piskaralo Tixi

JUTRO

Prvi prizor
U okviru prozora
Vitka breza
Tankim prstima češlja
Gustu tešku kosu magle
Svježe oslikanom travom
Skakuću vrapčići
Mali se vragovi opet gnijezde
U otvoru ventilacije
Na zidu kuhinje

Trepćem očima
I nižem prizore
U ogrlice…

Copyright © by Tixi, 2007.

Kiša je oprala dan
Mokre ulice ljube
Moje tragove!

Copyright © by Tixi, 2007.

Mogli bi

tebi

Mogli bi popiti kavu
Iz jedne šalice
Za promjenu
I ostaviti u njoj tragove
Požude
Mogli bi pojesti pecivo
Svako s jednog kraja
I polizati jedno drugom mrvice s jezika
Mogli bi zatvoriti vrata kuhinje
I goli kuhati
Štipnuti ću te za guzicu
I uskočiti u uski prostor
Između štednjaka i tebe
Jer želim na goloj koži osjetiti požudu
Ma mogli bi
Sve to preskočiti
I cijeli se dan jebati!

Copyright © by Tixi, 2007.

Najviše grane
Probušile su oblake
Rumenilo se slijeva
Niz prozore.

Copyright © by Tixi, 2007.

Pišem, piši

Čujem te kako izgovaraš riječi
Napisati ću pjesmu
Piši što čekaš
Crni kruh u redu
Ili neka slova
30 bi ti ih trebalo biti sasvim dovoljno
Odgovaraš nije
Izmisli nova
Ti si čovjek bujne mašte
Tvoja rječitost nema granica
Izmotavaš se
Mrmljaš
Čekam ženu vitkih nogu
Ona će mi pamet pomutiti
Srce smutiti
Inzistiraš na čekanju
Samo ti čekaj
Ta žena nisam ja
Sram te bilo, pohotniče
Ljubitelju gole kože
Znoja i noćnih uzdaha
Moj ti je savjet
Ne čekaj
Piši!

Copyright © by Tixi, 2006.

Siva jutra

Trepavice zlatnom prašinom jutra
Obrubljene
Na terasi Edith Piaf cvrkuće
Café avec du lait
Mirisne šalice u ruci
Stopala dva
Na dnu kreveta priljubljena
Zadnji kadar sna
Blijedi uz
Grmljavinu budilice koja najavljuje
Hladni zagrljaj stvarnosti
Od ugođaja Pariza ostao je samo
Krevet
Pariško-plave boje

Dizajn kreveta mi ne odgovara
Ustajem na lijevu nogu
Omamljena vučem korake
14 kratkih koraka do štednjaka
Prate me vjerne tirkizne papuče

Kroz kuhinjski prozor
Vrhom nosa
Ljubim jutarnje sivilo
Toplina daha ne pomaže
Nebo je obloženo teškim bijelim oblacima
Poput vate su
Kratku misao na snijeg
Vjetar odnosi
Jutros nema mira
Okretna je balerina
Na razodjevenim granama drveća

Na stolu
Uz šalicu kave
Blještava nektarina
Minijaturna kopija sunca
Razbija sivilo jutra
Ostavljam je tu
I za sutra.

Copyright © by Tixi, 2007.

Zašto Piskaralo Tixi?????

Od Malene Mu sam dobila domaću zadaću, a od Vitae palicu.
Na zadaću sam nažalost zaboravila.
Palicu sam zabunom bacila.
Nisam, nisam, ni jedno ni drugo! ; )))))

PISKARALO

Pokušaj na tren
Samo zatvori oči
Prepustiti se mojoj ruci
Povesti ću te
Slikama sjećanja u selo
Čija je glavna ulica jedina ulica
Obrubljena drvoredom niskih kuća
Pred kojima stražare stabla oraha šljiva jabuka
Malo ćemo prošetati put istoka
Do stare lipe raskošnog hlada
Tu sjedi djevojčica
Sa smiješno podšišanim šiškama
Ne obraća pažnju na užurbano čeprkanje kokoši
Niti na promukli lavež susjedovog psa
Niti na razdragani smijeh djece u susjednom dvorištu
Njezina igra je
Nekoliko daščica malo zemlje i kantica plava
Na bunaru hladnom vodom napunjena
Oblikuje kolačiće od blata
Utiskujući u njih
Linije prstiju
Suhih grančica
Krvotok raznovrsnog lišća
Kamenčića
Tragovi su bezbrižna poslijepodnevna igra
I tada još nitko nije znao
Pa ni ona sama
Koliko će jednog dana
Zavoljeti tragove slova
I kako će ih od milja nazivati
Piskaralo.

TIXI

Nadimak me asocira na šarenu sliku
Iznenada prišivenu na lakat jakne
Ili koljeno hlača
Koje su u nestašnoj igri zaradile
Veliko oko
I nakon niza godina
Jakna i hlače više nisu s tobom
Ali nadimak ostaje
I ako si ga nisi sam prišio
Uvijek se nađe netko
Tko će to učiniti umjesto tebe
Prišivali su mi raznorazne nadimke
Iz milja skraćenu varijantu imena
U prolazu u letu
No konac bi uvijek popustio
Sve dok mi jednog dana
Tada trogodišnja djevojčica
Nije prišila
Nadimak Tiksi
Njezin je konac izgleda bio najjači
Ili je znala bolje šivati
Ja sam ga samo skratila u Tixi.

Točka!
Kraj!
A ne, slijede:
sklblz
Toxic
plejadablue
irida
majstorica s mora

E-MAIL

natipkan je svaki slog
zamršenih misli
još klik na «send»

mačji troskok s police
okrznuo je tipku «delete»

ja nemam mačku

za koga sam onda sinoć
u plastičnu margo zdjelicu
nalila mlijeko?

Copyright © by Tixi, 2007.

METAMORFOZA

za Rusalku


Ako
Je tvoj jastuk
Samo jedan od sastojaka za kolač
Poznatiji pod imenom spavanje
U kojem će tvoja glava izbušiti krater
Moj nije
Možda zbog neke specijalne pjene
Od koje je napravljen
Ili čisto zbog građe
Po kojoj je dobio naziv anatomski
Tko će ga znati
Sve u svemu
Kad mu predam svoju glavu
Na ulaštenom pladnju umora
Njegova se mreža
Bodljikavih žarnih niti
S mojom kosom ispreplete
Emitiranjem snopa iskričave svjetlosti
Metamorfoza naborane sive mase počinje
I glava mi postaje skladište s
Bezbrojnim ormarićima
U čijim ladica drijemaju
Čudnovati stanari
Na klik klak ključa oni ustaju
I rasprše se na sve strane
Oni su grupa s brojem x
Pretraživači
Nepreglednog prostranstva misli
Neumorni su psi tragači
Za plijenom
Čije im ime od pet slova ne znači ništa
Ishod potrage je poput lutrije
Plijen je nekad vještiji od lovca
No nekad se vraćaju brzinom munje
Noseći u slinavim gubicama
Plijen koji se uzalud koprca
Jer cilj je donijeti živu
Ideju
Natopljenu svježinom
Ubijanje ideje se kažnjava
Pojavljuje se sumorno lice nesanice
Živa ideja se bogato nagrađuje
Dubokim dugim
Snom.

Copyright © by Tixi, 2007.

Tko prvi...

Dobro jutro
Tebi tebi i tebi..... ; ))))

Tko prvi njegova djevojka...ne!
Tko prvi govno mrvi...ne!
Tko prvi ...ide li iza prvi zarez...ne ili da?
Tko prvi ostavi komentar...da!
A šta?
Po specijalnog ponudi, za cijenu od samo nekoliko slova
možeš kupiti pravo na izbor pjesme.
U lijevom se kutu smiješi kratka i slatka,
a iz desnog maše dugačka i luckasta.

Tko prvi?
Ti
Ti
Ili
Ti
.
.
.

2 u 1

"Biti iskreno voljen od nekoga, to nam daje snagu.
Nekoga iskreno voljeti s druge pak strane daje nam hrabrost."

Lao Tzu



JEDNOM

Jednom će se netko
Zbog tebe nasmiješiti
Na licu mu osmijeh zaploviti
Poput oblaka na nebu
U kojem će tvoj lik potražiti
Zlatnoj kugli priče će pričati
Svoje joj srce otvoriti.

Jednom će netko
Tražeći tebe
Ruke prema nebu pružiti
Kad poželi te dodirnuti
Prstima tvoj lik iscrtati
Tvoje ime na pijesku
Malim slovima napisati.

Jednom će te netko
Uz sebe poželjeti
S tobom se smijati
U tvom zagrljaju plesati
Bosonog uz more šetati
Po kiši poput djeteta trčati
Svijetom lutati.

Jednom će netko
Pored tebe stajati
Pogled oboriti
Riječ ne izgovoriti
U tišini tišine
Iskreno te voljeti
Ti to nikada nećeš saznati.

Copyright © by Tixi, 2006.

POZORNICA

bez puno riječi, za Wandu


večeras
u okrilju polumraka
po zidovima pleše sjena
žene
što izranja obasjana
pahuljicama prašine treperave svjetlosti
glazbena podloga
taktovi stopala po rasušenim daskama
gledatelji u prvim redovima
izdahnite
vi u zadnjim redovima
udahnite
ona pred vama ne stoji gola
već slobodna
nesputana
ona je svijet
prekriven glatkom kožom
svaki korak joj je riječ
smije se rukama
usne su joj nijanse plamena
na valovima njezine kose noć se ogleda
svoje tijelo oslikava
ljubeći jagodicama tankih prstiju
bobičaste bradavice
miluje svilenkaste usmine
orošene nektarom
njezina strast topi mrak
ona je priroda u svakom pokretu
neponovljiva
pjesma
je
njezina
pozornica

Copyright © 2007. by Tixi

ŽUTA LJEPOTICA

Stroke vikend akcija



žuta ljepotica

limena ljubimica
bezbrojna putovanja
prave kilometarske gusjenice
u kaputu šušteće jeseni
bijele štipaljke zime
žute latice proljeća
na relaciji Slovenija Slavonija
s plavim ljetom
putovalo se na more
sve do špica Istre
makadamskim puteljcima rta Kamenjaka
vozio je tata
oprezno i polako
mama bi podigla krov
ruke sam pružala
visoko i široko
na dlanovima bi mi zrake sunca sjedile
povjetarac miris mora
prašinu soli
na glavu spustio
sretne smo bile «Diana» i ja
pjevale smo složno tra la la
«Diana» je ostarjela
ja narasla
slika je ostala
i sjećanja draga
na svaki kilometar djetinjstva

Copyright © 2007. by Tixi

Mislim

Mislim na tebe
Mislim o tebi
Jednu ludu misao
Vidim.

Stanujem u tebi
Pa se ponekad prošećem
U hlad tvoje ušne resice
Vješto izbjegavajući trepavice
Ili sjedim na vrhu tvog nosa
I sunčam se.
Zavlačim ti se pod kožu
Provlačim prste kroz sitne pore
Igram se skrivača
Mašem zbunjenim prolaznicima.

Oni se smiješe
I ti se smiješiš
A ja
Mislim.

Copyright © 2007. by Tixi

Dan rime

Dobro jutro dobar dan
Kroz sive oblake
Probija se sunčan dan
A jedna rima viče
"Hoću vannnn"!

Preplitanje

Noć me obavija tišinom
Misli šeću ruku pod ruku
Zanosno se isprepliću
Vrijeme je za spavanje
Jutro će osvanuti
U nekom drugom tonu...
Laka ti noć...

Copyright © 2006. by Tixi

Pasje popodne

Na sredini prostrane dnevne sobe jednog luksuzno opremljenog stana, na trećem katu prastare peterokatnice pod velikim sobnim ventilatorom postavljene su jedna nasuprot druge, crvena i crna kožna fotelja. U jednoj se izvalio mladi poduzetnik David, a u drugoj ljepotica Mia, koja…hm…nije zaposlena.

-Srceeee! - javi se ona zavodljivim glasom.
-Da? - nezainteresirano će on.
-Čuj!…gledam ove zidove bebi roza boje….treba mi promjena…! - pritom ne skida pogled sa svojih pomno uređenih noktiju.
-Tebi? - upita, pravi se da ga zanima.
-Meni da, ne valjda tebi…tebe ovako ili onako nikad nema… - nastavlja pomalo svađalačkim tonom.
-Ti to ozbiljno…. a koju si boju sad poželjela? - ne obraća pažnju na riječ «nema».
-Aha….mmmm…..bijelu…znaš bijela je opet in! - ushićeno dodaje.
-Ma, nemoj bijelo je in, a sve drugo je out! – vikne on.
-Dragi, ti ne pratiš modu, pa ti ne zamjeram što nisi upućen u takve stvari! -bahato će ona.
-Ha, a tko mi kupuje more odijela, košulja, kravata, parfema….tvoja mama možda? - upita i pritom se isprsi kao narogušeni pijetao.
-Koji ti je klinac…pa svaki dan nosiš drugo odijelo….a ja u ove bebi roza zidove gledam… - ali ju on prekine u pola rečenice.
-….dva pišljiva mjeseca. - Još se sjeća koliko ga je to koštalo. -Ti se ne znaš zaustaviti na jednoj prostorriji, sjećaš se?
-Srceeee……pretjeruješ? - glumi da je pala s Marsa.
-Ja? ….ali nakon ove sobe došle su na red i ostale četiri, a ne smiješ zaboraviti kuhinju, kupaonicu, tri balkona….a uz novu boju i nekoliko komada novog nefunkcionalnog namještaja, a uz njega zavjese kao da jedno bez drugoga ne ide… - zašuti na sekundu, pa nastavi istim tonom - samo da je sve u tonu i skuplja prašinu za ovako i onako nepotrebnu spremačicu….koji ti vrag uopće radiš po cijele dane kad ne stigneš ni ručak skuhati, a pospremanje stana bolje da ne spominjem.
-Jesi završio? - Sretna što je konačno došla na red.
-Jesam! - drekne.
-Srce…..molim te…..uzmi jednu tableticu za tlak. - tihim će glasom.
-Ti se sad kao brineš…za moj tlak…zrak….plak…ili svoj lak! - ljutito će on i naprasno ustaje.
-Ideš? - upita i nabaci osmijeh koji ga natjera da sjedne.
-Ne radi mi to….vještice jedna! - Promeškolji se lagano.
-Mmmmm….! - Pokazuje naramenice crnog grudnjaka.
-Sram te bilo……pohotnice razmažena! - Skida ju pogledom.
-Pravi mi se javio….skačeš na sve što mrda stražnjicom! - Drmne ga petom u koljeno.
-Pretjeruješ! Gledam samo tebe…. samo tebe! -Ruka mu klizi njezinom vitkom nogom.
-Nepopravljiv si….gade jedan! - Njezina noga počiva na strateškom mjestu.
-Mmmmmmmmm…. - Uzbuđuje ga njezino stopalo.
-Srce…mmmmmm….bijelo! - Sada je pravi trenutak.>
-Aha….bijelo! - složi se s njom.
-Bijelo! -Pobijedila je.
-Što?……koje bijelo……a, ne nećeš! - Brani se on, a ona vraća nogu natrag.
-Uh….težak si za poludjeti….pa to su samo zidovi.- Frkne nosom.
-Od tvoje frizure samo slon može biti teži! - izaziva ju.
-Dobila sam popust kao stalna mušterija! - naglašava riječ «popust».
-Misliš stara! - ne može on odoljeti.
-Idi k vragu! - iz sveg glasa zagrmi ona.
-Ha, ha…prava si grmljavina...jedan bi mi kišobran dobrodošao! - njegov smijeh odzvanja sobom.
-Tko se zadnji smije, najslađe se smije! - pravi se pametna.
-Čuj….ja idem. - ozbiljnim će glasom.
-Kada? - zabrinula se.
-Sada! - oštro odgovori.
-Na koliko….dan…dva? - upita ga kao da će to nešto promijeniti.
-Ne znam još…ali znam da moram čim prije krenuti. - Polako ustaje.
-Stani. - tužno se ona.
-Moram! - Izbjegava joj pogled.
-Zašto? – Mia briše oči kao da plače.
-Vruće mi je! - Okrenuo joj je leđa.
-Ostani! - gleda njega….pa u ventilator, ne razumije njegovo ponašanje.
-Imamo nove parkete, sjećaš se tog izdatka! - Udalji se David nekoliko koraka.
-Što s njima? - Ne razumije ga.
-Želiš da ih popiša? - upita.
-Što?…..Tko? - Zbunjeno ga gleda.
-Tvoja roza ljubimica….pudlica Fifi! Vodim ju u šetnju. - izgovori kroz zube.
-A to! - Otme joj se uzdah olakšanja.
-Nego, što si ti mislila? - Glumi on da ne zna.
-Sad je bijela, bijelo je in…..sjećaš se! - osmijeh joj se polako vraća na lice.
-Uz tebe to nikako ne mogu zaboraviti! - Nasmije se sam sebi.
-Znala sam da ćeš popustiti! - Sretno poskoči.
-Kad stižu soboslikari? – upita on.
-Sutra…..oko 9! - Skakuće po sobi.
-Nepopravljiva si! - Dobaci joj s hodnika.
-Zato me i voliš! - veselo će ona.
-Aha! - dovikne i zatvori vrata.

Copyright © by Tixi, 2006.

U zagrljaju

U zagrljaju sumraka
dan odlazi
prošlost je.
Iz zagrljaja noći
jutro budi se
budućnost je.
Na tom putu
sadašnjost je
moj trenutak.

Copyright © by Tixi, 2006.