Kažu: od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.
Ne znam tko je tu umotvorinu smislio, vjerojatno neki pijani pjesnik, koji btw nije pijanac već umjetnik.
I tako, na TV slušam i gledam film-koncert Stonesa, vračaju se stari mirisi i sjećanja, putovanje u prošlost je otpočelo....
Ako je vjerovati uzrečici, a đačko doba je daleko iza mene, najljepše stvari u životu već su mi se dogodile, ili nisu?
Jutros sam na kavi 46-ogodišnjoj konobarici rekao da sam prestar. Na što je ona meni rekla da još nisam ništa prešao, za razliku od npr mog 52-godišnjeg frenda na kavi, nešto kao on je star a ne ti.
Dobro, a koliko bi mi ti godina dala? - opet ja.
Stane i počne me odmjeravati, ne pozna me, Ti si još mulac, ništa još nisi prešao, ni jednu sidu dlaku, 31-32, pa.. osim tih par sidih na neobrijanoj bradi , biće 39?
Ubila si me s ovin, dodala si mi 15 godina! Sad se tek osječam starim- nedam se ja.
Zapravo me dobro procijenila, dadala mi je dvi tri godine na račun starijih frendova za stolom.
I tako, s 35 nalazim se točno na polovici života.
Da li je čaša poluprazna ili polupuna?
Da li sam već preživio, doživio najveće trenutke i doživljaje u svome životu. Ili tek slijede?
U životu pamtimo samo uspone i padove, normalne dane, svakodnevne stvari nisu na cijeni.
Najbolji kafić: Rock caffe u Lovranu.
Najbolji kafić kod kuće: Zodiac..
Najbolji kafić za kavu: svejedno, samo da odgovara glazba i da nema ostalih gostiju.
Najbolja diskoteka: Quorum Colors.
Najbolja noć u diskoteci: Susajda na Cresu?
Susajda je bila mali lokalni disko u kojem je ekipa, nakon što ostanu samo domaći klinci, u ranu zoru puštala stvari poput Ledd Zeppelina.
Zanimljivo je kako se najljepše stvari ne događaju na najljepšim mjestima, kao što bi se očekivalo?
Najgora pijanka: definitivno prvi izlazak u grad u vojsci. Totalna alkoholiziranost, odurna narodnjačka glazba trešti, mi u ekstazi na stolovima, ulazi vojna policija i odvodi nas u pritvor.
Najljepši doživljeni osjećaj, stanje, emocija?- pod utjecajem speedbola, (za laike, to je mješavina koke i dopa), da, istina je, iskreno sam uvjeren da u životu ne postoji ništa što bi nadmašilo taj osjećaj.
Najveća greška u životu: prva lajna droge.
Zanimljiva je ta povezanost, kako najbolja stvar u životu može biti u isto vrijeme i najgora stvar u životu iste osobe?
Najveća ljubav u životu?
Tu moram stati i zamisliti se, jer u nijednu curu s kojom sam živio nisam bio zaljubljen, što je uvijek i bio razlog prekida veze. To donosi i pozitivnu stranu jer nisam nikad bio nesretan nakon prekida, prekid je uvijek bio korak naprijed, jer bi ostanak u takvoj vezi zapravo bio korak nazad.
Zapravo je jedini osjećaj ljubavi koji sam iskreno davao ljubav mene djeteta prema majci.
Ponekad dok šećem rivom i vidim kako dijete trči majci u zagrljaj, vidim više od samog zagrljaja, vidim toplinu, sreću, ljubav kako se prelijeva iz zagrljaja.
Da li su moja lutanja, ti koraci naprijed u životu bez smisla, jer iako ideš naprijed a nikamo ne stižeš vrtiš se u krug i zapravo nikuda ne ideš. Ili je to dobra stvar, ta potraga za srećom, za nečim više od danas?
Da li bi bio sretniji da sam se skrasio sa bilo kime, postigao nekakav kompromis?
Više od polovice moje generacije koji su se oženili i imaju djecu danas su razvedeni.
Meni su neshvatljivi ti brakovi zbog pogodnosti, bez poštovanja i ljubavi.
Negdje sam pročitao da su žena i muškarac najprije bili jedno, a onda su ih bogovi razdvojili, i da svatko negdje ima svoju srodnu dušu, svoju drugu polovicu.
Treba li se zadovoljiti nečim manjim?
Kineski ili japanski, svejedno, filozofi kažu da ako cijeli život provedeš u traženju, a ne nađeš ono što si tražio, nisi zapravo potratio život, jer je sama potraga život.
I imaju pravo, život nije samo ono najbolje ili najgore u životu, već je život ono svakodnevno, uobičajeno. Ono za što sam rekao na početku da nije vrijedno pamćenja.
Baš se za tu svakodnevnicu treba boriti. Uživati u svakoj dosadnoj sekundi.
Npr upravo sam sretan jer gasim komp i moram odnijeti smeće u kontejner. I uživati ću pri tome u suncu na svome licu.
Biti sretan zbog života samog, umjesto težiti sretnom životu.

Već nekoliko dana se mučim pokušavajući prebaciti slike sa mobitela na laptop.
Imao sam namjeru staviti par fotki na blog, ali moja Nokia i laptop sa OS Linuxom ne surađuju.
Ništa zato, moraću za ovu namjenu koristiti neki komp sa posla.

Nego. naš se Velebit zabilio od sniga. Bio je to oku ugodan prizor. Snježni pokrov, ne samo na vrhovima, već preko cijele planine. A nebo vedro, izuzetan pogled. Čovik jednostavno gušta.
Nekidan ja tako izađem u prirodu. Toplo, sunčano, šetam i berem šparoge, udišem friški zrak, divim se pogledu na bijeli Velebit.
Dođem kući, spremim šparoge sa par jaja, još uvik guštam, prava poslastica za nepce, strusim pivu.
I shvatim da je počelo ljeto (ili proljeće svejedno).
Jer pivu ne pijem zimi, zimi se držim čajeva, vina uz dobru spizu i tako to, ali ljeti, ljeti trusim pive.
E pa, definitivno je počelo ljeto. Da li su prve laste došle ili nisu, svejedno. Zimske jakne su spremljene u ormaru.

Ima li sunce i lipo vrime prste u tome ili ne, svejedno, ja se osječam pun energije. Čistim po stanu, odlazim u šetnje uz more, i ne sječam se kad sam zadnji put bio loše volje...

Čitam jednu odličnu knjigu, i svakako bih je preporučio svima vama , Švedski krimić:
Larsson Stieg: Muškarci koji mrze žene
i Larsson Stieg : Djevojka koja se igrala vatrom.
Za one koji ne vole čitati knjige, svakako pogledajte istoimene filmove, Ciklus se sastoji od tri filma i svi su jebeno fantastični.
Znam da na spomen švedskih akcionih filmova odmah pomislimo na malo drugačiju akciju, ali ovo su filmovi koje svakako vrijedi pogledati.
Nadam se da ćete uvažiti moju skromnu preporuku...