subota, 30.08.2008.
Ime iz uspomena
Sve u svemu bilo nam je kao nikad,
držao te pri srcu poput ikone,
zubima,noktima,suznim očima,
sa svime sam živio,
i za tebe se borio..
sad nosim te kao ožiljak,
kao kamen,znak žig..
..sve u svemu niko od nas nije pobjednik,
dvije strane..ja i ti..isti..ranjeni,
moj život je kao mutna soba,
sa pogledom na tvoj lik,
dali je ljubav zavrijedila,
da joj se digne spomenik??
jedino danas mogu da ti obečam,
tvoje če ime ostati zapisano u mom sječanju..
By: samson47
- 10:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
nekolicina anonimnih pjesnika...
MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.
IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913-1943)
