utorak, 15.01.2008.

..Bijeg..

Svira naša pjesma..
Soba mi nekako postaje mala, postaje mi tjesna..
Molim boga da ju netko stiša, da ju ugasi.
Prije nego se sjetim svih dobrih stvari,
prije nego me ludim netko proglasi..
Izlazim iz stana, samo da ne prokrvavi
stara zašivena rana, da se ne sjetim tvog
lica, tog lijepog sjaja, onog divnog osjećaja..
Polagano niz stepenice idem van.
Vraćam se u stvarnost, da mi nisi u mislima
java niti san. Samo da izađem, samo da nisam
trenutno sam......samo, samo želim van....

(just me)

- 13:50 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

nekolicina anonimnih pjesnika...

MOJ GROB



U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.


IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913-1943)

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr