|
|
by: Mawa Slatka
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
…evo opet jedan novi post=)…zapravo ovih zadnjih par dana me jako mnogo ljudi potaklo i dalo neku ideju da napišem ovaj post..i kao što se vidi radi se o sreći…u zadnje vrijeme kad god dođem u školu svi neki u kurcu, samo kukaju, ništa im ne paše..ali zašto???zato što ne vide dalje od svog nosa..nikome život nije bajan i sjajan, ali ljudi se bore za sreću, ljudi se bore kako bi im sutrašnji dan bio ljepši i bolji..nikad ne odustaju..uostalom ne znam kako život jedne šesnaestogodišnjakinje može biti tako grozan???nikako…normalno da svatko ima svoje probleme, i da misli da su najgori, ali zapravo ako su sad takvi i ako sad kukaju što će biti kasnije…sad im se bar jebe za sve..idu u školu, idu van, imju društvo…ne mora se brinut hoće li sutra imati što za jest ili za pit..nitko ih na ništa ne prisiljava, sve im se dopušta, sve im se daje, a oni opet nisu sretni..i to samo zato što to ne žele biti..u mom životu su se već od 7 godine pojavili neki problemi, ali oni ozbiljniji i stalno sam gubila nekog koga volim, zdravlje mi je bilo katastrofa, ali opet danas živim i sretna sam..ne kukam..ne žalim se..jer znam da je život težak i da će uvijek i biti, ali uvijek sam sretna, ako ne zbog sebe onda bar zbog drugih…jer kad vidim da je netko drugi sretan, kako mogu biti ljubomorna ili bilo što slično…kako???i tako dok svakodnevno slušam priče koje se pričaju po školi i okolici zapravo sam shvatila da veliku većinu cura muče dečki…ali ne dečki kao dečki nego ih muči to što neka njena frendica ima ljepšeg dečka, ova druga ima bogatijeg…ili ova ima dečka, a ona ga nema…ma svi vi čete znati što ja pričam..jer vjerojatno i negdje oko vas se nalaze takvi ljudi…ljudi koji pucaju od ljubomore, koji ne mogu podnijeti da je netko sretniji od njih…naravno i u mom društvu je mnogo takvih, koji ne znaju kako bi skrenuli malo pažnje na sebe pa pizde i živčane..ali čemu živce gubiti??zar je netko vrijedan toga???ne nije…baš nitko..jednostavno nikad nitko me ne želi poslušat kad kažem odmahni rukom i idi dalje..i onda ima i takvih situacija i tako bezobraznih ljudi koji kad pogode nekog tamo di najviše boli i shvate to onda uporno ponavljaju isto..i onda dolazi i do suza i do prijetnji..ali radi čega??zbog gluposti, zbog ljubomore..normalno je da je svatko bar malo ljubomoran, pa tako i ja, ali ima mnogo ljudi u mojoj okolini što su toliko ljubomorni da bi najrađe poubijali sve oko sebe..zavide drugima na sreći…i tako prolaze dani, oni ih gube uzalud, ne shvaćaju što propuštaju, jer ako netko neće sada biti sretan, dok se ne mora brinuti o ničemu, onda nikada ni neće biti..i zato kao jedna jako vedra i uvijek nasmijana osoba mogu svima samo reći, idi i bori se, negdje i tebe tvoja sreće čeka, samo treba doći onaj pravi trenutak, kada će se ona pokazati…
