog života.

Mi smo manifestacija “primarnog Kreatora” koji se na neki način po svojoj prirodi u svemu ovome “neutralno” ponaša, pa čak i prema onima koji pokušavaju da se predstavljaju kao on, kako bi kontrolisali druge i držali ih poniznim i poslušnim. Recimo da se on samo podjelio na svoje "sastavne djelove", što smo trenutno mi i sve ostalo, te tako ne može ni da predstavlja nekog odvojenog entiteta koji gleda sa strane šta se dešava i sudi. On ima dva lica, dobro i zlo, a na nama je s kojim od njih ćemo se uskladiti (pogledaj tekst ispod - Viteški Pohod).

Ta primarna svijest/energija/kreator samo se podijelila na bezbroj manjih "komponenti" “big-bangom” i svaki njen djelić je ravnopravno dobio sve elemente i potencijale cjeline, te je na njemu samom kako će da iskoristi materijal koji je dobio, odnosno, kojeg ima na raspolaganju za svoju egzistenciju u Svemu Što Jeste.

U svemu tome postoje dva glavna polariteta koje elementi svijesti mogu da imaju, kao i treći koji bi se možda mogao nazvati slobodnom voljom, a prva dva bi bile frekvencije Orjentacije samo prema sebi i Orjentacije prema drugima, odnosno energija koja teži konstikciji (destruktivna energija) i energija koja teži ekspanziji (kreativna energija).

Svi mi smo tako “nekada davno” možda morali da krenemo od primarne materije, 1-vog denziteta, pa nakon nekog “vremena” provedenog u tom stanju uspjeli da proširimo svoju svijest do nivoa koji nam je omogućio da pređemo na idući “sprat”, odnosno biljno i životinjsko carstvo 2-gog denziteta.

Sva stvorenja 2 denziteta imaju jednu tzv. grupnu dušu ali individualnu svijest (mada ne postoji ništa što je 100% individualno), te usljed njenog razvoja odnosno daljim širenjem svijesti jedinki koje tamo obitavaju, neke od njih kad dostignu “kritičnu masu” prelaze na idući sprat tj. 3-ći denzitet, u obliku ljudskog bića koje u tom stepenu svog razvoja ima individualnu svijest ali ne i individualnu dušu.
(Nakon završetka 2-gog razreda, idemo u treći).

Daljim prirodnim tokom događaja ta ljudska bića, antropoidi ili pre-adamični ljudi (“sinovi božji?”) stiću individualnu dušu i u jednom momentu, kada dostignu određeni stepen razvoja svoje “individualne” svijesti i priliku da uz njenu, kao i pomoć svoje individualne duše, naprave tranziciju na 4 nivo denziteta.

Ljudska bića koja su stekla individualnu dušu, poslije smrti svog tijela idu u 5-ti denzitet, gdje imaju priliku da se malo odmore, sagledaju šta su do tada naučili, šta još treba da nauče, te se onda opet inkarniraju (većinom) na 3-ći "sprat", prethodno se slažući sa svojim “budućim” životom, jer su u stanju da ga odatle manje više sagledaju, prije nego što ga fizički prožive? (Promjena naših tijela bi tu bila nešto slično kao kad mjenjamo odjela, - a znamo da niko ne bi želio da nosi cijeli svoj život jedno te isto odijelo).

U svemu tome postoji i par zakona kojima Sve Što Jeste pokušava da održi svoju ravnotežu, među kojima i tzv. zakon karme, koji moramo imati u vidu prije sljedeće inkarnacije, jer u idućem životu treba da izbalansiramo sve negativno što smo učinili u prethodnim životima. (Univezum prirodno teži – ravnoteži).

Tu imamo i jedan “problem” u vezi toga što nakon rođenja na neki način zaboravimo šta smo do tada proživjeli, kao i to koje lekcije treba da naučimo, te iz tog i nekih drugih razloga imamo tendenciju da proživimo svoj život "u nesvijesti"? Mudrost koju smo stekli u prošlim životima ne stoji nam (našoj ličnosti) na raspolaganju, mada ih je naša duša svjesna, ali naša ličnost nije svjesna nje, čak je skoro izgubila svaki kontakt s njom.

Naša ličnost/personalitet u životu na 3 nivou i naše suštinsko biće – nisu jedno te isto. (Možda zbog toga što je ono prvo “programirano” da ne priznaje ono drugo, mada je ono drugo uvijek prisutno?)

Vrijeme, ovakvo kakvog ga mi znamo, jedna je kategorija karakteristična samo za ovaj naš denzitet i kao takvo ne postoji na drugim ravnima postojanja.

Prva 3 denziteta su po svojoj suštini OPS tipa (Orjentacija Prema Sebi) a kod prelaska u 4-ti denzitet, oni sa individualnom dušom, na osnovu svih svojih iskustava imaju priliku da promijene i polaritet svoje individualne duše i svrstaju se (svojom slobodnom voljom) na OPD stranu, pa tako bića koja nastanjuju denzitete od 4-6 mogu (generalno) imati jedan od ta dva polariteta, (što ne znači da neko ko generalno ima OPD naboj, ne može imati i neke od elemenata OPS polariteta)

Entiteti OPS tipa iz 4-tog denziteta/”sprata” hrane se onima koji obitavaju na trećem “spratu”, isto kao što se oni s trećeg “sprata” hrane onima s drugog, itd…

Jedna vrsta takvih entiteta (reptoidi/lizard stvorenja/drahomonidi) zaposjela ovaj naš sektor vremena/prostora u onome što bi mi nazivali prošlost, te preuzela totalnu kontrolu nad ovim našim realitetom u cilju obezbjeđenja svoje ishrane.

Mi smo (odnosno ~ 50% ljudskih bića koja trenutno žive na ovoj planeti) u jednom momentu već bili dostigli 4-ti nivo (“Raj” ili “Eden”) i proveli tamo određeno “vrijeme”, pa se iz određenog “razloga” vratili nazad na ovaj treći (“sinovi čovječji”?)
Tu smo zatekli one antropoide (odnosno, ostalih ~50% bića koja trenutno žive na ovoj planeti) koji su u tom “vremenu” dostigli svoj stepen prirodnog razvoja koji im još uvijek nije obezbjedio individualnu dušu ali im je obezbjeđivao priliku za to”? (“sinovi božji”)

Reptoidi (kad su u 4D), hrane se samo jednom vrstom (emocionalne) energije koju im mogu da obezbjeđuju samo oni od nas koji imaju individualnu dušu.

Oni veoma sofisticiranim metodama redovno abduciraju mnoge od nas koji imaju individualnu dušu, te ih koriste za raznorazne eksperimente a između ostalog, njihova tijela i kao hranu, kad borave u 3-ćem denzitetu.

Oni upadom u ovaj sistem vremena/prostora zaustavljaju antropoidnog čovjeka u njegovom prirodnom razvoju te ga počinju koristiti kao jedan od glavnih alata za isisavanje energije iz ljudskih bića sa individualnom dušom i njeno prosljeđivanje u 4D. (antropoidi nisu svjesni te njihove funkcije)

Oni su prethodno tijela koja su koristili oni s individualnom dušom, odnosno, njihovu DNA “skratili” (određenim sofisticiranim tehnikama) sa 12 na 2 lanca

Oni su onda ovdje instalirali veoma sofisticiran sistem za programiranje uma ljudskih bića sa individualnom dušom, kako bi se oni poistovjetili sa antropoidima, razmišljali kao antropoidi, ponašali kao antropoidi i tako "zaboravili" na svoju dušu. (U svemu tome, antropoidi postaju glavni nosioci tog “projekta” jer po svojoj suštini ne mogu da kreiraju nego samo kopiraju, odnosno slijede zacrtan sistem i uputstva, duhovnost nemaju, mada mogu i to da kopiraju a čak imaju tendenciju i da promovišu ono što su iskopirali, mada često ne mogu da razumiju i suštinu onoga što su prekopirali – daunlodovali. Zanima ih većinom ambalaža, dok se suštinom i sadržajem rijetko kada bave).

U ovoj prastaroj priči upravo se o tome govori:

Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš.
Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je sa njima.
Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu,
misleći da je jedna od njih.
Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama,
Kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.

Prošle su godine i orao je ostarjeo.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.
Stari orao je zapanjeno gledao uvis. “Šta je to?” pitao je.
“To je orao, kralj ptica”, rekla mu je jedna kokoš.
“On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji”.

I tako je orao umro među kokošima,
ne znajući ko je.


Mi smo se u međuvremenu, što iz razloga naše mentalne programiranosti što iz ignorantnosti (koja je je možda takođe jedan od elemenata tog programa) ili nekih drugih razloga, toliko “izmiješali” s antropoidima da smo postali po razmišljanju i ponašanju sličniji njima, nego oni nama, te se na kraju krajeva više ne može ni znati ko je ko.

Sada trenutna razlika između antropoida i duhovnog ljudskog bića samo u potencijalu tj. ljudsko biće s individualnom dušom –“adamični čovjek”- može se (teoretski) probuditi, i izbjeći iz zamke/kaveza, dok antropod ne može.

Adamičnom čovjeku sada prijeti opasnost da zbog svoje “nesvijesti” izgubi svoju individualnu dušu za koju se već jednom uspjeo izboriti, te tako "zauzme pravac" nazad prema donjim “spratovima”, ili će on zbog “lošeg učenja”, odnosno, neadekvatnog korištenja svog vlastitog uma, morati da ponovi “3-ći razred (traje 300000 godina?)

Reptoidi su istovremeno ovdje već odavno instituisali 3D entitete sa jakim OPS nabojem (iluminati familije), postavljanem članova ovih familija na sva ključna mjesta sistema na ovoj planeti.

Ti entiteti se odlikuju većom količinom reptilskih gena koja obezbjeđuje da frekvencija njihovih tijela odgovara takvim tipovima individualnih OPS duša, te oni sada, u njihovo ime, kreiraju takav sistem života na ovoj planeti u kome će se stalno obezbjeđivati za njih (reptoide) dovoljna količina emocionalne energije – hrane.

(To što je u zadnjih 100 godina, u ovim njihovim sistemima, njihovim manipulacijama ratova i obezbjeđivanjem uslova za raznorazne katastrofe, život izgubilo 2 milijarde naših pripadnika, samo je jedan od efekata te njihove uprave. Mi bi vjerovatno, kao čovječanostvo, mnogo bolje prošli da smo doživjeli jednu direktnu invaziju vanzemaljaca).

Članovi tih familija danas posjeduju sve važnije medije, banke, izvore energije i rudna bogatstva, obrazovni sistem, farmaceutsku industriju, vojsku i sve važnije pozicije u većini država na ovoj planeti.

Oni po sistemu piramide upravljaju svim događanjima na ovoj planeti na način da oni koji su ugrađeni u tu piramidu, a pogotovo oni na samom njenom dnu, pojma nemaju šta se u stvari događa.

Cijela “zavjera” sastoji se u tome što je “uspavani” adamični čovjek hrana entitetima sa gornjeg sprata i da se on nikada ne “probudi”, jer ako bi on postao svjestan i prešao na neki od gornjih nivoa, naše “komšije” OPS polariteta bi ostale bez hrane, te bi se tako njihov opstanak doveo u pitanje. (Oni se iz nekih određenih razloga ne mogu hraniti antropoidima). S obzirom da bi cijela situacija u vezi s tim bila od krucialne važnosti za ove entitete, oni bi naravno dali sve od sebe da održe svoje "ovce" programiranima što je moguće duže i po bilo koju cijenu.

Uz sve to, skorašnjim dolaskom velikog talasa opet se približava kraj jednog od ciklusa koji traju 300000 godina, a time i šansa za adamičnog čovjeka da u momentu prelaza denziteta, pređe na gornji sprat i tako stekne priliku da izbjegne dalju kontrolu od reptoida?

Od krucijalne važnosti za reptoide da što više ljudi u ovim momentima “spava” kako ne bi mogli primjetiti promjenu (jer da bi se primjetila “otvorena vrata kaveza” treba biti “budan”)

U njihovom denzitetu “vrijeme” selektivno, te oni mogu manipulisati nama i na taj način što se mogu ubacivati u našu “prošlost”, brisati sve spise i izvore iz kojih bi mi mogli saznati istinu, a istovremeno ostavljati veoma sofisticirane “svete knjige” i instituisati raznorazne religije i sekte, kao glavni nosilac programa za zatvaranje/vezanje (religija – re ligare – ligare = VEZATI) naše svijesti, kao i sve kasnije podjele među nama iz kojih se rađaju sukobi, pa tako i naša emocionalna energija, tj. njihova hrana.

Oni vide iz denziteta u kome se nalaze, našu sadašnjost, prošlost i najvjerovatniju verziju budućnosti (koja ne može da bude 100% fiksna), te stalnom interferencijom i zahvatima na pojedinim tačkama scenarija, pokušavaju da naprave krajnji ishod najoptimalnijim za njih same. (To bi bilo analogno snimanju jedne sekvence odnosno kadra filma onoliko puta koliko je potrebno, sve dok se režiser ne zadovolji njegovim krajnjim ishodom).

Situaciju komplikuje i to što ovaj naš sunčev sistem posjećuje jedan klaster kometa svakih 3600 godina, koji je rezultat prolaska (svakih 27 miliona godina) jedne zvijezde (Brown Dwarf/Nemesis/Vulcan?) koja sa našim suncem čini binarni sistem, kroz Ortov i Kuiperov pojas asteroida, te ih odatle izbija kao čunjeve, i što se rijetko kada dogodi da nekoliko njih pri tome ne udari i u našu planetu te tako izazove kataklizmu.

Taj vremenski period je takođe interesantan za određena OPS stvorenja iz drugih denziteta-oblasti postojanja (jedan od razloga – oslobađa se ogromna količina emocionalne energije nesvjesnih, isprepadanih i očajnih ljudskih bića adamičnog tipa)

Oni koji se na vrijeme probude, mogu da izbjegnu i ovu “neugodnost”, jer eventualnim prelaskom na 4/ti nivo izlaze iz realiteta kojeg ove komete narušavaju.

Vrijeme za sljedeću pojavu ovih kometa je veoma blizu.

Jedino što bi moglo da bude od suštinske važnosti za adamičnog čovjeka, to je da poduzme sve što je u njegovoj moći da se odupre kontroli svog uma, probudi se i preuzme kormilo svog broda.
To su “vrata” kroz koja čovjek samo sam može da prođe tj. ni na čijoj grbači, niti u naručju bilo kakvog spasitelja.

Vrijeme za “buđenje” bilo juče, a danas je poslednji čas!

Ovo što slijedi je izvod iz materijala iz knjige Tajna Istorija Svijeta – [ The Secret History of the World ; Laura Knight Jadczyk ]. To je – istinska Gnostika. Mislim da će oni koji razumiju suštinu onoga što je ovdje rečeno, ujedno naći i odgovore na neka bitna pitanja gnostičke prirode ili bar informacije koje bi možda trebalo uzeti u obzir u vlastitom istraživanju objektivne realnosti.

Oni koji razumiju stvar, moći će razumjeti i prepoznate mnoge od lažnih elemenata koji se danas perfidno promovišu od strane raznih “ezoteričnih”, “gnostičkih”, religijskih i drugih društava.

Sam proces istraživanja objektivne realnosti podrazumjeva skupljanje informacija, izdvajanje onih koje bi mogle da budu bitne ukoliko su tačne, njihovu analizu, provjeravanje, proučavanje itd.
Tako se stiže do istinskog Znanja od kojeg opet nema nikakve koristi ukoliko se ono i ne primjenjuje.

Viteški Pohod


Određeni ontološki problemi koji su posebno u vezi sa kvantnom teorijom sugerišu nam da bi možda trebali uzeti u obzir jednog “posmatrača” (J. A. Wheeler-ovo “Oko” – ili Mi iz Budućnosti), koji posmatra ovaj univerzum u smislu “da bi ga stvarao.” To nam sugeriše potrebu za proširenjem obima onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom - “fizički entiteti”. Odgovor na pitanje “mogućnosti opservacije paralelnih univerzuma” možda bi trebao uključiti i ovakvo jedno proširenje.

Sada, uzmimo u obzir mogućnost da postoji nekoliko – možda čak bezbroj – “vjerovatnih vas iz budućnosti” kao posmatrača. Na slici to bi onda bilo predstavljeno uz pomoć mnogih “očiju” koje bi sve konvergirale na jednu jedinu tačku na repu – ovaj “sadašnji” momentat kojeg mi percepiramo, koji je ujedno i momenat “izbora”. Upravo iz tih vjerovatnih ili mogućih budućnosti od beskonačnog potencijala – iz “misaonih centara” – projicira se naša realnost. Ljudska bića su ta kroz koje se te energije transduciraju i postaju “istinite” ili “realne”.

Vi u ovdje i sada – na presječnoj tački svih tih vjerovatnoća koje se takmiče jedna s drugom da bi postale “stvarne” – nemate nikakvu mogućnost “stvaranja” bilo čega u ovoj realnosti odavde “odozdo”, da tako kažem. Realnosti – stvaralački potencijali – su jedna projekcija sa viših nivoa denziteta. Vi ste prijemnik, transduktor, jedan reflektor pogleda onog oka koje gleda VAS, ništa drugo.

Ove misli se direktno odnose na fenomen hiperdimenzionalnih realiteta u kojima se mentalne energije ili energije svijesti amplificiraju i gdje one mogu biti interaktivne sa prirodnom sredinom: tehnologija koja sugeriše ne samo sposobnost transporta koji je djelomično fizičke a djelomično “eteričke” prirode; komunikacije koje su djelomično fizičke i djelomično eteričke prirode, kao i moć “manifestacije” koja se nama može činiti nemogućom s našim sadašnjim razvojnim stepenom tehnologije. Sve ove osobine stvarno pripadaju hiperdimenzionalnoj egzistenciji, a takvo jedno stanje bića se označava kroz milenijume kao “oblast bogova,” uključujući Zmajeve i Serpente (zmije, prim. prev.) i svakojaka druga stvorenja.

Ukoliko mi ove oblasti matematički predstavimo i damo im fizičku realnost, kako je to sugerisao Dirac, onda mi takođe moramo uzeti u obzir hipotezu da bi one mogle biti nastanjene. Da li su naši “Bogovi” stanovnici te oblasti?

Kako će vam i mnogi fizičari reći, sve što stvarno postoji, to su “talasne forme”, mi smo talasne forme u ovom realitetu a naša svijest je nešto što “čita talase”. Mi dajemo oblik i strukturu tim talasima koje “očitavamo” prema određenim dogovorenim ili usaglašenim konvencionalnim normama.

Tako mi određene entitete koji nastanjuju hiperdimenzionalni prostor “očitavamo” kao “reptile” jer je to “suština” njihovog bića, frekvencija njihove “talasne forme”. Mi ih nazivamo Vrhovnim Gospodarima Entropije. Oni ne moraju da budu isključivo fizičke prirode u smislu kako mi razumijemo taj pojam, niti se trebaju smatrati “vanzemaljcima”, takođe u onom smislu šta mi pod tim podrazumijevamo. Mi smatramo da je percepcija tih nivoa realnosti i njihovih “jedinki svijesti” upravo ono što stoji iza mnogih religijskih koncepata i mitoloških predstavljanja “bogova i boginja,” kao i drugih svakojakih stvorenja.

U ovom ovakvom kontekstu Matriksa i uz razumijevanje da jedno ezoterično znanje mnogih velikih učenja misterija koja su bila prezentirana kroz vijekove ukazuje na isti ovaj ili sličan koncept, došla sam do sadašnjih pogleda na ove fenomene i interakcije u našem današnjem svijetu. Takav jedan pogled sigurno daje rezultate u sticanju “slobode” od kontrolnog sistema ovog Matriksa, tako da mogu da kažem da u smislu jednog eksperimenta, on daje rezultate koji se mogu ponoviti. Međutim, kako je Morpheus objasnio Neu u tom filmu:

Matriks je jedan sistem, Neo. Taj sistem je nas neprijatelj. Međutim, kad si unutra i kad gledaš oko sebe; šta ti vidiš? Poslovne ljude, učitelje, advokate, stolare. Umove upravo onih ljudi koje pokušavamo osloboditi. Međutim, sve dok mi to ne uspijemo, ovi ljudi će biti dio tog sistema, i to će ih činiti našim neprijateljima. Moraš da razumiješ; većina ovih ljudi nisu spremni da budu iskopčani. A mnogi od njih su toliko oguglali, toliko beznadežno zavisni od tog sistema, da će se oni boriti kako bi ga zaštitili. Da li me slušaš, Neo, ili gledaš onu plavu ženu u crvenoj haljini? Oni će se boriti da bi ga zaštitili...

Mi ovo možemo malo prepraviti i reći: Kad ste u Matriksu i gledate oko sebe, vidjećete Hrišćane, Jevreje, Muslimane, Mormone, Zoroastrijance, Mađioničare... većina tih ljudi nisu spremni da budu iskopčani... oni su toliko beznadežno oguglali, toliko beznadežno ovisni od sistema tako da će se oni boriti kako bi ga zaštitili. Da li slušate mene ili slušate onog Cionistu, Baptistu, Protestanta, ili, onoga što promoviše magiju i ostali mambo džambo?

Morpheus je takođe naglasio Neu da bilo koje ljudsko biće koje je uključeno u taj sistem, može biti korišteno kao jedan “agent” uz pomoć nečeg sličnog kompjuterskom programu koji se može daunlodirati i koji je dizajniran tako da se može aktivirati na određeni način. Čini se da se slične stvari događaju i u ovoj našoj realnosti, gdje Kontrolori djeluju iz jednog hiperdimenzionalnog prostora, kojeg smo mi veoma malo svjesni i kojem imamo još manje pristupa.
Ona opcija koja je nama, kako se čini, stvarno realno dostupna, to je da se uskladimo i da se pripremimo za one emanacije koje se kreću “odozgo” prema “dole,” kako bi ih bolje prihvatili. To je ujedno bila i suštinska poenta Kastanedinog Don Huna kad je rekao:

Jedan od najvećih uspjeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo je ostvarenje koje je nazvano trofaznim napredovanjem. Razumjevajući prirodu čovjeka oni su mogli da dođu do neospornog zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu da vladaju sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posljedica suoče sa nepoznatim, i tada čak mogu da podnesu postojanje nesaznajnog.

“Reakcija običnog čovjeka je da misli da taj iskaz treba obrnuti, nastavio je. “Vidovnjak koji može da ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i spokojstvo da mogu da podnesu pritisak nesaznajnog.” [21]

Svuda oko nas mi možemo vidjeti rezultate te greške tj. mišljenja da mi možemo nametati našu volju ili da uz pomoć našeg glasa možemo promijeniti nešto što se nalazi “iznad” nas, kako bi promijenili stanje u našoj realnosti. Ta ideja se nalazi u korijenu svih rituala, molitvi, vizualizacija, itd. Ljudi koji misle da se “meditiranjem na temu sažaljenja,” ili “osjećanjem osjećanja svih bića,” može postići rezultat u smislu “sonične harmonizacije srčanog ritma [bića] upletenog u jedan složeniji i koherentniji uzorak,” što nadalje može pomoći čovjeku da “stvori jedno neuništivo dijamantno tijelo koje će koristiti kao vozilo za podučavanje ovdje dole na zemlji (aluzija autora na besmislice koje se promovišu kroz “nju-ejdž” učenje, prim. prev.), potpuno su promašili stvar. Poređenje ovakvih ideja sa istinskim radom jednog Tragaoca za Uskrsnućem, jednostavno je ignorantno.

Ono što se čini istinitim to je da prije nego što tragalac za Prosvjetljenjem (ili Uskrsnućem) ikako dođe do one tačke kad će bar za jedan momenat moći da pomisli o “jedinstvu svih bića”, ” ili “osjećanjima svih bića,” ili da ostvari jednu “super-svjesnost,” on ili ona će prvo morati provesti mnogo, mnogo godina u bitci sa “suočavanjem sitnih mučitelja,” odnosno, moraće potpuno shvatiti objektivnu realnost u jednom “korak-po-korak” procesu koji takođe podrazumijeva i određeno dejstvovanje u skladu s tim razumijevanjem.

Oni će se stalno morati izlagati mnogim “neugodnim iskustvima” boreći se da ovladaju svojim emocijama, željama i fizikalnošću. Tu se radi o jednom radu na osposobljavanju fizičkog vozila “ovdje dole” da ono postane prijemčivo za ono s čim neko odluči da se uskladi “tamo gore”, što je suprotno od pokušavanja da se na silu promijeni nešto “tamo gore” kako bi mogli to imati “ovdje dole”. Taj proces ima mnogo veze s nečim što je poznato kao “pronicljivost” ili “razboritost”.

Veliki Sufi učitelj, Shaykh Ibn al-’Arabi objašnjava da ‘ne-perfekcija’ postoji u Kreaciji zato što “ako ne bi bilo ‘ne-perfekcije’, sama perfekcija egzistencije ne bi mogla biti perfektna”. S tačke gledišta Čistog Bića, ne postoji ništa, do – dobro. Međutim, Beskrajni Potencijal da se BIVSTVUJE (ili da se BUDE) uključuje – po samoj definiciji riječi “beskrajno” – i potencijal da se ne bude. I tako se taj Beskrajni Potencijal “cijepa” na Misaone Centre Kreacije i Misaone Centre ne-bivstvovanja. Može se reći da je Beskrajni Potencijal u svojoj osnovi Binarne prirode – ‘ukjučeno’ ili ‘isključeno’ – biti ili ne biti. To je tzv. prva “podjela”.

S obzirom da je apsolutno nebivstvovanje (ili ne-bitak) jedan nemogući paradoks u smislu Beskrajnog Potencijala Bitka, (bivstvovanja), polovina svijesti Beskrajnog Potencijala koja sačinjava MISLI/IDEJE o ne-bitku – za svaku misao o manifestaciji, postoji odgovarajuća misao da se taj dio ili stvar kreacije ne manifestuje – “pada u san,” da tako kažemo u nedostatku boljeg izraza. Njegova “samo-opservacija” je zasnovana na jednoj svijesti koja može samo “oponašati” smrt. Svijest koja oponaša smrt onda “pada dolje” i postaje Primarna Materija. Ono što to znači je - da se “Ja koje posmatra sebe” na nivou Gospodara Univerzuma sastoji od inicijalnog odjeljka između Bitka i ne-bitka koji su, opet, samo jedna inicijalna podjela na - ‘uključeno’/’isključeno’, da/ne – ove kreacije. Ovdje možete zamisliti kako jedno otvoreno oko posmatra zatvoreno oko. To je bilo predstavljano kroz milenijume uz pomoć jin/jang simbola, koji čak i na onoj svojoj crnoj strani koja predstavlja “uspavanu svijest tj. materiju”, ima jednu bijelu tačku “bitka/bivstvovanja” koja nam predočava da apsolutna ne-egzistencija nije moguća. Postoji samo “relativna” ne-egzistencija.

Ove “misli o bitku i ne-bitku” ulaze u jednu međusobnu interakciju jedna s drugom, - posmatrač i posmatrani – kao kad se neko posmatra u ogledalu. Kreacija se manifestuje izmedu posmatrača i ogledala. Ona je istovremeno istinita – jer se sastoji od materije koja je informisana od strane svijesti – i neistinita, zato što se ona u svojoj suštini sastoji samo od svijesti koja djeluje na svijest.

Na našem nivou postojanja, tumačenje da ništa nije realno (da je sve iluzija), kako se to promoviše od strane mnogih gurua i duhovnih učitelja kroz cijelu našu istoriju, beskorisno je kao i kad bi rekli da “gravitacija ne postoji”. Takve interpretacije su korisne samo u smislu proširenja percepcije. One nisu korisne za neku praktičnu aplikaciju s obzirom da se energije stvaranja očigledno transduciraju kroz nekoliko “nivoa” prije nego što se sretnu na sredini, da tako kažemo, u realnosti trećeg denziteta. Organski život se odvija na jednoj “raskrsnici” od živopisnih ideja ili misaonih centara bitka i ne-bitka. Kao takve, one imaju sposobnost da transduciraju energije “gore” ili “dole” zavisno od “energetskih upravljača svijesti” određene jedinke. Dakle, opet, postoje dva jasna šira odjela: usmjerenost prema bitku/posmatranju, ili usmjerenost prema ne-bitku/odrazu u ogledalu. Ta podjela se manifestuje kroz sve nivoe organskog života, uključujući i ljudska bića. Ljudska bića egzistiraju da bi transducirali stvaralačke kosmičke energije preko organskog života. Naši “viši Ja” su upravljači tih kosmičkih energija a pravac u kome ta energija “teće” određen je aktivnostima tih viših Ja. Opzicione sile teže da “zarobe” energiju svijesti i uvedu je u stanje “sna ne-bitka”, što u određenom smislu ima gravitacionu prirodu, dok sile svijesti teže tome da “informišu” materiju uz pomoć buđenja samo-svjesnosti kod onih organskih jedinki na zemlji koje su u stanju da pruže otpor gravitaciji ne-bitka.

Kao samo-svjesna “transduktivna jedinka,” ljudsko biće ima potencijal da se kreće u oba pravca – prema intenzifikaciji bitka, ili prema intenzifikaciji ne-bitka. U tom smislu, čovjek takođe djeluje slično jednoj leći ili objektivu u teleskopu koji se može “podešavati”. On se može podesiti tako da odredi širinu polja osmatranja, koje može biti udaljeno i tako uključivati više “prostora/vremena,” ili može biti skraćeno kako bi se vidjelo samo ono što je blizu i što je evidentno u ovom materijalnom svijetu. Drugim riječima, naša prva i fundamentalna odluka leži u izboru onoga šta hoćemo da VIDIMO.

Kad se odlučimo šta hoćemo da VIDIMO – ovdje ne mislimo na gledanje fizičkim očima niti na neko vidovnjaštvo, nego na jedan mnogo uključiviji pojam koji sugeriše da li smo ili nismo sposobni da budemo objektivni ili subjektivni – mi onda počinjemo da primamo impresije ili utiske. Te impresije se, ukoliko se one asimiliraju, mogu pretvoriti u znanje. Znanje vodi do svjesnosti. Znanje i svjesnost nadalje upravljaju emocijama, koje onda napajaju energijom naše djelovanje u organskom svijetu. To podrazumijeva jedan proces transduciranja energija Kosmičkih Misaonih Centara.

Ibn al-’Arabi nam kaže – Dobrota je Biće/bivstvovanje; kojem pripada sve što je pozitivno i najljepše osobine ili “Božja imena”. Zlo je nedostatak dobra, tako ono predstavlja “ne-egzistenciju”. Drugim riječima, u svom korijenu Bivstvovanje boravi u “ne-egzistenciji” koja je zlo. Tu se radi o jednoj začkoljici, odnosno, stvari koja se često izostavlja iz većine učenja o “metodama ascenzije”. Na našem nivou postojanja, ljudska bića se nalaze na jednoj raskrsnici Misli o Bitku i Misli o Ne-Bitku, - Dobra i Zla. Čovječanstvo je stvoreno u obliku Božjih imena – onih od Bitka i onih od Ne-Bitka. Preuzimanje karakternih crta tih Imena podrazumjeva i manifestaciju tih njihovih osobina. Nauka o Ascenziji podrazumijeva skupljanje znanja o svim tim Imenima i njihovim istinskim osobinama, visokom i niskom, prijatnom i užasnom, svijetlošću i tami, u svim njihovim raznovrsnim nijansama, tako da se onda bude u stanju IZABRATI koje osobne crte će se primiti na sebe. Jedino uz pomoć jednog cjelokupnog vidnog polja čovjek može da otkrije da li ono što on subjektivno misli da je dobro, stvarno jeste dobro i vodi ga ka Bitku, ili se radi o jednoj prevari koja pretendira da inducira Ne-Bitak.

Bog je korijen SVIH Imena, plemenitih i prostih. Zadatak za tragaoca podrazumjeva to da on treba oživjeti Plemenite osobne crte iz jednog latentnog stanja a onda otkriti sve mogućnosti njihove pozitivne aplikacije – čak i ako ta aplikacija podrazumijeva ‘nadvladavanje’ ili transmutaciju. Shaykh nam kaže “plemenite osobne crte su samo one koje su u vezi sa interakcijom s drugima.” Drugim riječima: Dejstvovanje. Ukoliko vi VIDITE iluziju separacije, to je sigurno prva stvar. Međutim, tu je prokrijumčarena jedna laž koja sugeriše da je to sve što je potrebno, ukoliko vi to “samo vidite” za vas će se sve promijeniti.

Bog stvara dobro i zlo, ružno i lijepo, pravedno i nepravedno, moralno i nemoralno. Između ovih osobina leže višestruke opasnosti na putu tragaoca za Istinom. Mnogi savremeni “duhovni učitelji” i “gurui” nam kažu: “S obzirom da postoji samo Jedno Biće koje prožima sve stvari, sve što mi treba da radimo to je da vidimo sve kao samo jednu svjetlost”, i to će onda transmutirati tamu a mi ćemo tako “stvoriti našu vlastitu realnost od svjetlosti”. Takve tvrdnje ignorišu činjenicu da tvrdnja “Bog je Jedan” opisuje realitet koji je na jednom višem nivou od ovog, s kojeg se manifestuje naše vlastito “mješovito biće”. Čovjek koji pretpostavlja da on može postati sličan Bogu na ovom nivou, tako što će samo razmišljati o tome, ignoriše onu činjenicu – Bitak vs Ne-bitak, koja zrači sa “Bog je Jedan” nivoa egzistencije, koji se jasno nalazi nekoliko nivoa iznad ovog našeg.

Zlo stvarno POSTOJI na svom vlastitom nivou, a čovjekov zadatak je da navigira u Kosmičkom Lavirintu tako da ne bude poražen od strane Zla, koje se takođe nalazi unutra. To je korijen Slobodne Volje. Čovjek se tu suočava sa jednom nezgodom koja je STVARNA kao i on sam: on se tu tjera da izabere – koristeći svoje znanje njegovom primjenom – između ispravnog puta koji vodi ka Bitku i varljivih puteva koji vode ka Ne-Bitku. Od ljudskih bića se zahtijeva sposobnost razlikovanja između dobra i zla – upravljača energije svijesti – u svakoj fazi svoje egzistencije u ovom realitetu. Zboga toga što oni, u stvari, moraju razumjeti da je Bog - svijest i da je Bog - materija. Bog je dobro, a Bog je i zlo. Ova Kreacija preuzima na sebe sve one različite osobine svih onih “Imena Božjih”. Ovaj Kosmos je pun Davanja-života i Ubijanja, Oproštavanja i Osvećivanja, Veličanja i Ponižavanja, Upućivanja i Varanja. Pokušavanje zauzimanja božje tačke gledišta i “miješanje svega”, rezultira u OSTAJANJU na ovom nivou. Odatle, ljudska bića moraju uvijek odvajati božju tačku gledišta od svoje vlastite tačke gledišta kao i činjenicu da je cjelokupna kreacija primila na sebe sva božanska Imena i Osobne Karakteristike.

Svi smo mi manje više programirani.

Istovremeno, problem je u tome što programiran čovjek teško može spoznati činjenicu da je programiran, ko ga je programirao i zašto, zato što mentalni programi sužavaju njegovu svijest i percepciju do te mjere da on tako nešto praktično nije u stanju da spozna.

Programirani ljudi prožive cijeli svoj život u iluziji te tako igraju ulogu koju su im programeri namijenili. Ljudi su programirani tako da nisu u stanju da vide objektivnu realnost i da razmišljaju i ponašaju se onako kako im program nalaže.

Postoje individualni i masovni mentalni programi.

O individualni programima može se steći slika iz onog predavanja D.C Hammond-a, na temu – individualno programiranje čovjekove svijesti.

Međutim, individualno programiranje čovjeka analogno je situaciji u kojoj nekome ko je programiran programom Ms Windows XP, ubacujemo neki subprogram kako bi taj obavljao određene specifične radnje. Ukoliko taj i uspije da se oslobodi tog subprograma, njemu i dalje ostaje onaj glavni, pokretački program, te se on ne može smatrati – deprogramranim, u pravom smislu riječi. Primjer za ovu vrstu programa su i tzv. Mančurijski kandidati (pogledaj istoimeni film).

Masovno programiranje ljudi sprovodi se vijekovima a programirano stanje svijesti u kojem se čovjek trenutno nalazi naziva se – normalnim stanjem svijesti. S tog aspekta gledajući, društvo smatra nenormalnima sve one koji pokušaju da se odupru mentalnim programima, a pogotovo ako vide neke elemente objektivne realnosti, što nije nikakvo čudo.
Stoga oni koji su uspjeli da se probude i spoznaju o čemu se radi, «normalnog» čovjeka smatraju mrtvim, uspavanim ili nekim ko živi u transu.
Gurđijev kaže kako “većina ljudi cijeli svoj život provede u snu, neki se u tom svom snu bave i naukom, a neki čak pišu i knjige.” Mi, opet, i ako smo čuli za ovako nešto, imamo tendenciju da odmah pomislimo - ako je tako nešto moguće, onda se tu sigurno radi o tamo nekim drugima, a nikako o nama samima.
On takođe dodaje da neki mogu sanjati kako su se probudili; a isto tako i to da nekima pođe za rukom da se nakratko probude, međutim, tada se sile koje ih drže u snu obrušavaju na njih desetorostrukom jačinom i vraćaju ih ponovo u san.
Isus jednom prilikom reče: “Pustite mrtve da sahrane mrtve”. Sa ezoteričkog aspekta gledajući, mi smo – mrtvi, ovdje i sada.

Na kom principu mentalni programi zatvaraju svijest i precepciju čovjeka?!?

Da bi se to objasnilo uzećemo za primjer religiju, kao jedan od onih masovnih mentalnih programa.
Mnogima je poznato da oni koji se bave hermetičkim naukama često koriste jedan simbol kojeg oni nazivaju “drvo života.” Oni koji su taj simbol vidjeli znaju da se radi o na prvi pogled jednom običnom drvetu sa pupoljcima u njegovoj krošnji kao i vidljivom korijenju u zemlji.

Stara hermetička maksima kaže: “Kako gore, tako i dole”.

Ako odemo “dolje” do nivoa ćelije koja predstavlja jedan mikrokosmos za naš organizam i ako pogledamo kako nervna ćelija izgleda, vidjećemo da ona veoma liči na stablo, gdje dendriti predstavljaju njenu krošnju a aksoni korjenje. Daljim istraživanjem dolazimo do podatka da se na “krošnji” nalazi i određen broj receptora koji veoma liče na - pupoljke.Ti receptori, koje takođe možemo da smatramo i “bravom”, služe za prihvat “ključa”, odnosno – liganda, koji je donosilac informacije. Kada informacija dođe uz pomoć liganda do ćelije, ona onda unutra aktivira određene funkcije koje regulišu život te ćelije a time i cijelog našeg organizma. Znači ligand mijenja stanje u ćeliji donoseći joj određenu informaciju. Sada treba da zamislimo jedan primjer, recimo da se istina zove – adenozin, a laž – kofein.

Dnevnom aktivnošću tijelo čovjeka se zamara te se usljed njegovog metabolizma oslobađaju molekule adenozina koje na neki način možemo smatrati - ISTINSKOM INFORMACIJOM.
Te molekule adenozina se onda kao ligandi počinju da vežu za receptore ćelije donoseći joj informaciju: “vrijeme je za spavanje”. Što se vremenom više receptora ćelije okupira od strane adenozina, to se aktivnost te ćelije sve više i više smanjuje, čovjek počinje da zijeva i na kraju ide na spavanje, te tako na osnovu istinske informacije on omogućava svom organizmu da se odmori.

Međutim, šta se dešava ukoliko je taj čovjek na prve znakove sanjivosti odgovorio jednom kafom? Nekim slučajem molekule kofeina, kojeg smo već nazvali – LAŽ, imaju sličnu konfiguraciju kao i molekule adenozina, te se vežu upravo za one receptore na ćeliji koji su namjenjeni za adenozin, odnosno ISTINU.Vezanjem za te receptore ligandi kofeina ih okupiraju te tako receptori nisu više u stanju da prime ISTINU, što dovodi to toga da se ćelija ponaša sasvim drugačije nego što bi se ponašala u normalnim okolnostima.

Sve zbog toga što se LAŽ “zaljepila” namjesto ISTINE.

Da li je i ovo onda slučajno: religija – religare - ligare – ligand (da li možda ovdje imamo posla sa – vezivanjem - nečije svijesti)?!?
Sada idemo “gore”. Naš um takođe možemo smatrati jednim “organom” sa određenim brojem receptora. Kada primi neku informaciju on je prenosi duboko u našu svijest gdje onda ta informacija može dramatično da promjeni njeno stanje.

Na kraju, još samo treba da zamislimo šta se događa ukoliko je naš um prihvatio laži umjesto istine, te su tako te laži okupirale većinu njegovih “receptora”, tako da je veoma malo ostalo slobodnih receptora koji su u stanju da prihvate istinu. Kakvog to onda odražaja može imati na našu svijest, percepciju i ponašanje? Prema tome, jedini način za naše buđenje, ili – deprogramiranje, je da oslobodimo naše receptore od laži, da bi imali gdje da prihvatimo istinu, te tako drastično promjenimo i stanje naše svijesti i percepcije.

Zajedno s tim obično dolazi i do jedne veće glavobolje, kad u jednom momentu tog procesa čovjek primjeti kako je malo šta od onoga što je on do tada prihvatio kao istinu i na osnovu čega je formirao svoju ličnost – realna istina. Mi smo svoje ličnosti sagradili na lažima, a to može opet da razumije samo onaj koji je pokušao bar malo da radi na samom sebi, u ovom smislu.
Sve u svemu, religija je samo jedan od programa koji imaju funkciju zatvaranja svijesti čovjeka i koji ga čine sklonim programiranju.
Parabola o kočiji

Kako bi se predstavilo stanje u kome se čovjek danas nalazi, u istočnom ezoteričnom učenju (Tradicija ili Doktrina) on se poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Ličnost) a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Duša).

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu u kom mu gospodar nalaže.

Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u večini slučajeva nije. Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš mora da ide da ga traži. Sama kočija se nalazi u stanju raspada, točkovi samo što nisu otpali a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako čistokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne popucaju. Kočijaš spava ljuljajući se u sjedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku.

Kočija se i dalje kreće pravcem i na način koji mnogo ne obećava. Sada je već sletjela sa puta, pa juri niz jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u svakom momentu ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da će ga zadesiti tužna sudbina.

~***~

Sada samo treba zamisliti da postoje i određeni entiteti koji se hrane konjima (emocije, osjećanja). Tako će njima biti u interesu da konji (kao dio čovjekovog bića) ostanu živi što je moguće duže a kočijaš ‘uspavan,’ odnosno, u stanju opšte konfuzije, tako da on ne može da vlada konjima na pravi način, niti da pronađe gospodara/istinsko ‘Ja’ ili dušu, koja je jedina u stanju da spasi kočiju, zajedno sa kočijašem i konjima.

Ako nastavimo sa Parabolom o kočiji, situaciju komplikuje i to što prirodno postoje kočije koje nemaju gospodara a umjesto konja, njih vuku mazge, koje mogu na prvi pogled da liče na konje. (Pogledaj temu- Organski Portali. )

Tako se kočije koje vuku mazge skoro ne razlikuju od kočija koje vuku konji, odnosno, kočije koje nemaju svog gospodara, ne razlikuju se od onih koje ga imaju.
Istovremeno, problem je u tome što “oni koji jedu konje” – ne jedu mazge. Njih interesuju samo one kočije koje vuku pravi konji.

Tako se oni dosjete, te počnu da koriste one kočijaše koji nemaju gospodara i prave konje da unose konfuziju kod kočijaša koji imaju gospodara i prave konje. Formira se sistem života u kome se favorizira životni stil i način vožnje kočijaša bez gospodara. Kočijaši koji ga imaju, izlažu se cijeloj jednoj paleti sredstava za kontrolu njihove svijesti, sve od njihovog rođenja pa do smrti, tako da mnogi od njih nisu svjesni da njihov gospodar postoji i da njihovi konji služe nekome kao hrana.

Kočijaši bez gospodara i pravih konja imaju tendenciju da poštuju autoritete, slijepo izvršavaju njihova naređenja, prate nametnute im trendove, vjeruju, slijede i sprovode svaku ideologiju nametnu ‘odozgo’, uživaju u ceremonijama i ritualima, vrzmaju se svuda gdje se obećavaju paket-aranžmani za neku vrstu vječnog života i blagostanja, ukratko rečeno, služe kao nosioci raznih mentalnih programa koji su instalirani od strane “onih koji jedu konje”.…itd.

Kočijaši s gospodarom, kojeg nisu svjesni jer su hipnotisani, takođe prate sve to, manje više, jer misle da tako treba i da drugačije ne može.

Pojavljuju se organizacije koje tvrde da posjeduju znanje kako da se dođe do gospodara. Jedni postavljaju uslove zainteresovanim kočijašima da prije nego što se počne s učenjem, ovi moraju podmazivati kočiju sa mašću biljnog porijekla, jer kočija ne može drugačije stići do svog gospodara, drugi odobravaju korištenje svih vrsta masti, osim svinjske, treći strogo zabranjuju pušenje, četvrti zagovaraju da kočijaš mora izvršiti “samoubistvo”, da bi kočija stigla do odredišta, uvode se mantre, tantre, krštenja na ovaj način, krštenja na onaj način, klanjanje ovako, klanjanje onako i ko zna kakvi ne rituali…sve s ciljem pronalaska gospodara ili skupljanja poena kod “spasitelja”, ovisno o tome gdje se koji kočijaš zadesio ili kako je programiran.

Instant-prosvjetljenja se obećavaju na svakom koraku, uz određene uslove, naravno.
Oni koji pored svega smatraju da postoji nešto više, često završavaju u specijalno za njih dizajniranim mrežama od strane ovakvih “društava”.

Kočijaši slušaju samo ono što im je milo čuti, a malo kome pada na pamet da sam preuzme odgovornost za sebe, da se uhvati posla na samom sebi i da obrati pažnju na objektivnu realnost. To već podrazumijeva malo veći trud, mnogo razmišljanja i rješavanje od većine svojih ‘svetinja’, dok je s druge strane, mnogo lakše pratiti rituale i raditi ono što “duhovni učitelj” ili neki drugi “autoritet” nalaže.

Nakon određenog perioda mentalne masaže, neki kočijaši/ličnosti počinju čak da pričaju o svom samoubistvu, jer će onda navodno “ono što od njih ostane” voziti kočiju pravim Putom bez pogovora, u pravcu koji mu nalažu oni koji su ga nagovorili na samoubistvo.

Dok se ne vidi dinamika ovog “hiperdimenzionalnog kontrolnog sistema”, instaliranog od strane “onih koji jedu konje”, malo koji kočijaš će se naći na stvarnom Putu koji vodi napolje.

Svaki kočijaš ima svoj vlastiti um i odgovornost za to kako će ga koristiti da bi došao u kontakt sa svojim gospodarom/dušom i sjedinio se s njim.

To je jedini uslov da se kočija nađe na istinskom Putu.

~***~

Neki su pokušavali da proslijede ovu poruku u vidu raznoraznih priča, parabola, parabola, bajki itd. međutim, hipnotisan čovjek nije u stanju da razabere istinu, zbog toga što su mu oni “receptori za istinu” koje sam već pomenuo – okupirani lažima.

Kao primjer možemo navesti onu staru istočnjačku priču koju nam prenosi Uspenski (knjiga: U Potrazi za Čudesnim), koja govori o jednom veoma bogatom čarobnjaku koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto “stvorenje”. Tako nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio.
On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci.

Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu.

~***~

Pozadina i razlozi za masovno programiranje čovjeka već sada bi trebali da budu jasni. Mi se ne nalazimo na vrhu lanca ishrane a jedan od elemenata našeg mentalnog programa je da to ne primjetimo.

Pored vjerskih programa u smislu Microsoft Katoličanstvo, Ms Pravoslavlje, Ms Islam, formiraju se drugi programi kao što su Ms Kapitalizam, Ms Socijalizam, Ms Srpstvo, Ms Hrvatstvo, Ms Muslimanstvo, Ms Crnogorac, Ms Amerikanac, Ms Njemac, Ms Patriotizam, Ms Republikanac, Ms Demokrat…itd. itd., sve s ciljem da se stvori što je moguće više podjela među ljudskim bićima, da ih se strpa u torove na nacionalnoj, vjerskoj, i ko zna kojoj osnovi, te da se onda te grupe huškaju jedna na drugu prema tome kada to odgovara onima koje možemo nazvati – programerima.
Istovremeno, mentalno slijepo ljudsko biće, ukoliko se ne nalazi u konfliktu s drugima, onda je u konfliktu sa samim sobom.

Tako se ljudi rađaju, žive i umiru u neznanju.

Kako se deprogramirati? Neki odgovori na to pitanje možda se mogu naći u ovom tekstu pod nazivom – Gnostika.

R. Dolan (knjiga: UFOs and the National Security State) tvrdi: - “Misli o konspiraciji nisu nikakve deluzije ili paranoja. Sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost je realnost konspiracije”.

Ako uzmemo samo kao jednu “radnu hipotezu” da je ovo tačno, onda bi to značilo da ukoliko jedna velika zavjera postoji kroz istoriju naše planete, to onda podrazumijeva da se sve bitne informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću (uključujući i tu ‘zavjeru’) još od davnih dana kontrolišu a uz pomoć kontrole i manipulacije informacijama kontroliše se i stanje svijesti skoro svakog ljudskog bića na ovoj planeti.

Individua čije je stanje svijesti rezultat mentalne kontrole razmišljajući na temu postojanja ili nepostojanja zavjere, normalno će imati tendenciju da zaključi kako konspiracija - ne postoji. Ona drugačije ni ne može zaključiti jer nema elemenata na osnovu kojih bi mogla dokazati da konspiracija postoji. Zašto ih nema? Pa, upravo zato što su informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću strogo kontrolisane.

Znači, postoji uskraćivanje informacija kao i širenje dezinformacija. Tako, bitne informacije čovjek nikada ne sazna, dok on istovremeno prihvata dezinformacije koje su mu servirane od strane ‘kontrolnog sistema’ kao istinu, te mu onda one određuju njegovo stanje svijesti, razmišljanje i ponašanje.

~***~

Da bi se objasnio princip rada dezinformacije tj. kako ona može da “reguliše” svijest čovjeka, poslužiću se jednim banalnim primjerom kao što je “teroristički” napad na STC i Pentagon. Veoma je malo ljudi koji su razmislili svojom glavom u vezi pozadine ovog slučaja a još manje onih koji su poduzeli jedno dublje istraživanje.
Dr. A. Pastore je jedan od nekolicine koji su detaljno proučili stvar. On je predstavio taj događaj tekstom pod naslovom Čudnije od Fantazije, i to na takav način da svako ko ima 2 funkcionalne i povezane nervne ćelije može prateći izneseni materijal, linkove i reference, doći do zaključka da zvanična verzija tog događaja nema nikakve veze sa objektivnom realnošću.

Moj susjed Brian W. samog sebe smatra veoma informisanim čovjekom jer svakog dana čita novine, sluša radio i gleda televiziju. Događaj 11 septembra 2001. g. ga je toliko bio zapanjio da on dugo vremena nije mogao doći sebi. Njegov pogled na muslimane i islamsku religiju prekonoći se promijenio. Već idući dan, nakon što je uz pomoć medija saznao sve detalje, njemu već nije bilo jasno zašto Buš nije odmah bacio nuklearnu bombu na Avganistan, jer se tamo krije bin Laden. Kad je uključio malo više “logike” došao je na ideju da bi najbolje bilo izvršiti nuklearni napad i na Irak, Iran i ostale islamske zemlje, jer su svi oni isti. Njima se ne može vjerovati. S kolegom s posla, koji je inače iz Pakistana, on je odmah prestao da priča, jer i on mora biti isti kao i oni teroristi. Sad ga se još i boji, jer taj kolega uvijek nosi na posao jednu poveću torbu u koju vrlo lako može da stavi bombu. Ko zna šta on ima u toj torbi…može nas dići sve u vazduh, kad god hoće, mislio je stalno Brian dok su mu žmarci išli niz kičmu. I onaj susjed koji stanuje u trećoj kući od njegove nekako sumnjivo izgleda. Ima tamnu kožu, mora da je Arap. Brian je počeo tri puta da provjerava da li je dobro zaključao vrata prije nego što je išao u krevet a kad god je nešto šušnulo u blizini on je skakao iz kreveta kao oparen računajući da mu se Arapi šunjaju oko kuće. Kad je uspjevao da zaspe, sanjao je kako ga onaj musliman, njegov kolega s posla, raznosi u paramparčad bombom. Tako je sa olakšanjem dočekao momenat kada su Amerikanci napali Avganistan, pa Irak… Što ih više pobiju, to bolje, razmišljao je Brian. Što manje muslimana to više sigurnosti za poštene hrišćane. Uhh, da sam bar malo mlađi, i ja bih otišao tamo da im pokažem svog boga, razmišljao je on. Čak je počeo i sanjati kako kosi Arape mitraljeskim rafalima. I tako on mjesecima.
Jednom prilikom nađemo se mi u društvu i on mene onako s neba pa u rebra priupita - šta ja mislim zašto se muslimanski svijet neće bar kolektivno izvinuti Amerikancima. Ja ga upitam – zašto?! Njemu opet ne bi jasno kako ja to ne znam na šta je on mislio. Pa zbog ovih terorističkih napada, reče on nestrpljivo u očekivanju mog odgovora. Ja mu kažem, pa vjerovatno zato što ih oni nisu ni počinili. A onda će on - Pa čitaš li ti novine, gledaš li ti televiziju, slušaš li ti radio!?! Ja mu kažem da ono što čitamo, slušamo i gledamo, pa čak i učimo u školi ne mora istovremeno da bude i istina.
Onda ga ja priupitam da li se on ikada potrudi da prouči nešto sam a ne da prihvata sve onako kako mu je servirano. S obzirom da on o takvoj jednoj varijanti nikada nije razmišljao, ja sam mu donio orginalnu verziju teksta Čudnije od Fantazije i predložio da pokuša uz pomoć ovog teksta, linkova i navedene literature sam da istraži stvar, pa da mi onda kaže sta je zaključio.

Nakon nekoliko dana vidim da mu nije lako. Brian se pati jer se ne može tek tako lako odreći one svoje slike u čije stvaranje je uložio toliko vremena, truda i energije a u tekstu kojeg je pročitao ima mnogo informacija koje prijete da je unište ili bar dobro uzdrmaju. Ne zna, jadan, ni kako bi sad oživjeo sve one Arape koje je u snu pobio. Sada na mene poprijeko gleda, kao na nekoga ko pokušava da ga nasamari. Nešto mu ipak nije jasno ali mu nije jasno šta mu nije jasno. Gdje je greška? Čak sam dobio utisak da je on sada i na mene ljut!?

Inače nije uputno razbijati tuđe iluzije, jer ljudi sa razbijenim iluzijama nemaju se više na šta “osloniti”, a s obzirom nemaju dovoljno stabilnih elemenata na osnovu kojih bi “operisali”, oni gube ravnotežu, postaju nervozni, bijesni na one koji su im “razbili” iluziju a često i agresivni.

Generalno je pravilo da ljude treba pustiti da se brčkaju u iluziji koliko god hoće. Sve drugo podrazumijeva kršenje njihove slobodne volje.

Za Briana konspiracije nisu postojale jer da su postojale, onda bi to sigurno on čuo preko TV ili pročitao u novinama.
Za Briana ni vanzemaljci ne postoje jer ih nije vidjeo, a osim toga, tako kažu i u medijima i u crkvi.
Koliko je ljudi danas u svijetu koji “razmišljaju” kao Brian?

Ovo je bio samo jedan kratak i banalan primjer manipulacije svijesti jednog prosječno programiranog čovjeka uz pomoć terorizma i medija.

Prosječan čovjek, kao Brian, nije u stanju primjetiti ni malu konspiraciju, a kamoli neku veliku.

Prosječan čovjek, kao Brian, nije naučio da razmišlja nezavisno, sa “svojom glavom”. On vjeruje u laži i smatra ih istinom. On vjeruje u vjerovanja a svoja vjerovanja smatra istinitim.

Međutim, sve ovo bi moglo da bude samo jedna “dječija igra” u poređenju s onom manipulacijom koja dolazi s “gornjeg sprata”.

Na kraju krajeva, ono u šta čovjek vjeruje ili ne vjeruje, rezultat je njegovog stanja svijesti, za koje je on sam odgovoran. Isto je i sa konspiracijama, vanzemaljcima, religijom, svim onim što on smatra mogućim, svim onim što on smatra nemogućim itd.

Koliko je čovjekova svijest razvijenija, utoliko veći dio objektivne realnosti je on u stanju da VIDI. Kad čovjek dođe u situaciju da vidi objektivnu realnost, onda će on biti u stanju i objektivno da rasuđuje. Tada će mu biti jasno zašto je Dolan rekao – da je sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost - realnost konspiracije, a biće mu jasni i razlozi za to.

Kao što i svaki uzrok vodi ka posljedici, tako i stanje svijesti svakog pojedinca ima svoje konsekvence. Kakve god one bile, sigurno je to da su one uvijek – zaslužene. Znači, - sve je to povezano.

Pozdrav!

Izvod iz uvoda knjige The Gods of Eden, William Bramley:

“Kad sam prvi put počeo istraživati porijeklo i uzroke međuljudskih sukoba, sigurno poslednja stvar koja mi je mogla pasti na pamet bili su neidentifikovani leteći objekti, bolje poznati kao NLO-i...”

Kasnije on kaže kako je evidentno da je u mnogim sukobima između dvije grupe ljudi, jedna treća strana uvijek igrala značajnu ulogu (Makijaveli), pa dodaje:

”Zaintrigiran tim konceptom, odlučio sam se da izvedem jednu studiju kako bih odredio koliko je taj faktor treće strane bio bitan u ljudskoj istoriji. Želio sam da otkrijem da li postoji išta zajedničko između tih uticaja treće strane, kroz našu istoriju. Ja sam se nadao kako će ta moja studija ponuditi neke dodatne uvide u vezi toga kako i od čije strane je naša istorija krojena....Ono što je proizašlo iz ovog skromnog cilja bila je jedna od najnevjerovatnijih odiseja koje sam ikada poduzeo. Moja istraga krivudala je kroz jedan kompleksan labirint satkan od značajnih činjenica, zapanjujućih teorija i svega između toga. Što sam dublje kopao, jedna zajednička nit počela je sve više i više da se pojavljuje. Na moju žalost, ta nit je bila toliko bizarna da sam dva puta morao da prekidam ovo svoje istraživanje, jer mi se sve to zgadilo.

Kada sam razmišljao o toj neprilici u koju sam zapao, shvatio sam nešto veoma važno: Racionalni umovi imaju tendenciju da traže racionalne uzroke kako bi objasnili ljudske probleme. Što sam dublje kopao, dolazio sam sve više i više na ideju da bi uzroci nekih problema čovječanstva mogli da potiču iz nekih najbizarnijih realiteta, koji se mogu zamisliti. Iz razloga što ti realiteti nisu zvanično priznati, a pogotovo razumljivi, njima se niko ni ne bavi. Kao rezultat toga, problemi koji potiču iz tih realiteta se veoma rijetko rješavaju, te tako se čini da svijet srlja iz jedne katastrofe u drugu. Moram da priznam da prije nego što sam počeo sa svojim istraživanjem već sam imao neke predrasude o tome šta ću najvjerovatnije otkriti: - profit, kao glavni razlog za onu zajedničku nit koja povezuje te razne uticaje treće strane kroz istoriju nasilja između ljudskih bića.

Umjesto toga, ono na šta sam naišao, bili su NLO-i. Ne postoji ništa što sam manje želio”.

“Služite Gospodu sa strahom i radujte se s trepetom”

(iz jedne Svete Knjige)

Kada se uvodilo hrišćanstvo, oko neke 980.g. na prostorima gdje je moj pra, pra, pradjed živjeo, on je vjerovatno već tada imao neki svoj pogled na stvarnost, duhovnost, odnosno, religiju i kakav god da je on bio, to je bilo nešto u šta je on vjerovao, odnosno, nevjerovao, što bi se reklo - njegova privatna stvar.

S obzirom, da se ta religija/novi program, u to vrijeme uvodila u krvi do koljena, tj. nije bilo na principu hoćeš-nećeš, nego moraš, on kada je vidio kako su prošle njegove komšije koje nisu htjele da ju prihvate, vjerovatno se odlučio da ju prihvati čisto iz razloga da sačuva svoju glavu i glave svoje porodice.

“Ili se prikloni - ili ćemo da te uklonimo”, stari je moto antropoida, koji kako vidimo i dan danas dobro funkcioniše. Tako se on priklonio, mada je vjerovatno i umro ne vjerujući u ono u šta je zvanično morao da vjeruje. Međutim, što se njegovog potomstva tiče, program je učinio svoje, te je tu došlo do tzv. “domino efekta”. Tako neki od njegovih potomaka ne samo da su ga prihvatili, nego čak i kao popovi i sveštenici dalje promovisali.

Kada su, dosta kasnije, oni koji su kreirali taj program odlučili da malo eksperimentišu s jednim novim programom (komunizmom), mom djedu koji je živjeo na istim prostorima, ta ideja se nije nimalo svidjela, jer je on tada bio tvrdokorni hrišćanin. Njegov program je imao i jaku “anti-virusnu komponentu” koja je sprečavala ne samo deprogramiranje, nego i – reprogramiranje. Kada su opet milioni onih koji nisu htjeli da prihvate novi program počeli gubiti glavu, on nije postupio kao njegov pra, pra, pradjed te odmah prihvatio novi program, nego je odlučio da bježi na prostore koji tim novim programom tada još uvijek nisu bili zahvaćeni (u ovom slučaju iz Rusije u Srbiju). Nije se priklonio, znači, nego se - uklonio.

Tako je on umro privržen Microsoft Hrišćanstvu dok njegov sin, odnosno moj otac, nije uspio da izbjegne novi program, kojeg sam i ja svojevremeno trebao da prihvatim. Naravno, Microsoft Komunizam se isto tako vrlo lako, kao i sve ostalo što nam je bivalo nametnuto, mogao racionalizovati. Neki su išli čak dotle da su i u Komunističkom Manifestu otkrivali i neku dublju simbologiju.

S obzirom da su i škole uvijek morale da prate trendove, odnosno, najnovije masovne programe, vjeronauk je izbačen a marksizam ubačen. Umjesto ikona i svetaca Ms Hrišćanstva, sada su nas sa zidova motrili simboli i sveci Ms Komunizma, Marks, Engels i ostala kompanija.

Na nama je bilo samo da racionalizujemo kako imamo posla s nečim najboljim koje je do tada smišljeno za naše dobro. Ko je bolje, u ovom smislu racionalizovao i pratio taj program, bolje je kotirao u društvu. Naravno, nikakva kritika negativne vrste nije bila nimalo uputna. Neki iz moje šire familije ne samo da su vjerovali u ovaj program nego su ga kao partijski sveštenici čak i promovisali sa istim žarom kao i oni moji preci koji su svojevremeno promovisali Ms Hrišćanstvo. Stvar sa Ms Komunizmom krenula je tako žestoko i s jednom takvom ozbiljnošću da se računalo kako je nemoguće da ova posljednja riječ ljudske filozofije ikada propadne. Koliko je ljudskih života koštao taj eksperimentalni program ne može se sa sigurnošću utvrditi.

Onda je neko rekao kako je s eksperimentom završeno, “stoko nazad u stare torove”. “Puj pike propalo - ne važi više”. Izbaciše marksizam iz škola, skinuše slike marksističkih svetaca sa zidova, vratiše vjeronauk u škole zajedno sa svecima Ms Hrišćanstva. Ko se nije odmah reprogramirao, tj. zaboravio Ms Komunizam, kad je to bilo naloženo, automatski se počeo smatrati - neprilagođenim. Čovjek se inače najlakše programira – kad ga dobro isprepadaš. Naravno, ni ovo nije moglo da prođe bez žrtava, jer je ovaj put valjalo i obaviti transfer “narodne imovine” i prirodnih bogastava u ruke onih koji su na hijerarhijskoj ljestvici odmah do onih koji programe izmišljaju. Stari podprogrami su prekonoći osvježeni i aktivirani, tako da je došlo do nastavka tradicionalne bitke između “onih koji Ga ljube u dupe”, “onih koji su Mu se naguzili” i “onih koji Mu ga puše”.

Oni što Mu ga puše zauzeli su jedan čvrst stav: “ko nije sa nama taj je protiv nas”. Isti stav zauzeli su i oni što su Mu se naguzili i oni što Ga ljube u dupe. Ovdje, naravno, govorimo o subprogramima jednog te istog programa. Razlika između njih bila bi analogna razlici između Ms Windows 98, Ms Windows 2000 i Ms Windows XP (kako vidimo, - proizvođać tih programa je isti).

S druge strane, oni koji se nisu mogli priključiti ni jednoj od ovih grupa s različitim pristupom entitetu koji se kroz zadnjih par hiljada godina naše istorije predstavlja pod imenom Jehova, Allah ili Hrkljuš, morali su hitno da se izmjeste, ukoliko su imali vremena za to, pa tako i ja.

Ja se tako ne priklonih, nego se uklonih. Kasnije, vrzmajući se po ovoj planeti jedino što sam mogao primjetiti, to su bili – u sustini isti ljudi, samo – različito programirani. Religija je bila do sada jedan od najbitnijih programa jer veže čovjekovu svijest na specifičan način praveći ga poniznim podanikom, daje mu osjećaj pripadnosti (svom stadu) i stalni strah od nekog entiteta koji motri odozgo i sudi. Religijom je čovjekova svijest pa time i percepcija – zatvorena, a duh (još uvijek naučno nepriznat) zarobljen.

Čovjek je stavljen u ulogu sljedbenika a sljedbenik koristi svoj um samo za slijeđenje nekoga ili - nečega.

U ovo doba kada nas intenzivno truju tonama raznoraznih otrovnih i kancerogenih materija, preko vode, zemlje, hrane i vazduha, naše vlade su se naglo i intenzivno zabrinule za zdravlje pušaća, kao i onih koji se nalaze u njihovoj blizini!?!

---------------------------------

[ evo par izvoda iz svjetske štampe: NYC Smoking Ban Debuts NEW YORK, March 30, 2003 (AP) In a smoke-choked Manhattan tavern, Cynthia Candiotti asked a neighbor for a light and took a deep drag on her cigarette, savoring a last barstool puff before the city outlawed smoking in bars and nightclubs. Ireland Bans Smoking In Pubs March 28, 2004 By Health Talk Staff Ireland is set to ban smoking in the country's pubs as of midnight Sunday. The move to ban smoking in Irish pubs is being viewed as a test case for the rest of Europe. Montenegro bans smoking in public By Matt Prodger BBC, Belgrade Monday, 2 August, 2004 The parliament in Montenegro, which has one of the highest rates of smoking in Europe, has passed a law banning smoking in public places. Smoking ban in Portugal moves closer Thursday, August 12, 2004 Plans to ban smoking in all closed public areas, including bars and offices, in Portugal could be in place by October, after parliament agreed to consider new proposals aimed at protecting passive smokers. The move follows a petition presented by the Humanitarian Union of Patients with Cancer (UHDC) in April. The Commission for Work and Social Affairs analysed the UHDC recommendations and concluded that “existing legislation in Portugal is insufficient from the point of view of protecting non-smokers – it fails to recognise their rights, with grave consequences for their health.” Councils push for London smoking ban Hélčne Mulholland Friday August 13, 2004 London council leaders may seek powers from Westminster to ban smoking in the capital, it emerged today. The move to ban smoking in public places in the capital is one of several ideas being mooted by the Association of London Government (ALG) before a private parliamentary bill is drawn up this autumn. Provost backs ban on smoking in public places in Scotland BRIAN FERGUSON CITY COUNCIL REPORTER Thu 12 Aug 2004 EDINBURGH’S Lord Provost today threw her weight behind demands for a nationwide ban on smoking in all public places. Lesley Hinds, head of Scotland’s national health promotions agency and the Capital’s civic leader, called on the Scottish Executive to take the "brave" decision to introduce legislation as soon as possible. State's cities could light the way to wider smoking ban (Nebraska, USA) OMAHA (AP) - Having Nebraska's largest cities discuss bans on smoking in restaurants, bars and other workplaces could pave the way to a statewide ban, some activists say. "All states ultimately will go smoke free," said Dave Holmquist, director of government relations for the American Cancer Society in Nebraska. Mum gets jail term for smoking near her kids WASHINGTON - A Virginia mother has been sentenced to 10 days in jail for defying a court order not to smoke in front of her children.]

-------------------------------


Izlaganje ljudi cijeloj jednoj paleti elektromagnetnih talasa različitih frekvencija od kojih neke takođe mogu da budu izuzetno štetne po zdravlje čovjeka, nećemo ovaj put pominjati, jer to ne spada u zagađivanje prirodne okoline. Svi znamo da pušenje može da bude štetno po ljudsko zdravlje, međutim, onima koji prate trenutna zbivanja otvorenih očiju, sve više se čini da i ovdje nešto žestoko smrdi. Šta god da je pozadina ove akcije na svjetskom nivou, teško da se radi o nečijem pokušaju da poboljša zdravlje ljudi. U ovoj “zoni sumraka” svemu se daje suprotno značenje. Na osnovu svega što smo vidjeli i imamo priliku vidjeti, ljudsko zdravlje je posljednje što je na pameti manipulatorima realnosti u kojoj živimo. Vlade većine zemalja u svijetu nedavno su dobili naredbu ‘odozgo’ da počnu sa zabranjivanjem pušenja na javnim mjestima a definicija ‘javnih mjesta’ postaje iz dana u dan sve šira. Istovremeno, proizvodnja i distribucija heroina iz Avganistana ponovo doživljava svoj vrhunac, otkako je ta država potpala pod američku kontrolu!? Tako se trenutno u svijetu jedna mnogo žešća kampanja vodi protiv pušaća, nego protiv droge, čija potrošnja nimalo ne opada, nego je čak i u porastu. (nestašna CIA) Mnogi još uvijek ne znaju ni kako da izađu na kraj sa posljedicama uvođenja demokratije uz pomoć osiromašenog uranijuma, jer kako se čini, u njegovim blagodetima (rak, deformacije kod novorođenčadi…itd.) moraćemo uživati idućih nekoliko desetina godina (tj. ko preživi).

Za sada se taj problem rješava tako što se novinarima ne dozvoljava da ga pominju u javnim glasilima (da se narod ne bi uznemirio). Kako već znamo, većina ljudi misli da ukoliko nešto nije bilo na radiju, u novinama ili na televiziji, onda se nije ni dogodilo, niti postoji. Oružja za masovnu destrukciju se proizvode sve više i više, i upotrebljavaju sve češće i češće, našu planetu smo doveli na rub ekološkog kolapsa, a ono gdje mi treba da obratimo našu pažnju i čemu treba odlučno da se suprostavimo, to je – pušenje!?! Živimo u vrijeme kada ljudska hipokrizija doživljava svoj vrhunac.

Jedan od primjera je, recimo, ova vijest: Twelve countries seek exemption to ozone-depleting chemical ban MONTREAL (AFP) Mar 24, 2004 The United States, Japan, Canada, France and eight other rich countries asked a UN environmental body Tuesday for permission to extend use of a toxic pesticide that damages Earth's ozone layer. Methyl bromide is highly toxic to humans and damages the ozone layer, a stratospheric shield against the sun's ultra-violet rays, which cause skin cancer and cataracts. It is used to fumigate high-value crops, for pest control and in quarantine treatment of agricultural exports.

~***~

Drugim riječima, dvanaest najbogatijih država odbija da smanji korištenje veoma toksičnog metil-bromida. Istovremeno su to i države koje su pokrenule najžešću kampanju protiv pušaća, iz razloga smanjenja zagađivanja prirodne okoline!? Blago nama! Šta to ima u duvanu što smeta onima “gore”? Za sada postoje tri potencijalna odgovora na to pitanje.

Prva Teorija: Novi Svjetski Poredak podrazumjeva zombificiranu i mikročipovanu populaciju. Pojam – “zombificiran” – podrazumjeva čovjeka koji radi ono što mu se kaže da treba da radi, ponaša se onako kako mu se kaže da treba da se ponaša, a u širem smislu – misli ono što mu se kaže da treba da misli; i vjeruje u ono što mu se kaže da treba da vjeruje. Znači, neko kritičko razmišljanje ni u kom slučaju nije dobrodošlo. Bez obzira na to to što su religija, medija, obrazovni sistem i hemijske supstance kao npr. fluor u vodi, zubnim pastama i zraku, već odradile prilično dobar posao u tom pravcu, smatra se da to još uvijek nije dovoljno, čak ako se uzmu u obzir i efekti subliminalnih audio-vizuelnih poruka koje se propagiraju preko sredstava javnog informisanja i tornjeva za mobilnu telefoniju, tj. elektromagnetnih talasa ekstremno niskih frekvencija (ELF).

Kakva to svojstva ima nikotin, da se on toliko zamjerio tvorcima Novog Svetskog poretka?

Nalazi naučnih eksperimenata izvedenih od strane Laboratorije za Biomagnetna Istraživanja u Seattle-u, USA, u kojima su izlagali pacove djelovanju elektromagnetnih radiofrekvencija (ERF), kako bi se proučilo djelovanje tornjeva za mobilnu telefoniju, mobilnih telefona i pejđera na acetilholin, najvažniju hemijsku supstancu odgovornu za prenos nervnih impulsa (neurotransmiter). Rezulati su pokazali su da je izlaganje pacova ERF u toku od 20 - 45 minuta izaziva poremećaje u vezi aktivnosti acetilholina. Acetilholin igra veoma važnu ulogu u mozgu, pogotovo njegovim dijelovima kao što su prednji dio moždane kore i hippocampus, te ima uticaja kako na čovjekovu memoriju i sposobnost kognicije, tako i na njegovo ponašanje. Od svih supstanci koje se nalaze u dimu cigare, nikotin je jedina supstanca koja nije kancerogene prirode. On ima tu osobinu da oponaša dejstvo acetilholina koji omogućava prenos informacija između nervnih ćelija međusobno ili sa nervnih na mišićne ćelije. (Dokazano je da pomaže kod Alchajmerove i Parkinsonove bolesti.) Acetil-holin je jedna od glavni hemikalija koje su čovjeku potrebne za kritičko razmišljanje. U našem tijelu postoje dvije vrste acetilholinskih receptora – nikotinski i muskarinski. Muskarinski acetilholinski receptori mogu da vežu za sebe muskarin i acetilholin, i ove supstance imaju sposobnost da mijenjaju, odnosno, kontrolišu metabolizam. Acetilholin djeluje tako što vezanjem za acetilholinske receptore otvara kanale u ćelijskoj memebrani za prolaz određenih jona (atoma sa električnim nabojem) što dalje uzrokuje stvaranje jedne elektične struje koja opet omogućava odigravanje nekih drugih fizioloških procesa u ćelijama i prenos informacija sa jedne ćelije na drugu. Nikotinski acetilholinski receptori se mogu naći u cijelom tijelu čovjeka ali su najviše zastupljeni u centralnom nervnom sistemu (mozak, kičmena moždina i ostale nerve ćelije u tijelu). Tako nikotin, slično kao acetilholin, aktivira ćelijske receptore kada se veže za njih. S obzirom na ta svoja svojstva, ove dvije supstance se nazivaju agonistima, za razliku od onih supstanci koje sprečavaju aktiviranje ćelije nakon što se vežu za njene receptore (tzv. antagonisti). Npr. ukoliko se neka takva supstanca veže za nikotinske acetilholinske receptore na mišićima, ona može da pruzrokuje paralizu mišića pa tako i smrt, kao što je to slučaj sa nekim zmijskim otrovima. Stoga, acetilholin je veoma bitna supstanca kada se o pravilnom radu tjelesnih ćelija radi. Koncentracija acetilholina u pojedinim dijelovima mozga kao što su prednji dio moždane kore, veoma je bitna kod učenja, odnosno, pamćenja i razmišljanja.

Sada samo treba zamisliti šta se dešava ukoliko nivo acetilholina kao i njegova pravilna ‘raspodjela’ u našem CNSu može da se naruši ili manipuliše elektromagnetnim talasima određenih frekvencija!?! Oni imaju sposobnost da mijenjaju našu sposobnost pamćenja, raspoloženje, osjećanja, pa tako i način našeg razmišljanja.

Druga teorija ima dosta veze sa prvom, jer Novi Svjetski Poredak takođe podrazumjeva i drastičnu redukciju populacije ove planete. Da bi se to efikasno obavilo, čini se da ratovi planirani pod plaštom ‘bitke protiv terorizma’ neće biti dovoljni, te se podrazumjeva da će se eliminacija suvišnog stanovništva većim dijelom obaviti uz pomoć nekog genetički modifikovanog “turbo-virusa”, tipa onog koji je još davno (“pobjegao” iz jedne američke laboratorije, i tako) prouzrokovao epidemiju tzv. “španske groznice”. Nedavna generalna proba uz pomoć SARS-a neprijatno je iznenadila njegove tvorce jer je primjećeno da pušaći nisu bili skloni ovom oboljenju.

Nikotin, navodno, ima još jednu nezvanično priznatu osobinu a to je da pojačava imuni sistem organizma. To onda dovodi u pitanje i efikasnost kemtrejlsa koje neki smatraju za glavni metod buduće disperzije patogenih mikroorganizama. Stalna testiranja imunološkog statusa stanovništva uz pomoć raspršivanja bioloških i drugih patoloških supstanci iz vazduha uz pomoć kemtrejlsa pokazala su da pušaći nisu toliko skloni respiratornim oboljenjima te vrste. Da li je njihov organizam otporniji ili su njihova pluća svakodnevnom ‘vježbom’ samo malo bolje naviknuta na svakojaka iznenađenja, još uvijek ostaje misterija?!?

Treća, malo drastičnija teorija u vezi duvana već zalazi na polje metafizike, pa možda čak i u tzv. “zonu sumraka”. Tako neki metafizičari tvrde da je problem u tome što vanzemaljci koji treba da nas posjete uskoro, javno i u jednom većem broju, podrazumjevaju ljudetinu “nečistom”, ukoliko je ona bila izložena duvanskom dimu, iznutra ili iz vana, nešto slično kao što Jevreji i Muslimani gledaju na svinjetinu. Da li iz vjerskih ili nekih drugih razloga, činjenica je da oni takvu ljudetinu neće (ili ne mogu?) da konzumiraju, te su svojim predstavnicima na našoj planeti striktno naložili da poduzmu određene mjere u tom pravcu, prije nego što oni stignu.

(Ruku na srce, ni mi ne dimimo meso duvanskim dimom, nego ložimo grab ili bukvu). [Napomena: Za nepušaće, dobra vijest je ta što Drahomonidi navodno ne vole ni one od nas koji jedu bijeli luk. Navodno, ne prilaze ni blizu individuama sa zadahom bjelog luka iz usta, a pogotovo ako je on u kombinaciji sa šljivovicom. Jos uvijek nije poznato šta je razlog za ovo?! S obzirom da se on ne može nikako zabraniti, pogotovo ne na balkanskim prostorima, iznenadna vještaćka nestašica ovog prehrambenog proizvoda na tržištu, jasno će ukazivati na skorašnji početak njihove invazije. Stoga, bitno je obezbjediti se sa odgovarajućim zalihama. (Još jedna napomena: na žalost, ne postoje naučni podaci koji dokazuju da bijeli luk pomaže i kod – kritičkog razmišljanja).]

S obzirom da ove informacije ne dolazi od strane zvaničnih sredstava informisanja, trebalo bi ih uzeti sasvim ozbiljno. Jedini fenomen u svemu ovome je taj što vanzemaljci ne prave nikakvu razliku između Srba, Hrvata, Muslimana, Katolika, Pravoslavaca, Adventista, Protestanata, Budista, Jehovinih svjedoka, Amerikanaca, Iračana, Engleza, Njemaca, masona, rozenkrojcera, teozofista, ateista itd.itd., kada su gladni, tj. kada se o njihovoj vlastitoj ishrani radi. Izgleda da ove podjele važe samo za nas dok smo ovdje na ovoj planeti, tj. - sve dok se oni ne pojave?!

Znači, pred njima smo svi isti, mada između sebe nismo.

Zar to nije fenomen!?!

Uostalom, kad smo mi to pravili neku razliku između ovaca?! Nije nas nikada bilo briga kako su se one međusobno dijelile i u šta su vjerovale dok su bile žive, tj. prije nego što su stigle na ražanj, odnosno, na našu trpezu. Doduše, dobra jagnjetina jeste ukusnija od ovčetine, ali ovca je - ovca. Ukoliko je sve ovo tačno, onda je da dobra vijest ta - što se uskoro nećemo morati više međusobno dijeliti, mrziti i tući, jer za tako nešto neće više biti ni vremena niti potrebe. One koji su se ponadali kako dolazi vrijeme kad ćemo se napokon moći prsa u prsa obračunati sa ‘drako’-vanzemaljcima i greys-ima, moraću razočarati, jer postoje pouzdani podaci da su ovi odlučili da se ne pojavljuju ovdje sve dok većina nas ne bude u jednom propisno dubokom transu, kako bi oni izbjegli veće gubitke u svojim redovima. Znači, ona prva “teorija masovne zombifikacije i mentalne anestezije” i dalje važi. Bilo kako bilo, mi smo u tom transu već sada i ukoliko se uskoro ne probudimo, postoje velike šanse da ćemo ga, svi zajednički, pušiti, isto kao što ga sada pušimo; i kao što smo ga do sada pušili. A možda čak i više!?

Napad na pentagon je jedna od tzv. “Ahilovih Peta” cijele ove laži grandioznih proporcija.
Iz ove flash-prezentacije, ko god ima dvije međusobno spojene i funkcionalne nervne ćelije, može vidjeti da u Pentagon nije udario nikakav Boing 757, nego specijalno za tu svrhu adaptirana letjelica.

http://www.galaksija.com/pentagonflas.htm

Naravno, prvo pitanje koje neko može postaviti je, - šta se dogodilo sa onih 200 putnika iz pravog aviona, koji je negdje, u međuvremenu, morao biti spušten?!?
Ne moramo mnogo razmišljati da bi stigli do odgovora. Za one koji su potukli hiljade nedužnih građana u tornjevima STC-a i nakon toga organizovali ratnu kampanju koja već sada broji na stotine hiljada žrtava, likvidacija tih 200 ljudi je naravno samo jedna “čista sitnica”.

Da ne pominjemo i sve one zakone koji su u međuvremenu doneseni, i one koji će biti doneseni – u “svrhu naše lične zaštite”.

Oni koji nas tuku i oni koji nam nude zaštitu su jedna te ista organizacija, a to je ono što većina ljudi danas nije u stanju da vidi.

Hipokrizija i ljudska ignorantnost kako se čini, ovih dana dostižu svoju kulminaciju.

Međutim, oni koji manipulišu nama kroz vijekove već odavno su svjesni te naše (prirodne?) ignorantnosti. Da mi nismo ignorantni koliko jesmo i da ne živimo u “transu” u kakvom živimo, sve ovo ne bi bilo moguće.

Sokrat je još u svoje vrijeme pokušao da uči ljude da razmišljaju svojom glavom. On je savjetovao svoje učenike da svako svoje vjerovanje podvrgnu jednoj detaljnoj analizi i da nakon te analize odgovore - na osnovu čega oni vjeruju u ono što vjeruju?!
Kada se ispostavi da je nešto u šta je neko vjerovao bila laž, onda je taj morao odgovoriti i na pitanje, - kako je došlo do toga da on povjeruje u tu laž?!.
Naravno, ovakav jedan pristup stvarima nimalo nije odgovarao “kontrolnom sistemu,” te je Sokrat morao da napusti naš realitet prije vremena.

Kad nas budu satjerivali u torove, mikročipovali nas ili tetovirali svojim barkodovima tipa “666”, većina nas će vjerovatno biti sretna što će “napokon biti sigurni!?” Tako će nas moći pratiti od “farme do trpeze,” kao što se to trenutno radi s govedima u nekim razvijenijim zemljama. O kontroli uma preko čipova, da ne pričam.

Ako smo se rodili “u neznanju”, ako trenutno živimo u neznanju, da li to znači da treba i da umremo - u neznanju?!?

Ili je možda sada poslednji momenat za buđenje, međutim, to je nešto što podrazumjeva - uključivanje vlastitog ‘mozga’?!

Kažu da laž optrči pola svijeta dok istina ne stigne ni cipele da obuće. Međutim, bez obzira na sve prepreke kojima je izložena, istina se uvijek pojavi. Ona je sama po sebi neuništiva.

Isto kao i naše ćelije koje imaju ograničen broj receptora koji služe za prihvat informacija koje se vežu na njih i tako regulišu njen rad, tako i naša svijest ima ograničen broj receptora, koji su namjenjeni za istinite informacije.

Problem je u tome što laži brže “dotrče” do čovjeka i ukoliko ih on prihvati kao istinu, one okupiraju njegove ‘receptore’, tako kad istina stigne – ona više nema gdje da se “veže” a čovjek je više nije u stanju vidjeti, jer laži su sada regulišu rad njegove svijesti. Čovjek tako ni ne traži više istinu, jer misli da je manje-više zna.
Mi smo takvim lažima bili izloženi od momenta kada smo se rodili, pa sve do danas. Sličnim lažima, izloženi su bili i naši roditelji, babe i djedovi. Tako ih mi prenosimo kroz generacije, s koljena na koljeno. One su sada ugrađene u našu ličnost i regulišu rad naše svijesti, proces razmišljanja, naša vjerovanja i ponašanje.

Danas, mnogi misle da je “zona sumraka” nešto što je --- “tamo negdje,” a nije im jasno da se upravo u njoj nalaze. Ona je ovdje – i sada. Mi živimo u zoni sumraka. Ono što nas od nje “dijeli”, to je samo naša poremećena percepcija.
Stanje u ovome realitetu direktno je zavisno od stanja naše svijesti.

Al CIAda i Osama bin MOSSAD, oboje pod kontrolom iluminata, vjerovatno će u skoroj budućnosti izvesti još jednu veću akciju, u kojoj će vjerovatno stradati i mnogo više ljudi. Mnogi prognoziraju da će ovaj put biti u pitanju “džepne” nuklearne bombe. Naravno, nekom od terorista će i ovom prilikom iz džepa vjerovatno ispasti Kuran ili pasoš neke arapske zemlje, na osnovu kojeg ćemo odmah saznati i ko je kriv.

Oni koji su svojevremeno pratili vijesti u vezi napada na STC, mogli su čuti i podatak kao je u blizini ruševina pronađen i pasoš nikog drugog, do samoga Muhameda Ate, koji je pilotirao jednim od aviona!? Iako su se tzv. crne kutije koje su se tom prilikom nalazile na jedan do dva metra od Muhameda, dok je ovaj upravljao avionom, pretvorile u prah i pepeo, Muhamedov pasoš je, na neki misteriozan način, skoro neoštećen pretrpjeo oganj koji je nastao nakon udara aviona u zgradu!? Crne kutije su inače pravljene od specijalnih legura na bazi titanijuma. Još nikome do sada nije palo na pamet da predloži da se crne kutije prave od istog materijala od kojeg je i Muhamedov pasoš bio napravljen!?

Ajnštajn je još davno govorio: “Samo dvije stvari su beskonačne a to su ljudska glupost i ovaj univerzum, mada za ovo poslednje nisam potpuno siguran”

A poznati bosanski filozof, mali Mujo, - još uvijek često ima običaj da kaže:


“Ne čudim se ja njima - što su nam ga zavukli,
nego nama – što smo im se naguzili”