Čitam kako policija nije reagirala na prijetnje smrću pederima na Facebooku, ali je zato reagirala na anketu o popularnosti Dr.Ive na tom istom Facebooku...
Vjerujete li vi policiji i osječate li se sigurnima?
Da li ste ikada vidjeli policiju na djelu?
Situacije kada pijani tinejđeri galame, umjesto da kažu "Što je momci? Ajmo razlaz, idite kući." , interventne jedinice policije su najčešče započinjale razgovor pendrekom ili šakama.
Više puta smo čitali u novinama o maloljetnicima ili mlađim punoljetnicima polomljenih kostiju ili s potresom mozga kao rezultat "razgovora".
Tko god je kao klinac bio malo nestašan ima iskustva sa policijskim nasiljem.
Dok velike ribe uživaju, a ako ih uopće i diraju samo zatraže odvjetnika, klinci najčešće dobivaju po kostima...
Živim u gradu koji je poznat po podmetnutim bombama ispod automobila.
Jedan lik je spalio automobil inspektoru iz narko odjela.
Vjerujem da mu nije spalio auto jer je policajac radio svoj posao, ili jer ga je ovaj uhapsio sa pizom droge.
Razlog osvete najvjerojatnije leži u modus operandi policije - premlačivanje na obavjesnim razgovorima, lažna svedočenja na sudu, podmetanje dokaza, iznuđena priznanja, uzimanje zakona u svoje ruke... izaberite sami.
Što je policajac poslije napravio?
Poveo je svoja tri rođaka , našao počinitelja, te ga odveo u šumarak i pretukao, napokon ga je uhapsio i odveo u pritvor. Pravosudna policija nije ga htjela upisati u pritvor već je pozvala hitnu pomoć.
Je li to usamljeni slučaj?
Prije par godina policija nije nikako mogla uhapsiti jednog od veliklih dobavljača kokaina u gradu.
Što se dogodilo?
Došao je kombi specijalaca, svi pod maskama, pokupili su momka (oko 24 godine), odveli u šumarak i doslovno ga pretukli na smrt.
Izbacili su ga na ulicu iz kombija i otišli. Momak je ležao u komi tri mjeseca.
Razlog premlačivanja: osveta, momak je bio predrzak sa policijom.
Takvi specijalci su ubili (prilikom pretresa obiteljske kuće) poznatog narkobosa nakon što je ovaj navodno rekao novinaru da će pričati o povezanosti mafije i državnih organa, bilo je to davno. Navodno je novinar koji je očekivao intervju gledao kao policija ulazi u kuću.
Da li je takav M.O. novost?
Još pred rat, policajac je ubio kolegu policajca, pa za to okrivio nekog tipa sa podužim krim dosjeom.
Tri dana trajao je lov na ubicu. Znate ono u filmovima kad pokvareni policajac želi nekoga ubiti prije nego ga uhvate drugi policajci koji ga žele samo uhapsiti?
Isto to događalo se na našim ulicama puna tri dana. Nakraju se tip predao uz prisustvo novinara. Saznala se istina, pričalo se o odnosima hrvat-srbin, ali je pravi razlog ubistva bio kockarski dug.
Jeste li ikada tražili pomoć od policije?
Jednom je moje auto na parkiralištu udarilo auto stranih tablica. Zapisao sam tablice i prijavio policiji. Nikad nisam dobio povratnu informaciju, a tri puta smo zvali i pitali za progres istrage.
Po mome shvačanju policija bi trebala provoditi zakone uz dopuštene i legalne metode i sredstva. Nikako nasiljem ili npr. prisluškivanjem bez postoječeg naloga.
Po mome shvačanju policija nikako ne smije biti zakon.
Ali što ja znam.
P.S. - svi opisani događaji su ili pročitani u novinama, ili su gradske legende, priče koje se prepričavaju po lokalnim kafičima.

Zadnjih godina slušamo ovamo SARS, onamo Ptičja gripa, pa Svinjska gripa, pa Kravlje ludilo...
Sve su to nekakve egzotične, nekako daleke stvari koje nas ne diraju...
Gledamo na TVu kako ljudi masovno kupuju i nose maske na licima,
pročitamo poneku karikaturu i sprdamo se s njihovim strahom...
Sve se to događa drugdje, negdje daleko, njima...
Ljutimo se na genetski inžinjering ili na zavjeru CIAe... već kako tko...
E pa realnost Svinjske gripe pokucala je i na moja vrata.!!!
U New Yorku živi moj rođak (rod u prvom koljenu, jako bliski), njihovo dvoje klinaca bolesno, oboje imaju temperaturu...
Nedavno je škola koju pohađaju zatvorila vrata. U strahu.
Jedan im je profesor umro baš od te Svinjske gripe.
A roditelji, u strahu, panici, uvijek najcrnje misli....
O kako je svijet malen!!!

A jeste li gledali intervju sa Brankom Lustigom?
Prekrasno. Čovjek je rječit, pun energije, pametan, i ponajviše čovjek.
Priča o ratu, svom djetinjstvu u njemačkim logorima...
Ono što je prekrasno rekao, je rečenica: što su djeca kriva?
I kakva je razlika između židovske djece i srpske, muslimanske, afričke ili današnje arapske djece?
Što su djeca skrivili da moraju umirati zbog nečije tuđe mržnje?
To isto je rekla i Vedrana Rudan, pa je odmah dobila otkaz na NovaTV.
A što će sada židovi kad je to rekao jedan od njih?
Hoće li ga se židovska zajednica odreći?!?
Jer zaista je istina, rječima Vedrane Rudan:
"da li je dim iznad Auschwitza - vječni dim, a dim iznad Palestine - pičkin dim?"

Prošli tjedan je bio prepun akcije.
Npr.
Golub donio sreću Ivi Sanaderu?!!
Pa što ovi kurčevi novinari ne pišu hrvatski, pa da ih normalan narod može razumiti.? Reci:
Golub se posra na presjednika.
Tako...
E, ali bi se onda pitalo je li golub protudržavni element?
Je li golub izneo političko mišljenje?
Ili golub previše gleda televiziju, pa dobije sračku čim vidi poznato lice?
Bilo kako bilo. taj mi je golub jedan od dražih likova prošlog tjedna...
Golube moj samo tako nastavi...

U potpisu : tvoj vjerni obožavatelj

Znate ono kako djeca dok pričaju sa vama traže da im se potpuno posvetite?
Kao nekidan, čistim krumpire dok mi moj nećak nešto prepričava....
Morao sam stati i cijelo vrijeme gledati u njega dok priča.
I evo situacije danas na poslu:
Pišem na kompu, a kolega prepričava svoje doživljaje...
I svako malo ubaci: "slušaš li ti mene?"...
Nakon nekoliko mojih "aha" i "e, reci" odlučio sam mu odgovoriti, nešto u stilu: "ovo što pišem mi je važnije od tvojih pričica, ali da slušam te"
samo je moj odgovor bio puno kreativniji:
"Vidiš ove windowse i njihov multitasking? E pa ja mogu voziti auto, slušati muziku i drkati sve u isto vrijeme, baš poput windowsa!"
Naravno, tip nije nastavio svoju priču, a da li je moj odgovor preveo kao "odjebi" ili sam ga izbacio iz takta, nebitno.
Postavio sam si pitanje da li sam ja drukčiji od ostatka, prosječne jedinke čovjeka?
Da li je moj način razmišljanja, izražavanje ili smisao za humor drugačiji?
Kad pogledam oko sebe, "normalne" osobe, njihovu razinu opče kulture, njihovo nepoznavnje i nerazumjevanje biločega izvan lokalne sredine...
Mogu samo reči: Jesam, hvala bogu drugačiji sam...
Prije nekoliko dana u isto vrijeme bio je predizborni skup HDZa i SDPa...
Više nego očito je da na skup SDPa dolaze obrazovaniji ljudi, ljudi koji razmišljaju svojim glavama, dok kod HDZa dolaze večinom seljačine.
Pritom mislim na ljude koje ne zanimaju izborni programi, koji ne shvačaju da se na izborima prodavaju priče a istina skriva iza oblaka magle...
Ljudi kojima taj isti HDZ danas kaže jedno a sutra drugo... oni svoj glas HDZu (ograničeni svojim moždanim kapacitetom) pravdaju jednađbom "HDZ=Hrvatska"....
Doktoru Ivi dovoljno je povikati "mi smo stvorili ovu državu" ili "oni su za droge", i pustiti plačenu publiku da pljeskanjem podigne adrenalin...
Svima je očito da u urbanim sredinama HDZ puši...
Glasove dobivaju od ovakvih seljačina i staraca koji ne prate ili ne razumiju politiku, malo dodaju lažirane glasove iz dijaspore, i evo ih ponovno na vlasti...
Da se razumjemo, nisam ja za ovog ili onog, puca meni kurac za njih.
Ja sam protiv onih koji ne valjaju, a "ZNA SE" tko u ovoj državi ne valja....

Vratio sam limenog ljubimca sa servisa.
Ništa ozbiljno, hvala bogu, samo redovne sitnice..
Uzeo sam posjetnicu od servisera, za svaki slučaj.
Kući, listam prepune stranice različitih, ponekad i prešarenih posjetnica:
između onih normalnih, od restorana, taxi pizza, auto servisa, putničkih agencija ili banaka....
jedna se posjetnica izdvojila, jedna posjetnica privukla je moju pažnju:
Zovu se Euro-Elastic doo ; imaju i WEB stranicu www.crobau.hr
Firma prodaje ženske čarape, ono: najlonke, hulahopke... što već..
Na kartici uz adresu i telefonski broj , imaju i slogan:
" TKO IH NOSI BIT ĆE NOŠEN "
vjerovatno je pisac htio reći : " bit će nošene na kurcu "?
Za ne povjerovati....
A možda slogan uopće i nema sexualni prizvuk, aluziju na sex?!?
Možda je to samo do mene?
Do moje prljave i pokvarene mašte?
Možda sam ja stvarno bolestan?
Počeo sam posvuda viđati sisate plavuše kako prodaju ovo ili ono...
Možda drugi ljudi nemaju takve dojmove, vjerojatno je do mene, da ja sam manijak, priviđaju mi se sexualni sadržaji u obiteljskim reklamama...
Da, to mora da je do mene.

Kod mene, u dvorištu stanuju dvi-tri ptice pjevice
Lude kakve već jesu,
Svaku noć pjevaju, zamislite samo:
Ptice pjevaju iz sveg glasa cijelu noć....
Pobrkao im se bioritam, zamijenile noć za dan....
Takve stvari se događaju u gradovima,
zahvaljujući svjetlosnom onečišćenju, ptice gube svoj bioritam i orijentire....
Žalosno, a pokazaće se s vremenom i pogubno za sve nas.... .... .....



I još me začudilo sljedeće:
Došli u grad turisti, Japanci, njih tri autobusa...
Najmlađi od njih ima 50-tak godina...
A nema niti jednoga debelog ili pretilog....
Za nepovjerovati u ovoj našoj civilizaciji....
Vjerujem da je za to zaslužno, manje navike prehrane,
a više njihovo svakodnevno i zajedničko vježbanje po parkovima....

Dokaz da i nezanimljive, sumorne i bezlične stvari...
mogu biti...
tople, zabavne i interesantne uz malo kreativnosti....



Bio sam lijen izlaziti iz auta i slikao mobitelom kroz staklo automobila...
Obratite pažnju na čistoću vjetrobrana...
a to je, bar kad sam ja i moje auto u pitanju prava rijetkost.... ..... ;-))

Jednom davno ja i moja cura živjeli smo u stanu u najdužoj ulici u gradu...
Jednog jutra na zgradi je osvanula ploča sa novim imenom ulice "Ulica Franje Tuđmana"... svuda su nicali trgovi i ulice sa tim imenom... bilo je i idiotskih prijedloga da mu se dodijeli i glavni gradski trg...
Da li je taj čovijek zaslužio takve počasti?
Prvi hrvatski presjednik, vojskovođa, spasitelj...?!?



Okrenimo sa malo u prošlost. Moja generacija osnovnoškolaca, stotinjak nas u tri razreda....
Dvadeset god. kasnije: četri momaka poginulih u saobračajnim nesrećama, još šest umrlih od overdosea, jedna tajanstvena smrt u Indiji, najvjerojatnije i to posljedica overdosea...
Više od polovice preživjelih danas je još uvijek na drogama ili na metadonskoj terapiji...
Četvrtina ekipe, tada 16 ili 17-godišnjaci, prekidali su školovanje i odlazili u rat, danas bez ikakve izobrazbe, a država im ne priznaje učestvovanje u ratu (kao bili su maloljetnici? WTF!?!), danas bez ikakvih prihoda, bez ikakve izobrazbe, bez budučnosti...
Meni je interesantno kako to da 5 godina starije generacije i 5 godina mlađe generacije od nas nemaju takve posljedice, kako to da se te generacije nisu zakačile na heroin poput moje generacije?



Prije tih '90-tih, heroin je bio egzotična droga koju bi poneki pomorac tu i tamo donio u manjim količinama, jednostavno nije bilo tako lako doći do droge... osim marihuane koju tinejđeri ionako svugdje sade....
U to doba Hrvatska je prodavala naftu Srbiji, (koja je tu naftu lijevala u tenkove kojima su napadali Hrvatsku)
za naftu smo dobijali heroin (nakon pada Miloševića u sefu Službe bezbednosti u Beogradu pronađeno je 500 kg čistog heroina)
prodavali su to nama na ulici, i tako je država financirala kupnju oružja....
Možda "cilj opravdava sredstvo" ali sjebali su čitavu jednu generaciju...!!!!



Druga stvar za koju je DrFT zaslužan: ekonomski masakar države...
Privatizacija državnih kompanija. Kojekavim šoferima poklanjali su ogromna državna poduzeća, a oni su zauzvrat obavezni financirati njihovu političku stranku...
Primjer: Luka Rajić, dobio na poklon jednu mljekaru, uspješno proširio i razvio posao, dokurčilo mu više vračati usluge , prodao svoju firmu francuzima i pobjegao izvan domovine, (pustite me više na miru pijavice jedne)...
Možda DrFT za sjebavanje čitave generacije hrvata i ima opravdanje , ali za ovo zadnje nema, to je čisti lopovluk, donosili su zakone po kojima su mogli legalno krasti....
Kad se sve zbroji; da li je napravio više dobroga (a dobra stvar je samo samostalnost Hrvatske), ili je više groznih, loših i pogrešnih stvari, koje su ostavština DrFTa?
Bilo bi najbolje da ga što manje spominjemo, kao što se sramimo i Poglavnika NDH...., povijest pišu pobjednici, ali prava istina piše se nakon 50-100 godina, i ne pišu je pobjednici nego povjesničari....



Ovo su moje prve fotografije objavljene na blogu. Još da naučin staviti veliki format, di bi mi bija kraj ?!?
Na gornjoj slici je moj nećak, uči da je tu bio nekakav rat, u kojemu su bili njegov otac i stric....
Sada 7-godišnjak, ima šansu za normalan život, za početak iz nule !