RODBINA
- Miaaaaaa! - David na sav glas doziva iz dnevnog boravka vrpoljeći se nervozno na kauču. Pogledavajući brzim pogledom prati kazaljke zidnog sata. - Mia, izlazi već jednom: već si tri sata u kupaonici!
- Što je? Zašto toliko glasno vičeš? Gdje gori? – Mia ga upita mazno, te sjedne pored Davida i protrlja kosu ručnikom.
- Kako ne bih vikao? - David se sav zajapuren okrene prema Mii, pa vrhovima prstiju uhvati jedan njezin neposlušni čuperak vlažne kose. - Ženska glavo, tri sata provesti u kupaonici! Da imaš lavlju grivu, ništa ne bi rekao, ali tvoja je kosa svega tri centimetra dugačka! Pravo je čudo što ti nakon tolikog pranja ostane koja vlas na glavi!
- Nisu tri sata, već dva i četrdeset pet minuta! - Mia ga važno ispravi, pokazujući na sat.
- Dva ili tri? Tebi to ne predstavlja neku razliku, ali meni je to čitava vječnost! - David naglo ustane i počne poskakivati na mjestu.
- Vježbe razgibavanja? - upita Mia podrugljivo.
- Ne! - David jurne u kupaonicu. – Viša sila!
- Kupiti ću ti dječju kahlicu! - Mia dobaci za njim vragolasto se smijući.
- Čega? Koga? - dovikuje David. - Nisam te čuo zbog vodokotlića.
- I bolje da nisi! - Mia mrmlja potiho sebi u bradu i izazovno se proteže na kauču, pa dodaje maznim glasom - Davideeeee!
- Ništa Davide - odgovori joj on ozbiljno, ali smiješeći se.
- Ajde budi zlato! – nagovara ga Mia.
David se nadvije nad Miiu, zavuče ruke između nje i kauča, pa je snažnim pokretom podigne, privuče k sebi i nježno poljubi. Mia se privije uz njega, zabaci glavu i napući usnice za poljubac, kad odjednom...tres. Davidu ju je iznenada ispustio na kauč.
- Hej! - Mia vikne, pa naglo skoči i opali ga po guzi.
- Prvo posao, a tek onda zadovoljstvo! - David sjedne na kauč, te ispruži ruku i dohvati nekoliko papira i olovku sa stola.
- Posao? - upita Mia uvrijeđeno.
- Plan posjeta našoj dragoj rodbini za ovu godinu - objavi David pružajući joj papir s popisom imena njegove rodbine, istovremeno uzimajući papir sa imenima Miine rodbine, koji mu ona spremno pruža.
- Moramo li se to baš sada dogovarati? - upita Mia mrzovoljno šušteći papirima.
- Čemu odgađati? Što se prije dogovorimo, prije ćemo početi s ovim neizbježnim posjetima.
- Mogli bi se svima javiti i reći kako se selimo u Španjolsku - predloži Mia.
- Uozbilji se! - opomene je David.
Mia se nasloni na kauč, zagleda u papir, pročita popis imena Davidove rodbine i grickajući vrh olovke zavrti glavom.
- Hm! – promrmlja.
- Slušaj - David se nadoveže na Miino «hm», pa preko ruba papira pogleda Miu. - Mogli bi prvo posjetiti mog ujaka Alfreda.
- A ne! Nikako! - Mia vikne. - Znaš kako se on i ja nikako ne slažemo.
- Nemoj tako! Stric živi sam i nije mu lako! Usamljen je čitavu godinu, malo društva će mu dobro doći. - David ju pokušava nagovoriti.
- Naravno da je usamljen, kad mu svi i sve po njegovim riječima smetaju i idu na živce! Nije ni čudo što ga nitko više ne posjećuje!- Mia će oštro. - Uostalom tvoj ujak je čistokrvni mizogin.
- Sram te bilo! Nije! Samo nije imao sreće naći pravu ženu! - David stane braniti ujaka.
- Po njemu ni jedna žena nije dovoljno dobra, i to ne samo za njega, već i za čitav muški rod! - Mia vikne. - Da si kojim slučajem slušao njega, ne bi se nikada sa mnom oženio!
- Možda sam ga trebao i poslušati! - David prekriži ujakovo ime na papiru, a Mia ga mrko pogleda. - Koga ti onda, draga moja, predlažeš?
- Dragu tetu Bernardu! - Mia trepće očima.
- Ma daj, Mia molim te! - David negoduje. - Ne dolazi u obzir.
- A zašto ne? - Mia položi papir u krilo i zagleda se u Davida.
- Jednostavno, jer nemam živaca cijeli dan slušati jedne te iste priče o svim njezinim boljkama i jojkama! Tvoja je teta bolesna čitavu godinu, a svi znamo kako je zdravija od svih nas! - David se posprdno nasmije.
- Što mi to pokušavaš reći? - Mia naglo skoči i kvrcne ga dugim prstima po glavi.
- Da je tvoja teta teški hipohondar! - David će hrabro, iako zna kako je Mia slaba na tetu Bernardu.
- Ali kad teta za tebe peče pet vrsta kolača, onda je u tvojim očima najbolja teta na svijetu? - Mia ga pecne.
- No dobro, ali kad se zaželim kolača mogu skočiti i u slastičarnicu. Tamo mi barem nitko ne priča o bolestima! - David uzme papir s Miia krila i prekriži tetino ime s popisa.
- Dobro pametnjakoviću jedan! Slušam daljnje prijedloge! - Mia ljutito odloži svoj papir na stol.
- Patrik! - David pročita slijedeće ime sa svog popisa.
- Ha, ha, ha! - Mia se grohotom smije i vrti glavom. - Ne, ne i ne!
- Mia, ne budi prgava. Brat mi je! – David skoči s kauča, baci papir u zrak i počne bijesno mahati rukama po zraku.
- Brat kleptoman! - Mia vikne. - I sam znaš, kako mi svaki put kad ga posjetimo, poneka sitnica misteriozno nestane iz torbice, koju onda, naravno, slijedeći put nađem kod njega.
- Ne moraš me na to podsjećati! - David zagrmi, ali malo posramljeno.
- Možda bi najprije mogli posjetiti tvoju sestru! - Mia predloži kako bi preduhitrila Davida.
- Mia, sestra je na neko vrijeme odselila u Pariz, i ne možemo je posjetiti! - David je podsjeti.
- Slušaj Davide! - Mia se nasmije. – Na ovaj se način nikada nećemo dogovoriti.
- Imaš li neku bolju ideju? - upita David visoko podignutih obrva.
- Naravno! - Mia uzme papir sa stola i počne ga trgati na manje komade. - Na svaki ćemo papirić napisati jedno ime, pa sve papiriće ubaciti u jednu kutiju.
- I lijepo svaki put kutiju protresti, pa papir po papir izvući. - David se zadovoljan Miin prijedlogom nadoveže.
- Tako je! Pametno moje! - Mia Davidu prstima nježno prođe kroz kosu.
- A sada? - David pogledava u smjeru spavaće sobe. – Hoćemo li onamo?
- Dogovoriti ćemo se! - Mia mu se baci oko vrata.
Prvu subotu u Novoj godini, uz jutarnju kavicu.
- Mia! Gdje je kutija s popisom imena? - David stoji u dnevnom boravku i pogledom traži kutiju.
- Ne znam. Prekjučer je još bila tu, na staklenom stoliću. - Mia ušeta u dnevni boravak, stane pored Davida i slegne ramenima.
- A jučer? - upita David, pa se iznenada sjeti kako je jučer njihova kućna pomoćnica Marie veselo jurila s usisavačem po stanu. - Marie ju je zasigurno bacila u smeće!
- Marie! - Mia vikne u smjeru kuhinje.
- Mia subota je, Marie ima slobodan dan! - David tužno gleda prema staklenom stoliću, gdje je stajala kutija.
- I što ćemo sad? - upita Mia.
- Ništa! - David se nasmije. - Prvu subotu u Novoj godini ostajemo kući. Sviđa li ti se moj plan?
- Sviđa! - Mia se izazovno nasmije.
- I meni! – David ju mangupski štipne za guzu.
Copyright © by Tixi, 2007.
|
