|
|
| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opet mi srce kao čaša razbijeno
opet mi je srce tugom zavijeno
bolom opijeno..
I ti bi ponovo da možeš njime vladao
a nikad ne bi mjesto mene padao...
Ime: ××...DjEvOjKa BeZ iMeNa...××
Glazba: Glazba mi je sve u životu :) obožavam juu :) Pronalazim se u tekstovima Rocka, Metala i ponekad, ali vrlo rijetko nekog blažeg punka. ugl sam alternativka u duši =)
Ljubav: Kod mene je trenutno... na istom mjestu... Ništa se ne događa... Volim, voli me, ali... Ne, ništa od toga...
Prijatelji: Imam prijatelje... I takve nitko nema :)
LINKOVI
Anjich :)
Dallia :)
JeLLy BeRRieS :)
Teen StoRy :)
Napokooon... I to zahvaljujući podu moje sobe xD Dada, al stvarno, ležala sam na podu i razmišljala... o životu... o trudu... o godinama... o svemu... To je vjerojatno već stara tema i svi već možete pogodit o čem ću pisat... Al ja to svejedno moram napisati... Jer... Jednostavno moram... Počinjem.
Mislim da u mojim godinama (ili ranije) ljudi (djeca) počinju pronalaziti prve tzv prepreke... Nisu to nikakvi pravi problemi, ništa tako ozbiljno, to je tek početak svega što ćemo proči... Ljudi riješavaju te prepreke kako bi bili sretni... Trude se, cijeli život se trude, traže sreću. I kada misle da su je pronašli, shvate da im još nešto fali... I pokušavaju i to postići... Postavljaju si ciljeve, samo kako bi imali zbog čega živjeti... Iz dana u dan sve više stare, sretni kad uspiju, toneći kad nešto ne ostvare... Svi se sjećaju prošlosti... onih ''dobrih dana''. Nama, 15-ogodišnjacima je trenutno najljepša i najveća uspomena 8 godina osnovne škole s osobama koje su nam puno značile... Možda ponekad i zaborave sebe... što su i tko su... Ali kad se jednog dana pronađu, kad pomisle da su sami, sjetit će se prošlosti. i zapitati se jesu li neke stvari bile vrijedne... No trenutci prolaze, vjerojatno će proći i taj trenutak... A prošlost se ne može vratiti... No jedno pitanje će zauvijek ostati neodgovoreno, nezaboravljeno... Zašto? Čemu sav taj trud, borba, ponekad patnja? Smrt je kraj... svemu. jednostavno je gotovo. Prošlost se tada konaćno zaboravlja. I sav taj njihov trud, sva njihova muka, da nešto postignu u životu, pada u zaborav. nitko neće nastaviti gdje su stali. svatko počinje ispočetka. hoda svojom stazom, sam kreira svoj put. sam prelazi svoje prepreke. a oni ostaju zaboravljeni, nestali sa svom svojom srećom, svojim molitvama, kao da ih nikada nije ni bilo...
