|
|
by: Mawa Slatka
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
...evo jedan post posvečen mojoj sestri...zapravo moje razmišljanje i moji osječaji...
...e pa da počnem...dakle kao što ste skužili ja imam sestru..puno stariju od mene...ima več 22 godine...i kao velika večina vas, i nas dvije smo se uvijek tukle, svađale, nikad se nismo slagale..jer kao što to več biva seka je starija pa smije van, a neželi povest mene i tako...i sve je to bilo super, divno, bajno i krasno...svih tih 13 i pol godina koliko smo živile skupa...i sad ona ode...ode 300-tinjak kilometara od mene i praktički me ostavi samu..a onda kad je ona otišla, i kad sam ja shvatila da ju više neču vidit svako jutro, da joj neču moči svako večer poželjeti laku noć bilo je kasno..nje više nije bilo..i moje srce puklo je na pola..jedna polovica je uvijek sa njom..u početku se sve to činilo kao neka igra, neka glupost koja će jako brzo proči, sve se činilo kao san, ali dani su prolazili, prolazili su i mjeseci, a nje nema doma, ne vrača se više...i onda sam ja jedne ljetne večeri, uz lagani povjetarac koji je tada puhao i preljepo zvjezdano nebo sjela i razmišljala o tome koliko ja nju volim, koliko ona meni nedostaje, usprkos svim našim svađama i prepirkama sestra je sestra i nju nemože zamjeniti niti mama, niti tata, niti neka best frendica..jer je tvoja sestra uvijek uz tebe, a prjatelji dolaze, iskorištavaju i odlaze..a ona je uvijek tu...svako jutro, da ti kaže dobro jutro, svako popodne kad dolaziš iz škole da ti kaže dobar dan, svaku večer da te poljubi prije spavanja i kaže laku noč...u nju uvijek možeš imati povjerenja, ona je uvijek tu da ti pomogne, da te podrži...barem mene moja..ali kod večine je tako..i onda kad te svi napuste i svi odu ona će i u največoj bjedi biti s tobom..djelit će s tobom tvoju tugu, tvoju radost i sreču, tvoje suze...ali kada ona ode daleko od tebe, onda tek shvatiš što si izgubio...da ti je ona zapravo previše značila..ja sam svojoj seki uvijek govorila „ajme kada češ ti otič iz ove kuče, bar će biti mira..“a danas kad se sjetim svih trenutaka koje smo zajedno provele, svih nedjelja kad smo išle na misu, svih gluposti koje je čuvala i skrivala od staraca...kad se sjetim kako nam je nekad bilo ljepo, kako sam ju mogla zagrlit kad god sam to htjela, a sad sad moram čekat neke praznike, ili nešto takvo da bi ju mogla vidjet..iako se čujem sa njom i sve to, ali sms nije ništa u usporedbi kad ti znaš da je ona tu pored tebe...i mnogi mi kažu ma daj što je tebi, pa šta će ti ona..ali to nije tako..ona uvijek treba jer nitko te ne razumije bolje od nje...i kad se vidimo i kad se ajmo reč sprijateljimo dođe vrijeme za rastanak...i ja opet moram otič i reči joj zbogom na neko vrijeme..i baš onda na rastanku, kad bi najrađe ostala s njom zauvijek, a opet znam da nemogu, jer u Rijeci je moj život, u Rijeci je moja škola, tamo su moji prijatelji,pa čak sada i dečko...baš onda poteku suze, onda se opet moje srce slama, jer znam da je predamnom bar mjesec ili dva, da ju neču vidit...da ću opet tugovat i žalit za svim izgubljenim trenutcima koje sam mogla provest s njom ali nisam...
