Hešteg pitamzaprijatelja https://blog.dnevnik.hr/pitamzaprijatelja

utorak, 24.09.2019.

42, odnosno zahvala djevojci smeđe kose

Svako malo se na društvenim mrežama pojavi zadatak "možete li ovo riješiti?". Ponekad je to zadatak tipa 2+2x2, ili neka od varijacija na zadanu temu, a ponekad i onaj zadatak gdje je 4 banane x 3 bicikla jednako 12 cipela. Koliko metli je 8 zvona? Vjerujem da znate na koje zadatke mislim





I, gotovo kao pravilo, negdje u odgovorima barem netko napiše 42. Pa se na to često netko zakači i odgovori: "Nije 42", i tako krenu odgovori na odgovore, pa odgovori na odgovore na odgovore... Imao sam prilike biti u društvu ljudi kojima brojka 42 nije bila odmah jasna, i nisu znali pozadinu priče. Ako eventualno još ne znate, probat ću vas navesti da sami istražite. Možete guglati, ali bih svakako preporučio čitanje. Put do broja 42 je čaroban. Barem je tako bilo meni.

Kao student sam čitao sve i svašta. Otkrivao sam koliko je knjiga "Ime ruže" bolja od filma, gutao stripove (Alana Forda pogotovo), i jurio kroz opuse Asimova, Clarka, i mnogih drugih autora... U doba prije interneta, nije bilo lako doći do informacija o knjigama. Zapravo, nije bilo lako doći do informacija uopće. Virtualni svijet je to sve promijenio, pa danas uz dva-tri klika dođete do informacija i preporuka. Algoritmi sve odrade umjesto vas.

I tako je, prije dosta godina, mladi student po tko zna koji put išao u knjižnicu ne znajući što će čitati. U knjižnici na Ravnicama je tada radila mlada knjižničarka smeđe kose (to je sve čega se sjećam o njoj), te je vidjela da stojim pred policama, gledam knjige i da razmišljam, i gledam... Prišla mi je i ponudila mi pomoć. Ja sam rekao što volim čitati, a ona je, kao iz topa, pitala "Douglasa Adamsa i "Vodič kroz galaksiju za autostopere" si čitao?" Nakon mog negativnog odgovora, dodala mi je knjigu i rekla: "Ovo moraš pročitati." Nakon toga je mirno otišla dalje vraćati knjige na police, i vjerojatno nije ni sanjala kakvu mi je uslugu tada napravila...





Taj, naizgled nebitan događaj mi je pomogao da otkrijem zašto je bitan ručnik, kada je stvoren svemir, te da zavolim svijet duhovitog pisanja prepun inteligentnog humora i sarkazma. Kada je u taj svijet nešto kasnije ušao i Terry Pratchett, dani i dani čitanja knjiga "u jednom dahu" su mi bili zagarantirani. Ako vam se čini da bi to moglo biti štivo za vas, a niste još čitali, najiskrenije preporučam.






Ako slučajno znate djevojku smeđe kose koja je radila u knjižnici na Ravnicama u Zagrebu, sada je vjerojatno gospođa u pedesetima, molim vas zahvalite joj u moje ime. Zahvalan sam joj neizmjerno već skoro 30 godina


Lijepi pozdrav,

Mladen Bomoštar

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Opis bloga... Uhhhhhh... Blog o svemu i svačemu :) Nadam se da ćete naći nešto korisno ovdje

Linkovi

https://www.facebook.com/pitamzaprijatelja