Svira naša pjesma..
Soba mi nekako postaje mala, postaje mi tjesna..
Molim boga da ju netko stiša, da ju ugasi.
Prije nego se sjetim svih dobrih stvari,
prije nego me ludim netko proglasi..
Izlazim iz stana, samo da ne prokrvavi
stara zašivena rana, da se ne sjetim tvog
lica, tog lijepog sjaja, onog divnog osjećaja..
Polagano niz stepenice idem van.
Vraćam se u stvarnost, da mi nisi u mislima
java niti san. Samo da izađem, samo da nisam
trenutno sam......samo, samo želim van....
(just me)
Post je objavljen 15.01.2008. u 13:50 sati.