subota, 23.12.2006.

Božićna priča II

slika Božića za pravicucucucu

Za razumijeti ovu priču, prvo morate pročitati onu od prošle godine.


"Znaš, Sinke"- rekao je Aldo- "Prvi put je bilo sjajno, ali možda nas ove godine uhvate."
"I, što onda?"- odgovorio je Sinke.
"Pa ništa, dobiti ćemo kaznenu prijavu radi provale i izgubiti civilku".
"Prvo, neće nas uhvatiti, drugo, ako nas uhvate sigurno nećemo dobiti kaznenu prijavu."
"Ne znaš ti kakvi su na muriji...."
"Znam. Bio sam jednom tamo radi uznemiravanja reda i mira i sve je bilo super. Dobio sam samo prekršajnu."
"A ja nikad nisam bio...."
"Aldo, daj mi patuljke i prestani zanovijetat. Svi su već tamo, osim Benjamina koji iz auta iznosi ostale."

Dotrčali su u dvorište Nazorove držeći ogromne patuljke u rukama. Jedan je na svom malom stoliću popravljao cipele a drugi se nečemu urnebesno smijao, ovisno pred čega bi se stavio.

"Ovi su bolji nego oni prošle godine"-zaključio je Lakica-"Oni lani bili su rabljeni u vrtu od Benjamina"
"Uh, užasa."-rekao je Sinke-" Baš se vrtni patuljci mogu potrošiti, mislim, stvarno."
"Ah, čuj, pada kiša po njima, blato."
Aldo se namrštio.
"E pa ovi su novi, na njih ni kap kiše nije pala."
"A što ćemo druge godine im ostavit? Blesavo je da stalno ostavljamo patuljke"- nastavio je Lakica.
"I jako su skupi. Blesavo. Čovječe, pa oni su samo keramika obojena rukom. Preskupi su. Fakat ćemo morati nešto novo smisliti. "
"Dajte budite tiho, probudit ćemo klince"-živčano je promrmljao Sinke.
"Ali fakat, kažem ti, moramo smisliti bolje.... kužiš, ove godine smo se bacili u trošak, a i imali smo sreće da je bilo sniženje vrtnih patuljaka. Dobiješ deset za cijenu sedam. I dobili smo još tri više jer sam ja uzeo onaj agregat za gotovinu, a tip na blagajni nije imao za vratit sitno pa je rekao da možemo uzeti još par patuljka."
"Smije se dati patuljke ako nemaš sitno?"
"Ah, vajda smije...."
"Užasno ste naporni i dosadni"-rekao je Sinke-" Vi stvarno mislite da ćemo otvorit biznis na ovim vrtnim patuljcima?"
"Pa čuj"-rekao je Lakica-"Onaj koji proizvodi ove patuljke samo je na nama ove godine iskeširao promet."
"A tko ih uopće radi? Kinezi?"
"Kinezi ne znaju raditi vrtne patuljke."
"Kinezi znaju raditi sve što se prodaje."
"Da li vi shvaćate o čemu pričate? O Kinezima i vrtnim patuljicima!"
"Ali ako ćemo svake godine provalit u dvorište od Nazorove i ostavit vrtne patuljke, onda će za pedeset godina ovdje biti pravi mali grad patuljaka. Snjeguljica je našla jedva sedam patuljaka, a mi ih svake godine tu ostavimo deset."
"Onda ćemo druge godine ostaviti keramičke....avione."
"Avione, Lakica? Kakve avione? I gdje se mogu kupiti keramički avioni?"
"Kako si....uh.... ako ove godine kažemo u kineskom dućanu...."
"Opet ti i Kinezi!"
"Šuti da kažem do kraja.... ako ove godine odemo u kineski dućan i kažemo da nam treba, što- pedeset keramičkih aviona, oni će zvati u Šangaj da se u Hrvatskoj traže keramički avioni i prestat će radit keramičke vrtne patuljke i raditi će keramičke vrtne avione. Zakon ponude potražnje, kažem ti."
"Kako si čudan, Lakica, prvo- Kinezi ne rade keramičke vrtne patuljke, kao drugo daj reci što bi radili keramički avioni u vrtu."
"A što rade keramički patuljci?"
"Patuljci žive u malim kućicama, koje izgledaju kao gljive."
"Neće ići. U gljivama žive štrumpfovi. Pazi, ovaj tu patuljak kojeg držim u ruci je zidar. Mislim, hajdemo logikom. Prvo, sam patuljak ima deset centimetara, gljive imaju jedva dva. Trebala bi biti gljivurina od pedeset centimetara minimalno, ako ima dva kata, a takvih gljiva nema."
"A zašto bi gljiva imala dva kata?"
"Pa ako je ovaj zidar, na jednom katu živi a u drugom ima mješalicu, radionicu i tako dalje."
Aldo je držao u rukama kičastog patuljka s teniskim reketom. Stajao je u pješčaniku i razmišljao kako da Lakici objasni neke stvari.
"Lakica.... moj deda je bio zidar i nije imao nikakvu radionicu."
Lakica se namrštio i dobacio s tobogana na kojem je postavljao patuljka s brijačom britvicom.
"Daj budi pametan, Aldo. Čuješ, Aldo, ovaj tvoj ima reket, a onaj njegov drugi s reketom je na vrtlarevoj kućici. Ako igraju tenis, onda ne mogu biti tako udaljeni jedan od drugoga!"
"Možda je ovaj u pješčaniku puknuo lopticu na krov od vrtlareve kućice. Zato je ovaj drugi traži. Zadovoljan? Ili ćeš još valjati gluposti!"
" U redu, možemo ići"-rekao je Sinke. Pokupili su vrećice i zameli tragove.
Lakica je u jednom trenu lagano uzviknuo "Znam!"
Sinke i Aldo su zastali.
"Gljiva je izlaz.... ima podzemni stan, iz gljive samo izlazi."
Dečki su se nasmijali i svom snagom se zaderali

"A što će se djeca veseliti ujutro, ne zvali se mi patuljci Djeda Mraza!"

Dok su se svijetla čuvara na porti palila, auto je klisnuo Nazorovom ulicom.

- 23:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>