A sada malo o strahu od paukova...
Govorim o onim paucima koji dižu automobile,
o onim paucima koje svaki vlasnik automobila prezire i mrzi...
Ponosni sam vlasnik limenog ljubimca, a vozim od svoje 17-te, i nekoliko puta sam se susreo licem u lice sa paukom....
Znate one situacije kada auto ostavite gotovo nasred ceste: kao samo sam skočio do kioska, ili samo sam odnio kofer do autobusa?
I tako ja ostavim svoje auto na autobusnom ugibalištu i uđem u obližnji dučan...
Kroz izlog vidim kako mi pauk diže ljubimca...
Potrčim do njih: "Dobar dan, to je moj, biste li mi spustili auto, molim vas?"...
Operater spušta auto nazad, iako ga je već kompletno zakvačio...
Čovjek-pauk: "Pa di si ga baš ovdje ostavio? Par sekundi kasnije i zakasnio bi..."
Zatim čovjek pohvali moju smirenost, te se požali kako u sličnim situacijama čuje samo psovke i ljutite izgovore, čak i fizičke napade i prijetnje...
Ja: "Pa zašto bih psovao, nije ovo ništa osobno, samo radiš svoj posao?"
Čovjek-pauk: "Da...", zbunjeno i s osmjehom kaže mi nakrajui: "Bog!", kao da pozdravlja nekog prijatelja ili svog vjenčanog kuma...
Drugom zgodom, pauk mi je odvukao ljubimca...
Između desetak jednako nepropisno parkiranih automobila (ljeti je kronični nedostatak parkirališnih mjesta) pauk je odvukao baš mog.
Nije moj nikome smetao, jednostavno tamo je bilo zabranjeno parkiranje...
Čak moj nije bio ni najbliži, pa prema tome nije bio pauku niti najjednostavniji za dignuti...
Ali je moj, kupljen na lizing imao tablice drugog grada... I tako čovjek-pauk birajući od desetak auta izabere mog sa splitskim tablicama...
Ni danas ne znam da li sam se u tom trenutku više ljutio na pauka jer mi je digao ljubimca, ili sam bio ponosan na njegov patriotizam?!?
Jednom sam ih čak i pozvao u pomoć kad mi je drugo nepropisno parkirano auto zapriječilo izlaz na ulicu...
Sve u svemu, nije da ih volim, ali jednostavno ne mogu mrziti pauka, nemam ni mrvice negativnosti prema njima... Pozdrav.