Na sredini prostrane dnevne sobe jednog luksuzno opremljenog stana, na trećem katu prastare peterokatnice pod velikim sobnim ventilatorom postavljene su jedna nasuprot druge, crvena i crna kožna fotelja. U jednoj se izvalio mladi poduzetnik David, a u drugoj ljepotica Mia, koja…hm…nije zaposlena.
-Srceeee! - javi se ona zavodljivim glasom.
-Da? - nezainteresirano će on.
-Čuj!…gledam ove zidove bebi roza boje….treba mi promjena…! - pritom ne skida pogled sa svojih pomno uređenih noktiju.
-Tebi? - upita, pravi se da ga zanima.
-Meni da, ne valjda tebi…tebe ovako ili onako nikad nema… - nastavlja pomalo svađalačkim tonom.
-Ti to ozbiljno…. a koju si boju sad poželjela? - ne obraća pažnju na riječ «nema».
-Aha….mmmm…..bijelu…znaš bijela je opet in! - ushićeno dodaje.
-Ma, nemoj bijelo je in, a sve drugo je out! – vikne on.
-Dragi, ti ne pratiš modu, pa ti ne zamjeram što nisi upućen u takve stvari! -bahato će ona.
-Ha, a tko mi kupuje more odijela, košulja, kravata, parfema….tvoja mama možda? - upita i pritom se isprsi kao narogušeni pijetao.
-Koji ti je klinac…pa svaki dan nosiš drugo odijelo….a ja u ove bebi roza zidove gledam… - ali ju on prekine u pola rečenice.
-….dva pišljiva mjeseca. - Još se sjeća koliko ga je to koštalo. -Ti se ne znaš zaustaviti na jednoj prostorriji, sjećaš se?
-Srceeee……pretjeruješ? - glumi da je pala s Marsa.
-Ja? ….ali nakon ove sobe došle su na red i ostale četiri, a ne smiješ zaboraviti kuhinju, kupaonicu, tri balkona….a uz novu boju i nekoliko komada novog nefunkcionalnog namještaja, a uz njega zavjese kao da jedno bez drugoga ne ide… - zašuti na sekundu, pa nastavi istim tonom - samo da je sve u tonu i skuplja prašinu za ovako i onako nepotrebnu spremačicu….koji ti vrag uopće radiš po cijele dane kad ne stigneš ni ručak skuhati, a pospremanje stana bolje da ne spominjem.
-Jesi završio? - Sretna što je konačno došla na red.
-Jesam! - drekne.
-Srce…..molim te…..uzmi jednu tableticu za tlak. - tihim će glasom.
-Ti se sad kao brineš…za moj tlak…zrak….plak…ili svoj lak! - ljutito će on i naprasno ustaje.
-Ideš? - upita i nabaci osmijeh koji ga natjera da sjedne.
-Ne radi mi to….vještice jedna! - Promeškolji se lagano.
-Mmmmm….! - Pokazuje naramenice crnog grudnjaka.
-Sram te bilo……pohotnice razmažena! - Skida ju pogledom.
-Pravi mi se javio….skačeš na sve što mrda stražnjicom! - Drmne ga petom u koljeno.
-Pretjeruješ! Gledam samo tebe…. samo tebe! -Ruka mu klizi njezinom vitkom nogom.
-Nepopravljiv si….gade jedan! - Njezina noga počiva na strateškom mjestu.
-Mmmmmmmmm…. - Uzbuđuje ga njezino stopalo.
-Srce…mmmmmm….bijelo! - Sada je pravi trenutak.>
-Aha….bijelo! - složi se s njom.
-Bijelo! -Pobijedila je.
-Što?……koje bijelo……a, ne nećeš! - Brani se on, a ona vraća nogu natrag.
-Uh….težak si za poludjeti….pa to su samo zidovi.- Frkne nosom.
-Od tvoje frizure samo slon može biti teži! - izaziva ju.
-Dobila sam popust kao stalna mušterija! - naglašava riječ «popust».
-Misliš stara! - ne može on odoljeti.
-Idi k vragu! - iz sveg glasa zagrmi ona.
-Ha, ha…prava si grmljavina...jedan bi mi kišobran dobrodošao! - njegov smijeh odzvanja sobom.
-Tko se zadnji smije, najslađe se smije! - pravi se pametna.
-Čuj….ja idem. - ozbiljnim će glasom.
-Kada? - zabrinula se.
-Sada! - oštro odgovori.
-Na koliko….dan…dva? - upita ga kao da će to nešto promijeniti.
-Ne znam još…ali znam da moram čim prije krenuti. - Polako ustaje.
-Stani. - tužno se ona.
-Moram! - Izbjegava joj pogled.
-Zašto? – Mia briše oči kao da plače.
-Vruće mi je! - Okrenuo joj je leđa.
-Ostani! - gleda njega….pa u ventilator, ne razumije njegovo ponašanje.
-Imamo nove parkete, sjećaš se tog izdatka! - Udalji se David nekoliko koraka.
-Što s njima? - Ne razumije ga.
-Želiš da ih popiša? - upita.
-Što?…..Tko? - Zbunjeno ga gleda.
-Tvoja roza ljubimica….pudlica Fifi! Vodim ju u šetnju. - izgovori kroz zube.
-A to! - Otme joj se uzdah olakšanja.
-Nego, što si ti mislila? - Glumi on da ne zna.
-Sad je bijela, bijelo je in…..sjećaš se! - osmijeh joj se polako vraća na lice.
-Uz tebe to nikako ne mogu zaboraviti! - Nasmije se sam sebi.
-Znala sam da ćeš popustiti! - Sretno poskoči.
-Kad stižu soboslikari? – upita on.
-Sutra…..oko 9! - Skakuće po sobi.
-Nepopravljiva si! - Dobaci joj s hodnika.
-Zato me i voliš! - veselo će ona.
-Aha! - dovikne i zatvori vrata.
Copyright © by Tixi, 2006.
Post je objavljen 05.02.2007. u 10:45 sati.