|
|
| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opet mi srce kao čaša razbijeno
opet mi je srce tugom zavijeno
bolom opijeno..
I ti bi ponovo da možeš njime vladao
a nikad ne bi mjesto mene padao...
Ime: ××...DjEvOjKa BeZ iMeNa...××
Glazba: Glazba mi je sve u životu :) obožavam juu :) Pronalazim se u tekstovima Rocka, Metala i ponekad, ali vrlo rijetko nekog blažeg punka. ugl sam alternativka u duši =)
Ljubav: Kod mene je trenutno... na istom mjestu... Ništa se ne događa... Volim, voli me, ali... Ne, ništa od toga...
Prijatelji: Imam prijatelje... I takve nitko nema :)
LINKOVI
Anjich :)
Dallia :)
JeLLy BeRRieS :)
Teen StoRy :)
Napokooon... I to zahvaljujući podu moje sobe xD Dada, al stvarno, ležala sam na podu i razmišljala... o životu... o trudu... o godinama... o svemu... To je vjerojatno već stara tema i svi već možete pogodit o čem ću pisat... Al ja to svejedno moram napisati... Jer... Jednostavno moram... Počinjem.
Mislim da u mojim godinama (ili ranije) ljudi (djeca) počinju pronalaziti prve tzv prepreke... Nisu to nikakvi pravi problemi, ništa tako ozbiljno, to je tek početak svega što ćemo proči... Ljudi riješavaju te prepreke kako bi bili sretni... Trude se, cijeli život se trude, traže sreću. I kada misle da su je pronašli, shvate da im još nešto fali... I pokušavaju i to postići... Postavljaju si ciljeve, samo kako bi imali zbog čega živjeti... Iz dana u dan sve više stare, sretni kad uspiju, toneći kad nešto ne ostvare... Svi se sjećaju prošlosti... onih ''dobrih dana''. Nama, 15-ogodišnjacima je trenutno najljepša i najveća uspomena 8 godina osnovne škole s osobama koje su nam puno značile... Možda ponekad i zaborave sebe... što su i tko su... Ali kad se jednog dana pronađu, kad pomisle da su sami, sjetit će se prošlosti. i zapitati se jesu li neke stvari bile vrijedne... No trenutci prolaze, vjerojatno će proći i taj trenutak... A prošlost se ne može vratiti... No jedno pitanje će zauvijek ostati neodgovoreno, nezaboravljeno... Zašto? Čemu sav taj trud, borba, ponekad patnja? Smrt je kraj... svemu. jednostavno je gotovo. Prošlost se tada konaćno zaboravlja. I sav taj njihov trud, sva njihova muka, da nešto postignu u životu, pada u zaborav. nitko neće nastaviti gdje su stali. svatko počinje ispočetka. hoda svojom stazom, sam kreira svoj put. sam prelazi svoje prepreke. a oni ostaju zaboravljeni, nestali sa svom svojom srećom, svojim molitvama, kao da ih nikada nije ni bilo...
Eh da... Ne želim zvučat kao emo, ali tužna sam :(
Posvađana sa jednom od najboljih frendica, ljubavi nema, starci za sve prigovaraju i nikad nisu zadovoljni sa mnom, ljeto ide glupo i jadno i ništa se ne događa... i ništa ne valja :(
život me sjebao baš u najgorem trenutku... baš u ljeto... :(
i onda se ja doma tješim pjesmama bulleta <3
baš su nice... :)
Valjda će bit bolje... stalno si govorim da je ljeto tek počelo... bez obzira na to što je već 7 mjesec... prošlo je pola godine... navršit ću 15 godina za manje od 2 mjeseca... i gdje sam? hoće se nešto promijeniti? :((
a govorili su mi neka mi ovo bude najbolja godina... Najbolja godina bila mi je prošla... kad sam imala 13 godina... tako da očekujem najljepšu i najdivniju 2013 godinu... jer je za mene očito taj 13 sretan... bar se ja tako nadam...
Štagod. Sad se još samo nadam da onaj odlazak na more neće propast... strašno se želim tamo zabaviti... napraviti neke stvari koje nikad nisam, onako, izludit se, najviše i najbolje što mogu i znam...a onda se vraćam tu, u novu školu, srednju... s pola ljudi koje nikad nisam vidjela... falit će mi moj razred... :( kad imaš 14 godina baš ti je sve sjebano... pokušajte imat 14 godina pa da vidite da nam nije lako... No, prolazi mojih 14 godina... uskoro ću i tih 15 koje taako dugo čekam... valjda se ne nadam uzalud... valjda se neću previše razočarat... ne želim više imati 14 godina :((
