|
|
by: Mawa Slatka
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
...kad tad nas sve pokoleba neka tuga, uvijek se uvuče u naš život baš kad ju namanje trebamo...ali tuga je uvijek uz tebe i ona te nikad neče napustiti, nikad te neče razočarati..
..i sad dok svi misle da sam ja najsretnija osoba na svijetu, jer imam ljepog, pametnog i zgodnog dečka...i sve je to istina, imam sve što poželim pa čak i osobu koju volim i osobe koje mene vole i sve je to super...ali svatko u svom životu ima svoju crnu stranu, pa tako i ja..samo što se ja trudim sakriti tu tugu i bol i pokazujem ju samo najdražim osobama...točnije samo dvijema osobama..mom najboljem frendu, najdražem braci Marinu i svojoj jako dragoj frnedici Mateji..iako puno puta pred ljudima glumim jaku osobu, nedodirljivu, ja sam zapravo jedan nježan cvijetak...jedna jako osječajna i lomljiva osoba..osoba koja je čvrsta pred drugima, ali zapravo u svojoj sobi, okružju tuge krenu suze, krenu uspomene, krene sve baš onda kad sam skrivena od svih...i iz mene izađe prava Adrijana..osoba koja je spremna uvijek svima dati sve, čak i sa najgorim neprijateljem podjelit i zadnju kap vode...iako sad kukam tu i žalim se, a ima puno ljudi koji imaju veče probleme od mene, ali jednostavno tu mogu reči sve što mislim, sve što osječam, i zašto nebi te svoje osječaje podijelila sa drugima..
...svaku večer prije spavanja bar jedna suza krene iz mene i zaustavi se negdje na obrazu, svaku večer se prijestim svih i onih ljepih i onih ružnih trenutaka..jer kad mrak padne uspomene dolaze same od sebe...u zadnje vrijeme me sve muči iako ja pokušavam nači izlaz iz tih svih problema to je nemoguče...trebaju mi osobe koje me vole, koje ja volim, točnije ne osobe nego osoba...samo jedna..on zna i tko je i što je...čak i pred njim pokušavam biti što jača, jer znam i sama da nemam nikakve koristi od jadanja drugima, od plakanja drugima...samo mi treba osoba koja me jako dobro razumije, takvu več imam samo se treba nači malo vremena...u zadnje virjeme svi primječuju da se mjenjam, da sam drugačija, svi me uvijek pitaju šta je nešto u vezi njega, i gdje god da se okrenem, uvije su tu Daliborka, Martina, Sara, osobe koje ja obožavam naprosto, i baš one su primjetile da se nešto mjenja u meni i uvijek je stalno riječ o njemu..svi me uvijeravaju u nešto što znam da istina nije, svi me uvijeravaju da smo nas dvoje stvoreni jedno za drugo, ali neznam..možda je sve ovo samo previše za mene, možda neznam dovoljno glumiti i možda se nemogu nosit sa svim ovime..jednostavno sam preslaba...
...ajme..sad je sve lakše kad sam se izjadala=)..ali eto kao što sam se nadala nadat ću se i dalje boljemu...
...eto to bi bilo to..nemam što više da kažem...osim hvala sim ljudima koju su uz mene, hvala i tebi ljubavi...i eto volim vas jubice moje, uvijek ste mi bile sve i uvijek čete to i ostati..i za kraj..volim i tebe lutko moja mala=)..
