Čiovo, zdjela sunca i zraka šparoge

na pola puta, negdje oko Slatina, mama mačka je rekla mjau, a ja sam brže bolje skoknula po malo klopice

na kratko smo se zaustavili na sunčanoj plaži

bacali kamenčiće

smijali se

ostavljali zagonetne tragove

a čija je ovo tenisica, pitala se stijena

parkirali smo metalnog ljubimca i krenuli šumskim puteljkom
slijedili su nas znatiželjni pogledi ciklama...

...i plava duga

u daljini, nad gradom skupljali su se oblaci

pozdravili smo ljubičasti cvjetić i krenuli na drugu stranu

uzbrdicom i nizbrdicom stepenica do Gospe od Prizidnice

Gospe od Prizidnice je svetište Majke Božje kod Slatina na otoku Čiovu. Svetište i crkva Gospe od Prizidnica izrasli su u sklopu istoimene pustinje koju su u 16. stoljeću osnovali poljički svećenici glagoljaši. U crkvi se nalazi središte pobožnosti - slika Majke Božje s Djetetom (Milosna Gospa). Slika se u sačuvanim dokumentima spominje prvi put 1750., u službenom pohodu splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze. U umjetničkom pogledu slika je vrlo vrijedan rad 14. stoljeća iz čuvene slikarske škole na Kreti. Na pročelju crkve nalaze se dva, na kamenim pločama uklesana natpisa. Stariji od njih je dokument o prvoj gradnji crkve, pisan oblikom talijanskog jezika, tadašnjim (pod mletačkom upravom) glavnim uredovnim jezikom, i običnim glagoljašima poznatijim od latinskoga: PRE ZORZI STOIDRAZIC VENE QUA IN EREMITORIO ED IFICHO QUESTO TEMPIO AD ONORE BEATE MARIE CONCEPCIONE MDXLVI. On u prijevodu glasi: Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546. god. Crkva je u prvoj polovici 18. st. obnovljena o čemu svjedoči drugi natpis. Od godine 1928. Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik uz pomoć dvaju crkovinara. Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir. Gospi od Prizidnice hodočaste posebno Slatinjani kao i vjernici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Duhovski ponedjeljak, na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe) i na Gospu od Bezgrešnog začeća (8. prosinca). (preuzeto s wikipedije)

detalj koji sam odmah poželjela ponijeti kući

dok sam se ja divila vratima, iza mojih leđa šaputala je smokva iz kamena

boje ove gušterice su nas ostavile bez riječi

najljepše je predahnuti uz miris cvijeća

iza žutog oblaka

more se smije

sad već i mamu bole noge
tu je našem izletu kraj
a gdje su zrake šparoga iz naslova

guraju se u zdjelici
|