|
|
| listopad, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opet mi srce kao čaša razbijeno
opet mi je srce tugom zavijeno
bolom opijeno..
I ti bi ponovo da možeš njime vladao
a nikad ne bi mjesto mene padao...
Ime: ××...DjEvOjKa BeZ iMeNa...××
Glazba: Glazba mi je sve u životu :) obožavam juu :) Pronalazim se u tekstovima Rocka, Metala i ponekad, ali vrlo rijetko nekog blažeg punka. ugl sam alternativka u duši =)
Ljubav: Kod mene je trenutno... na istom mjestu... Ništa se ne događa... Volim, voli me, ali... Ne, ništa od toga...
Prijatelji: Imam prijatelje... I takve nitko nema :)
LINKOVI
Anjich :)
Dallia :)
JeLLy BeRRieS :)
Teen StoRy :)
Evo, samo sam se htjela podsjetit da imam blog...
Nisam pisala ništa... nekoliko dana... ne znam...
Osoba iz prošlog posta je doslovno osoba iz prošlog posta... Možda se samo zavaravam, možda ne želim niti sama sebi priznati svoje osjećaje, ali bolje je i tako, nego da ga gledam dok govori kako me ne želi povrijediti, a onda pred mojim očima izgovara riječi koje ja želim čuti nekoj drugoj... ja to ne želim više... i ne trebam... Ali opet ponavljam, možda to nije istina.. možda mi je još jednako stalo... No sve dok mi srce jednako kuca i kad prođe pokraj mene i kad ode, neću nikoga ništa pitati.. On je samo prošlost... Nekada je bio sve, a postao je ništa... Zato ću citirati svoj dizajn i reči:
POSTAO SI SLIKA
JEDNOG RAZRUŠENOG SNA...
OBRIS NEKOG SJEĆANJA
DIO NEKOG DNA....
dbz
Kad čovjek izgubi nešto zbilja dragocjeno, shvati koliko mu je to nešto značilo...
To je jako stara poslovica... I svima več pomalo ide na živce... Ali to je tako istinito... A što kada naiđemo na nešto što cijenimo? nešto za što smo već shvatili koliko nam znači? a ne možemo to nešto dobiti...
I kako onda pokazati svoju bol? da se nastavimo smijati? da nestanemo? da se zatvorimo negdje duboko u tamu i nikada se više ne vratimo?
Neke malene stvari te mogu jednostavno uništiti...
Znam, voliš nju... Ali ja svejedno volim tebe... Bez obzira na sve... Volim te... TI si ono ''nešto'' u mojim mislima... Ti si ono ''nešto'' zbog čega se borim i dalje... zbog čega ću se boriti... A ti voliš nju... i nemam baš nikakve šanse, i baš nikakvog naćina da postaneš moj... Voliš nju, a vidio si ju jednom... To nešto znači... Neću ništa učiniti... neču te napadati svojim izljevima ljubavi... neću te strašiti... ti si i dalje moj prijatelj... Ali uvijek ćeš biti nešto više... Volim te... Zauvijek tvoja ××...DjEvOjKa BeZ iMeNa...××
P.S. Nema veze što on ovo neće pročitati... on zna da ga volim, a opet me gleda istim očima... to mi znači još i više... i premda ne moramo nikada biti zajedno, ja ću zauvijek biti sretna, ako ostanemo prijatelji... 
Dakle, evo (jbt dakle...) opet pišem blog... ne možeš s njim, ne možeš bez njega... al nek ovaj ne bude natjecanje za puste komentare... nek ne bude samo utrka, samo da vidimo čiji će biti bolji... neka bude nešto, gdje ću ja naći spas od života, spas od sebe same... Mjesto na kojem ću biti iskrena... Gdje me nitko neće voljeti ili mrziti zbog mog imena, zbog mog izgleda, zbog nečeg što nisam... Ako će me netko voljeti, neka me voli zbog istine... Ako će me netko mrziti, neka mrzi opravdano... Ne želim otkriti tko sam... naravno, većina će vas znati... ali pamtite me kao djevojku bez imena... Djevojku bez određenih godina, djevojku bez nade, bez snova, bez radosti...
Svi su vidjeli moj osmijeh, a ja sam plakala...
Svi su čuli kako se smijem, a ja sam umirala...
Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
