Dakle, evo (jbt dakle...) opet pišem blog... ne možeš s njim, ne možeš bez njega... al nek ovaj ne bude natjecanje za puste komentare... nek ne bude samo utrka, samo da vidimo čiji će biti bolji... neka bude nešto, gdje ću ja naći spas od života, spas od sebe same... Mjesto na kojem ću biti iskrena... Gdje me nitko neće voljeti ili mrziti zbog mog imena, zbog mog izgleda, zbog nečeg što nisam... Ako će me netko voljeti, neka me voli zbog istine... Ako će me netko mrziti, neka mrzi opravdano... Ne želim otkriti tko sam... naravno, većina će vas znati... ali pamtite me kao djevojku bez imena... Djevojku bez određenih godina, djevojku bez nade, bez snova, bez radosti...
Svi su vidjeli moj osmijeh, a ja sam plakala...
Svi su čuli kako se smijem, a ja sam umirala...
Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
Post je objavljen 19.10.2008. u 16:37 sati.