Pitao sin oca: "Tata, što je to peder?"
Vidiš sine, sjećaš se kad smo Mujo i ja bili u zatvoru... Tamo nema žena...
I dogovorili se mi da ćemo se jebavati jedan sa drugim, ali neka pravila moraju postojati, pa neće svako svakoga kako mu se digne...
I tako dogovor je bio da odigramo partiju karata a pobjednik može naguziti poraženoga...
Igramo mi i ja izgubim, on mene naguzi, igramo opet i opet ja izgubim, on mene naguzi, igramo i treći put opet ja izgubim, on mene naguzi, igramo četvri put i ja dobijem...
I tada Mujo kaže: " Neću više igrati, umoran sam"... to ti je sine peder.

A sada malo o strahu od paukova...
Govorim o onim paucima koji dižu automobile,
o onim paucima koje svaki vlasnik automobila prezire i mrzi...
Ponosni sam vlasnik limenog ljubimca, a vozim od svoje 17-te, i nekoliko puta sam se susreo licem u lice sa paukom....
Znate one situacije kada auto ostavite gotovo nasred ceste: kao samo sam skočio do kioska, ili samo sam odnio kofer do autobusa?
I tako ja ostavim svoje auto na autobusnom ugibalištu i uđem u obližnji dučan...
Kroz izlog vidim kako mi pauk diže ljubimca...
Potrčim do njih: "Dobar dan, to je moj, biste li mi spustili auto, molim vas?"...
Operater spušta auto nazad, iako ga je već kompletno zakvačio...
Čovjek-pauk: "Pa di si ga baš ovdje ostavio? Par sekundi kasnije i zakasnio bi..."
Zatim čovjek pohvali moju smirenost, te se požali kako u sličnim situacijama čuje samo psovke i ljutite izgovore, čak i fizičke napade i prijetnje...
Ja: "Pa zašto bih psovao, nije ovo ništa osobno, samo radiš svoj posao?"
Čovjek-pauk: "Da...", zbunjeno i s osmjehom kaže mi nakrajui: "Bog!", kao da pozdravlja nekog prijatelja ili svog vjenčanog kuma...
Drugom zgodom, pauk mi je odvukao ljubimca...
Između desetak jednako nepropisno parkiranih automobila (ljeti je kronični nedostatak parkirališnih mjesta) pauk je odvukao baš mog.
Nije moj nikome smetao, jednostavno tamo je bilo zabranjeno parkiranje...
Čak moj nije bio ni najbliži, pa prema tome nije bio pauku niti najjednostavniji za dignuti...
Ali je moj, kupljen na lizing imao tablice drugog grada... I tako čovjek-pauk birajući od desetak auta izabere mog sa splitskim tablicama...
Ni danas ne znam da li sam se u tom trenutku više ljutio na pauka jer mi je digao ljubimca, ili sam bio ponosan na njegov patriotizam?!?
Jednom sam ih čak i pozvao u pomoć kad mi je drugo nepropisno parkirano auto zapriječilo izlaz na ulicu...
Sve u svemu, nije da ih volim, ali jednostavno ne mogu mrziti pauka, nemam ni mrvice negativnosti prema njima... Pozdrav.

U Zadru se pojavio na sudu Luka Kalmeta, uzoran momak, sportska nada i nećak ministra Kalmete.
Napokon i osim glasina o njegovim kamatarskim i reketarskim poslovima imamo i policijsku prijavu za iznudu. Da je to samo vrh sante svima je dobro poznato.
Svojevremeno ga je tjednik Globus uvrstio na listu 50 največih kamatara u Hrvatskoj.
Uzoran sportaš sudjelovao je u tučnjavama, bio izboden nožem, a meni osobno najviše smeta njegova bezobzirna jurnjava u brzom Audiju, dvaput me njegova brza vožnja gotovo stajala sudara...
A moram i spomenuti da dečko trenira kickboxing u splitskom kubu Pitt Bullu, u kojemu su osudili za organiziranu preprodaju heroina i tamošnjeg svjetskog prvaka.
Da li se i taj vid biznisa proširio u Zadar preko produžene ruke Luke Kalmete?
Neću ništa reći, samo ću prstom pokazati, reklo bi se u narodu...
Još kao mlađi punoljetnik Luka Kalmeta je uhvačen sa većom količinom marihuane, govorimo o kilogramima, ne o par joinatova.... pametnom dosta...
Da li će i ovaj puta sudstvo zažmiriti pred političkim pritiskom?
Ili će , ipak su izbori, nećak pričekati u pritvoru završetak izbora , baš poput Kalmetinog vozača, i onda odšetati?

Kaže se da mačka ima devet života!
Ima li čovijek više ili manje opcija od obične mačke?
Da pogledamo što sam ja osobno izbjegao ili doživio u svome još uvijek mladome životu:
Nisam konfliktna osoba, nikad nisam sudjelovao u tučnjavama, automobil vozim normalnom brzinom i s puno opreza. I u pravilu ako baš ne moram, izbjegavam pobleme.
Pa ipak jednom mi je otac mog frenda prislonio pištolj na glavu, kao ja mu kvarim sina., silim ga na ovo i ono, razumijem jadnog čovjeka i njegovu zabludu, i moji su roditelji mislili da mene kvari moja ekipa. Ono uvjek je netko drugi kriv , samo ne moje dijete....
Drugom zgodom prilikom poslovne transakcije, druga strana je izvukla kalašnjikov i odlučila da od dogovora nema ništa. Nastavak razgovora rezultirao je repetiranjem kalašnjikova i ubacivanjem metka u cijev koja je gledala prema meni. Pacifista kakav već jesam zaključio sam da je vrijeme da odem....
Više puta sam vozio u pijanom stanju, ili srećom ili mojom navikom spore vožnje nisam napravio svinjariju...
Više puta sam se vozio sa pijanim idiotima koji su jurili i po 160 po krivudavim otočkim cesticama, ali valjda Bog čuva djecu i budale....
Jednom sam vračajući se s poslovnog puta kod Šibenika zaspao za volanom. Probudila me truba šlepera ispred kojeg sam krivudao po cesti....
Radio sam svakakve gluposti koje su trebale završiti mojom smrću barem desetak puta do sada...
U svojim dvadesetima bio sam sasvim uvjeren da neću doživjeti trideseti rođendan!
Pa ipak misija je obavljena, trideseti rođendan je iza mene...
Zapravo...
Ako zanemarimo da sam prije osam godina već jednom umro. Heroin, overdose, prestanak rada srca, klinički mrtav između dvije i tri minute...
Zapravo je to bilo zanimljivo iskustvo. Promijeni ti pogled na svijet. A ni sama smrt nije nešto posebno, zapravo je to bilo jako ugodno iskustvo....
ako ste skeptični o ugodi smrti, voljan sam vam to potkrijepiti dokazima.
Ali nisam počeo o smrti već o izbjegavanju smrti, pa da pobrojimo koliko zapravo čovjek ima života, jer i mačka svoje živote ne gubi kad zapravo umre, već kad se iz bezizlazne situacije dočeka na noge.!!!

popio sam kavu, malo pročitao nove postove i sada mi se mota po glavi nekoliko tema za pisanje... ...
.... .... ali gle koliko je sati:
moram ići, na teveu počinje Formula1, prije par godina sam pratio svaki GP. a ove godine još nisam pogledao niti jednu utrku, čak niti isječak nekakve nesreće na netu, obečajem sam sebi . ovaj GP ću pogledati....
..... a post nekom drugom prilikom

evo me nazad, doručkovao tri kiwia, odgledao utrku...
dosta izlijetanja, poneki sudar, sve u svemu jako gledljivo, zanimljivo i dinamično...
pobijedio Red Bull, slijede ga Mercedesi...
obje momčadi Mercedesa jednostavno rasturaju ove sezone...
od meni najmilijih Ferrarija nema ni F....
zanimljivo je da u najskupljem sportu na svijetu jedan vlasnik posjeduje dvije momčadi: Red Bull i Toro Roso...
kad je bal nek' je maskembal, oduvjek je Red Bull trošio ogromne novce na reklamu, uglavnom sponzorstvom ekstremnih sportovima, ali ipak, dvije momčadi u najskupljem sportu na svijetu?
prilično ekstremno ili jednostavno "Red Bull - jedan jedini"

Da li ste ikada imali osjećaj da se na vas lijepe kreteni i luđaci?
Sa nepunih 14 godina, prvi srednje, uhvatio me u đir pedofil. Sasvim nevina šetnja parkom završila je pozivom na sex. Potpuno iznenađen zamišljao sam kako izvlačim nož i ubadam tipa koji nije stajao objašnjavati kako ćemo malo prođirati, kao ima on i auto, dobru mjuzu kući i to. Moje pomankanje rekcije shvatio je kao pozitivan znak i nježno me uhvatio za rame. Rezultat: napokon sam krenuo dalje psujući što nemam kod sebe gore zamišljeni nož.
Nekoliko godina svakodnevnog opijanja, doticaja sa raznoraznim drogama i većinom neprospavanih noći omogućilo mi je stjecanje ulične mudrosti.
Upoznao sam svakve likove, kronične alkose sa kojima smo se ja i moja ekipa super slagali, naučio prozrijeti muljatora i uglavnom nagledao sam se svega i svačega. Pa ipak slijed se nastavlja.
Jednom u tri ujutro, sad imam već 17 godina, ja već mrtav pijan, "obrađivao" me lokalni alkos:
Sada mi bilo dobro nešto poševiti.
Da. - složim se ja.
Šteta što nema nikoga, mislim nijedne cure.
Da, šteta. - opet se složim ja.
Trebalo bi jedan drugome pomoći.
? -to ja još uvijek ne kužim tijek misli.
Dobar si ti dečko. Moraš se nekako snači. Barem izdrkati jedan drugome.
??? - polako mi se počne paliti lampica u glavi i počinjem se udaljavati.
Pa nije to ništa neobično, tako samo si pomagali u zatvoru (lik odležao pet godina za ubojstvo) - skoro trčeći zamnom završio je naš razgovor.
Svjestan svoje seksualnosti: volim žene i točka, nije mi olako pala ni dvogodišnja zaljubljenost u mene od strane jednog momka godinu mlađeg od mene.
Jednom je u mene bila zatreskana cura oboljela od šizofrenije. Tada sam već živio sam u podstanarskom stanu. Dolazila mi je na vrata u tri ujuro s izgovorom kako vani grmi, a ja moram ujutro na posao i slićne situacije. Kad je više nisam htio puštati u stan počela je plakati na hodniku zgrade kako nju nitko ne voli.
Dvije godine sam živio sa ovisnicom o heroinu, koja je dvaput dnevno mijenjala raspoloženja. O njoj sve najbolje.
Na kraju mi je jedna cura rekla da želi moje dijete. Ali ne želi sex. Neka ja to obavim u weceu a ona će to gurnuti prstom u sebe. Živa istina, majke mi.
Nakon tog iskustva sam počeo sve manje i manje izlaziti. Sve više vremena sam provodio u zaključan u stanu i napokon postao čudak poput svih onih čudaka koji su se lijepili za mene čitavog života.
Nešto poput Howard Hughesa, samo bez love.

Razvedrite se, budite dobro raspoloženi i u društvu onih koje volite.
Čitam u Jutarnjem članak o psima lutalicama koji me razveselio.
ovdje pročitajte članak ako niste
Psi žive u grupama ili čoporima. Spavaju i okupljaju se po parkovima i ruševnim zgradama. U Moskvi takva mjesta nalaze se podalje od samog centara grada.
Psi nailaze na problem manjka hrane na svom teritoriju, pa su primorani odlaziti u centar u potrazi za hranom.
S vremenom su naučili da je jednostavnije i brže putovati podzemnom željeznicom.
Začuđujuće je snalažljvost pasa u korištenju moderne , ljudske tehnologije.
Nešto slično sam već vidio na teveu, talijanski dokumentarac.
Ekipa je pratila čopor uličnih psa u svakodnevnom životu.
Od žicanja hrane po lokalnim trgovinama, do borbe za teritorij sa drugim skupinama.
Jedan od njih jednog dana je odlučio potražiti bolju budučnost.
Gledao je sve te ljude koji se vračaju svojim kućama na obližnjem otoku, tamo mora da je bolje od ovih uskih i prenapučenih uličica, pomislio je.
Danima se pokušavao prošvercati na trajekt, ali bi ga uvijek potjerali.
Jedan dan je uspio i otputovao trajektom na otok - predgrađe.
Ulice su bile čiste, nije bilo hrane koju je mogao naći na ulici u starom kvartu, čak nije bilo niti jednog psa lutalice.
Gledao je u dvorišta sa ogradama gdje su živjeli psi ljubimci, uredni, čisti, imali su sve, netko se brinuo o njima i nisu se trebali boriti za hranu.
Složio je umiljati pseći pogled i jedna obitelj ga je posvojila, zajedno sa svoja dva pudla.
Okupali su ga, najeli, stavili ogrlicu, postao je član obitelji.
Da li je pronašao bolji život o kome je toliko sanjao?
Već nakon dva tri dana shvatio je da život u ograđenom dvorištu i nije baš nešto. A i djeca su ga neprestalno gnjavila. Ta njihova igra njemu nije bila nimalo zabavna.
Nedostajala mu je sloboda. Nedostajala su mu lutanja ulicama, kupanje u toplom moru. Nedostajala mu je sreća. U raju je bio nesretan.
Prvom prilikom pobjegao je na ulicu, trajektom se vratio u stari kvart i pronašao staru ekipu. Tu među prijateljima opet je pronašao sreću.
Ponekad je najgore što vam se može dogoditi upravo to da vam se ostvare snovi, jer savršenstvo ne postoji, a ako i postoji veoma je dosadno i razočaravajuče.

Opet na poslu. Duga i dosadna maratonska 12-satna zaglupljujuća smjena.
Palim komp i puštam glazbu.
Jefferson Airplane, Ledd Zeppelin, Deep Purple, Eric Clapton, Animals... uglavnom glazba na kojoj sam odrastao.
Nikako ne mogu uspostaviti komunikaciju sa ekipom koja odrasta na Severini ili Tompsonu, ekipi koja nikada nije čula za John Lee Hooker, ili nedabog za Dire Straits...
Ja jednostavno ne mogu zamisliti da netko nije imao fazu slušanja Pink Floyda, ili Rolling Stonesa. Nevjerojatno ali takvi ljudi zaista postoje.
Nošen glazbom otišao sam na putovanje u svoju prošlost...
Rezultat:
Nikada nisam zaista volio. Ako izuzmemo ljubav prema majci koja traje do početka puberteta i otkrivanja svijeta.
Nikad nisam spavao sa curom koja ima depiliran venerin brežuljak. Ako se sjetimo da je 21 stoljeće, to je zaista čudan podatak.
Nikada nisam hodao sa plavušom.
Nikada nisam mogao ostati zagrijan za jednu curu više od tri do šest mjeseci. Ali moram napomeniti da sam zapravo jako monogam i nikad nisam prevario partnericu.
Nikada nisam imao gay iskustvo, a imao sam nekoliko prilika. Što je zapravo i jedini dobar podatak do sada.
S druge starne imao sam jako puno loših iskustava. O tome drugi puta.

Obama posjetio Evropu.
Ja iz provjerenog izvora imam informaciju da Obama ne ide u Englesku, to mu je samo krinka.
Naime, čitao čovjek male oglase i sada dolazi u Hrvatsku pogledati BMW koji je na prodaju.
Takva su vremena, i ameri kupuju polovno, jebiga , kriza je.
A da me gospodin Obama ne bi tužio za kakvih stotinjak milijuna dolara, i ostalih idiota koji su počeli posječivati moj blog, da , da vi koji ste se prepoznali tu, dodao sam mali podsjetnik u rubriku opisa bloga.
Pozdrav, ostalim normalim virtualnim frendovima i frendicama.