Povijest je slagalica koju svaki narod slaže kako mu paše, i tvrdi da ju je složio od istih dijelova.

Da, da, hajde, zaljubili smo se. Što, bili smo klinci. Nismo o ničemu imali pojma. Kaj smo znali o životu lani...

Dakle, nakon što me već četiri blogera upozorilo da nisam podnio "štafetu" tj. da nisam napisao pet stvari koje ostali blogeri ne znaju o meni, ispadam kukavica. Naravno, do neke je mjere teško biti tako otvoren i s imenom i prezimenom (jer ovaj blog nije anoniman iz jednostavnog razloga što sve što napišem ima toliku kvalitetu da se moj tekst može prepoznati u tisućama drugih i čim su ljudi otvorili "Pisca u usponu" odmah su znali da ga piše Siniša Bahun) pričati o sebi i o svojim tajnama. Posebno ako ste, kao ja, stari 7025 godina, od kojih ste prvih 7000 proveli na otoku u samostanu za obuku lovaca na zmajeve. Kad govorite te stvari, ljudi misle da niste normalni i slične gluposti. Ali ljudi misle svašta pa se ne brinem.

Dakle, Sinke uncensored u 5 stvari:

1. VOLIM PLAVUŠE I CRVENOKOSE
I? Zašto ne? Plavuše su mi interesantne. Jako cijenim inteligentne plavuše i one koje imaju intelktualni šarm. Glupači je svejedno koju kosu ima, a pametnoj curi kosa može biti i nulerica. Crvenokose volim jer mi se čine strastvenijima. Ako su šarmantne, još više.

2. VOLIM WET LABELO
Na curama, ne na sebi. Seksi.

3. NE PRETVARAM SE UVIJEK U NARANČASTU MAČKU
Kada mi se slomi srce, pretvaram se u narančastu mačku svako toliko. Ali jednom sam se pretvorio u Čečenskog dikobraza. Interesantno iskustvo. Ne znam što sam radio, ali bilo je zanimljivo.

4. NE PUŠIM VIŠE
I sad sam stvarno muškarac iz snova svake žene.

5. VOLIM IGRICE
Najdraže igre su mi "Master of Orion 2" i "X-com: Ufo defense".


Eto. Iako ovaj blog diktira trendove u blogosferi, mogu i ja koji put poći za nekim. Ali rijetko kad. Gotovo nikad.

"Miroslav Džomba u novom broju našeg časopisa objašnjava kako uspijeva apstinirati od seksa u mjesec dana prvenstva!"

Ha ha ha ha! Amater!

I dok strpljivo držim palčeve da će jedan moj scenarij proći na natječaju, evo vam lista nominacija za Oscare. Drago mi je što nagrada ide sigurno Enniu Morriconeu jer njegova glazba za "Misiju" je zaista bila prekrasna. Inače, navijam za Supermana jer je uvijek bio veliki frajer.




The Associated Press


Complete list of the 79th Annual Academy Award nominations announced Jan. 23 at the Academy of Motion Picture Arts and Sciences in Beverly Hills, Calif.:

Best Picture: "Babel," "The Departed," "Letters From Iwo Jima," "Little Miss Sunshine," "The Queen."


Actor: Leonardo DiCaprio, "Blood Diamond"; Ryan Gosling, "Half Nelson"; Peter O'Toole, "Venus"; Will Smith, "The Pursuit of Happyness"; Forest Whitaker, "The Last King of Scotland."


Actress: Penelope Cruz, "Volver"; Judi Dench, "Notes on a Scandal"; Helen Mirren, "The Queen"; Meryl Streep, "The Devil Wears Prada"; Kate Winslet, "Little Children."


Supporting Actor: Alan Arkin, "Little Miss Sunshine"; Jackie Earle Haley, "Little Children"; Djimon Hounsou, "Blood Diamond"; Eddie Murphy, "Dreamgirls"; Mark Wahlberg, "The Departed."


Supporting Actress: Adriana Barraza, "Babel"; Cate Blanchett, "Notes on a Scandal"; Abigail Breslin, "Little Miss Sunshine"; Jennifer Hudson, "Dreamgirls"; Rinko Kikuchi, "Babel."


Director: Alejandro Gonzalez Inarritu, "Babel"; Martin Scorsese, "The Departed"; Clint Eastwood, "Letters From Iwo Jima"; Stephen Frears, "The Queen"; Paul Greengrass, "United 93."


Foreign-Language Film: "After the Wedding," Denmark; "Days of Glory (Indigenes)," Algeria; "The Lives of Others," Germany; "Pan's Labyrinth," Mexico; "Water," Canada.


Adapted Screenplay: Sacha Baron Cohen, Anthony Hines, Peter Baynham, Dan Mazer and Todd Phillips, "Borat Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan"; Alfonso Cuaron, Timothy J. Sexton, David Arata, Mark Fergus and Hawk Ostby, "Children of Men"; William Monahan, "The Departed"; Todd Field and Tom Perrotta, "Little Children"; Patrick Marber, "Notes on a Scandal."


Original Screenplay: Guillermo Arriaga, "Babel"; Iris Yamashita and Paul Haggis, "Letters From Iwo Jima"; Michael Arndt, "Little Miss Sunshine"; Guillermo del Toro, "Pan's Labyrinth"; Peter Morgan, "The Queen."


Animated Feature Film: "Cars," "Happy Feet," "Monster House."

Art Direction: "Dreamgirls," "The Good Shepherd," "Pan's Labyrinth," "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest," "The Prestige."


Cinematography: "The Black Dahlia," "Children of Men," "The Illusionist," "Pan's Labyrinth," "The Prestige."


Sound Mixing: "Apocalypto," "Blood Diamond," "Dreamgirls," "Flags of Our Fathers," "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest."


Sound Editing: "Apocalypto," "Blood Diamond," "Flags of Our Fathers," "Letters From Iwo Jima," "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest."


Original Score: "Babel," Gustavo Santaolalla; "The Good German," Thomas Newman; "Notes on a Scandal," Philip Glass; "Pan's Labyrinth," Javier Navarrete; "The Queen," Alexandre Desplat.


Original Song: "I Need to Wake Up" from "An Inconvenient Truth," Melissa Etheridge; "Listen" from "Dreamgirls," Henry Krieger, Scott Cutler and Anne Preven; "Love You I Do" from "Dreamgirls," Henry Krieger and Siedah Garrett; "Our Town" from "Cars," Randy Newman; "Patience" from "Dreamgirls," Henry Krieger and Willie Reale.


Costume: "Curse of the Golden Flower," "The Devil Wears Prada," "Dreamgirls," "Marie Antoinette," "The Queen."


Documentary (Feature): "Deliver Us From Evil," "An Inconvenient Truth," "Iraq in Fragments," "Jesus Camp," "My Country, My Country."


Documentary (Short Subject): "The Blood of Yingzhou District," "Recycled Life," "Rehearsing a Dream," "Two Hands."


Film Editing: "Babel," "Blood Diamond," "Children of Men," "The Departed," "United 93."


Makeup: "Apocalypto," "Click," "Pan's Labyrinth."


Animated Short Film: "The Danish Poet," "Lifted," "The Little Matchgirl," "Maestro," "No Time for Nuts."


Live-Action Short Film: "Binta and the Great Idea (Binta Y La Gran Idea)," "Eramos Pocos (One Too Many)," "Helmer & Son," "The Saviour," "West Bank Story."


Visual Effects: "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest," "Poseidon," "Superman Returns."


Academy Award winners previously announced this year:


Honorary Award: Ennio Morricone


Jean Hersholt Humanitarian Award: Sherry Lansing

Danas sam baš emotivan. Aaaaaaaaaaaaaaaaaa!

Na stranicama Akademije možete skinuti najnoviji ispit studenata glume. Ako vas zanima. Ako vas ne zanima, ne morate. Ali možete. Ako želite.

A friend in need is a friend in deed.

Sinke, daj nam priče. Dosta je bilo Sinkeovih misli dana! Hajde, već dugo nije bilo novih dužih posteva! Sinke, daj priče! Evo vam, narkomani!







Čistačica je već gotovo oprala cijelu čekaonicu kada su počeli prvi mrki pogledi. Mladić u kutu, odjeven u skupocjenu trenirku i biciklističke naočale koje ničem nisu služile u zatvorenoj prostoriji, rastegnuo je svoje noge s novim i ulaštenim tenisicama. Njegovi komentari čistačice bili su poluglasni, upućeni djevojci koja je sjedila preko puta i koja je radi nekog razloga mislila da je mladić zainteresiran za nju.
«Baš je sad morala s tim svojim pranjem»- rekao je onim glasom kada želite da vas netko čuje, ali u nadi da neće komentirati radi tišeg tona- «Cijela čekaonica smrdi po aerosolu!» Stariji čovjek koji je sjedio na drugom kraju čekaonice glasno je zakašljao, vjerojatno iritiran kiselkastim mirisom koji je peckao nos poput hladnog octa. Pljunuo je svom snagom u već žućkastu maramicu u svojim rukama, ne pokušavajući biti tiši nego što bi trebao. Jedna je djevojka nos prekrila svojim puloverom. Niti drugim ljudima u toj čekaonici aerosol nije trebao. Ne nakon što je medicinska sestra s vrata rekla da će doktorica uzeti kratku pauzu, koja već traje- ima evo, petnaest minuta više nego što je rekla. Ali bilo je nešto gore od tog jakog aerosola i te predugačke pauze što je živciralo ljude u čekaonici.
«Nemoguće»- viknuo je prosjedi starac s velikim šeširom na glavi. Sjedio je u stolici držeći glavu na šakama koje su držale starinski, dugački štap kojeg je imao uz sebe dok je vikao mladiću preko puta.
«Nemoguće je u mojim godinama prestati pušiti, rekao sam doktoru, i on se složio samnom!»
Mladić se nasmijao, zabacivši glavu u svojoj kožnatoj jakni i umjetno izlizanim trapericama.
«Ja i danas mislim»-nastavio je starac-«da je taj posranko meni zabranio da pušim u nadi da ću prije odapeti! Ljudi koji naglo prestanu pušit znaju odapeti a svi se prave glupi i govore da je od starosti a ne od nedostatka cigareta.»
«Pa želite li onda zapaliti?»- pitao je mladić.
«Svakako!»- uzviknuo je starac mičući ruke sa svojeg štapa- «Imate li ovdje koju?»
Mladić je uzeo izgužvanu kutiju cigareta iz svojeg džepa, izvadio jednu napola i ponudio je starcu.
«Uh, što im bi?»- rekao je starac.
«Kome?»
«Pa tima koji su radili ove cigarete! Papir? Karton? Ne, cigarete se ne smiju držati u kartonskim kutijama. Ne mogu se s ovim zadovoljiti, žao mi je. Ali imam ideju!»
Starac je iz svojeg kaputa, ispod kojeg je bilo vrlo uredno žuto odijelo, izvadio staru metalnu tabakeru. Otvorio ju je i njena unutrašnja pozlata zasjala je tako da se njena refleksija, prošavši mladićevo lice, stala zrcaliti na stropu. Starac je uzeo cigaretu koju mu je mladić ponudio, stavio je u praznu tabakijeru - i zaklopio istu.
«Stani da vidim da li možda imam još koju!»- rekao je i nasmijao se, otvorivši tabakijeru- «Uh, još jedna! Žao mi je mladiću, ne mogu vas ponuditi, zadnja cigareta ne smije se ponuditi. Posljednje cigarete i posljednji poljupci ne smiju se nuditi drugim ljudima!»
«Cigarete i poljupci, gospodine?»
«Da. Posljednje cigarete nikada ne dijeliš ljudima iz straha da ti se poslije ne pripuši, a za poljupce nikada ne znaš koji ti je zadnji pa ih uopće nemoj nikad nuditi! I uživaj u svakom koji ti se ponudi! »
«Za poljupce u redu. Ali žene?»- pitao je mladić uz smiješak.
«Oh, nikako, nikako! Žene se jednako tako ne dijele, čak ni ako se ponude na dijeljenje . Onda se ne smiju ni dirati jer žena koja nije izazov nije vrijedna truda. A ako netko nije sposoban osvojiti svaku ženu svijeta, to je isključivo njegov problem i ja takve osobe izbjegavam. Možemo razmijeniti par riječi, ali što se tiče nekog prijateljevanja, nikako.»-rekao je starac popljuvavši se po odijelu-«Izvinite»
Izvadio je šarenu maramicu iz džepa, dotad urednu spremljenu u ravnomjerne četverokute. S njom je počeo brisati slinu s odijela.
«Morate me ispričati, odbijam nositi umjetno zubalo pa kad pričam znam previše sliniti! Imam jednu ružnu kravatu koja ima nekakve šljokice na sebi pa kad je stavim ljudi ne primijete kako sam slinav od tih šljokica. »
«Tu imate isto malo»- rekao je mladić i pridigao se iz stolice-«Čekajte, ja ću vam!»
Uzeo je starčevu maramicu i njom očistio još malo sline. Starac se nije dao zbuniti, promatrajući mladićevo lice.
«Kakva čast!»- rekao je u jednom trenu-«Pravo muško antičko prijateljstvo!»
«Nadam se da nećemo i završiti kao oni»-rekao je mladić.
«Oh, kolega književnik?»
«Književnik? Uh, ne, ništa tako staromodno»-odgovorio je mladić- «Više- improvizator.»
Starac je zastao na ovu čudnu repliku, ali za par trenutaka se nasmiješio od uha do uha.
«Improvizator! Sjajno! U tom slučaju, zašto da tajim, ipak smo kolege! I ja sam jednako tako improvizator!»
«Nisam ni sumnjao»- odgovorio je mladić.
«Na nekog me podsjećate, mladiću. Da li ste nešto objavili?»
«Samo par priča, ništa više.»
«No,no. Svaka priča je svemir, jer svaki čovjek ima svoju priču. Par priča je jako mnogo»-rekao je starac i zapalio cigaretu.
«Oprostite, ne možete tu pušiti»-rekao je mladić s biciklističkim naočalama. Starac ga je nezainteresirano pogledao.
«Opraštam, ali vi tu ne možete nositi te svemirske naočale.»
«Uh?»
«Vaše naočale, trebali bi ih skinuti, ovdje nije tako jako sunce.»
Mladić je skinuo zbunjeno biciklističke naočale i stavio ih na stolicu.
«E, tako.»-odgovorio je starac- «Budući da ste dosad nosili te naočale i meni išli na živce, neću vas tužiti ako me pustite da popušim cigaretu do kraja. Cigarete su kao poljupci, ne mogu se prekinuti jer cigareta koja se napola popuši postaje opušak kojeg kasnije nemate namjeru pušiti i kojeg bacite , a poljubac kojeg napola prekinete postaje kretenarija koje se kasnije ne želite sjetiti i zaboravite je .»
Mladić u trenirci je zbunjeno sjedio u stolici, da bi se nakon nekog vremena dignuo i odlučno krenuo prema stepenicama.
«Kakav neukus»- rekao je starac promatrajući trenirku-«Moje duge gaće su krik mode prema njegovoj trenirci!»
Okrenuo je svoju glavu prema mladiću s kojim je dotad razgovarao.
«Znam na koga me podsjećate!»- rekao je starac- «Nije niti jedna osoba nego jedan opis iz knjige.»
«Recite!»-rekao je mladić. Čistačica je još jednom prošla s golemom krpenom metlom dajući još jaču aromu aerosola u zraku.
«Ah, ne bojite se opisa! To je sjajno! Znam za vas, mladiću. Znam za ljude poput vas i čega se bojite! Da, vi se jako bojite. Vi, gospodine Gray, s vašom mladošću boje crvene ruže i mladošću one bijele, u glavi imate strasti kojih se bojite, misli koje vas napune užasom, vi tijekom dana sanjarite a tijekom noći sanjate snove čije prisjećanje dovodi sramno rumenilo na vaše obraze! A ja vam kažem, i imate se čega bojati!»
«Ovu zadnju ste vi nadodali!»-rekao je mladić, ali stari čovjek je nastavio.
«S tom osobnošću, nema stvari na svijetu koju ne možeš obistiniti! Svijet pripada tebi s razlogom.... Onog trena kada sam te našao ovdje, znao sam da nisi svjestan što ustvari jesi, ili što bi mogao postati. Toliko me toga zadivilo u tebi da sam shvatio da ti moram neke stvari reći. Jer mladost tako brzo prolazi, tako brzo. Najobičnije cvijeće uvene, ali procvjeta ponovo. Zanovijet će idućeg lipnja biti jednako žut kao i ovog. Za mjesec dana ljubičaste zvijezde pojavit će se na pavitini, i godinu za godinu zelena noć njegovog lišća držati će svoje ljubičaste zvijezde. Ali mi svoju mladost nikada ne vratimo. Kucanje radosnog bila u dvadesetoj godini razrijedi se u starosti. Naši udovi gube snagu, naša osjetila oštrinu. Iskvarimo se u grozne lutke, progonjene sjećanjem na strasti kojih smo se previše bojali i izrazitih iskušenja kojima se nismo usudili prepustiti. Mladost! Mladost! Nema ništa u ovome svijetu osim mladosti!»
Starac je vikao tako da su se neki ljudi pomakli sa svojih stolica i otišli par redova dalje. Ali mladić je ostao miran, držeći smiješak na usnama.
«Hvala vam, počašćen sam tim opisom»- rekao je-«Ali moram vam ipak priznati da niste u pravu.»
Starac se zbunio, ali mladić je brzo nastavio još uvijek imajući smiješak na usnama.
«Mladost prolazi. Mislite da ja ne shvaćam to? I mislite da ja nisam svjestan kako će mi faliti njene naivne nježnosti i njene slatke patnje? Ali možda je čarolija mladosti upravo u tome što prolazi. Sve stvari koje prolaze smatrane su vrijednima. Svecima je smrt bila vrijedna, jer su vjerovali da je i ona tek prolazna stanica u životu. Vojnicima je svaka bitka vrijedna jer ne bi bili vojnici da ne vjeruju da će preživjeti svaku od njih. Ja uživam u mladosti, jer ne mogu drukčije. Vi uživate u sjećanjima na svoju, jer ni vi ne možete drukčije. Ja mislim o mudrosti koju vi imate u svojoj dobi. Vi mislite o mudrosti koju niste imali u mojoj. I tek kad shvatimo da duša nije slika na zidu koja propada našim životom, već slika u nama koja se oplemenjuje istim, tek tada shvatit ćemo koji užitak pružaju njegovi dijelovi i njegovi izazovi, njegove patnje i njegovi trijumfi.»
Starac se nasmiješio.
«Poljupci i cigarete su slični»-rekao je pljujući po svojoj odjeći-«Svaki je poljubac vrijedan boli, i svaka cigareta vrijedna dima kojeg napravi!»
Starac je uzeo svoju tabakeru i predao je mladiću.
«Ovo nije dar, dajte je nekom kad bude vrijeme za davanje.»
Mladić nije želio proturječiti. Uzeo je šutke tabakeru.
«Nije potrebno, znate?»- rekao je.
«Nije, znam.»
Odjednom čula se velika graja iz hodnika i dvije velike, korpulentne sestre pojavile su se na stepeništu.
«Poljupci i cigarete su vrlo čudne stvari, jedni su slinavi a drugi suhi.»-rekao je starac-«Ja sam slinav, a dolaze cigarete.»
«A gdje ste vi, već vas čitav dan tražimo!»-rekla je jedna sestra kada je prišla starcu-«Zadnji put vam je sad! Vaša kćer je rekla da vas možemo zaključati u sobu. Odsad ćemo tako i raditi. Tijekom pauze pod ključ!»
Starac se pridignuo, pozdravio svojeg mladog kolegu dotaknuvši šešir i krenuo okružen sestrama.
«Nadam se da vas nije zamarao. On je gore na odijelu gerijatrije. Svi su drski, ali on je posebno opasan. Sad ćemo ga mi fino presvući i nazad u krpe!»- dobacila je sestra.
Mladić se nasmiješio. Starac se okrenuo na rubu stepenica i još mu jednom mahnuo prije nego što je otišao na kat. Mladić se rastegnuo. Par trenutaka kasnije, sestra ga je pozvala u ordinaciju.
«Dobar dan!»-rekla je nasmiješeno.
«Dobar dan!»-odgovorio je mladić-«Nabrzinu, samo. Imate puno pacijenata. A i meni se žuri. Recept za Zoloft.»

Ja sam lud. Mene ljudi vole, ali ne poštuju. Za razliku od normalnih tipova. Koje poštuju, ali ne vole.

Pio ja jednom tako kavu na Britancu s jednim svojim prijateljem. Odjednom, pored nas neka cika, graja.... jedan golemi bradati tip tuče svoju ženu nasred trga! Ljudi se zgražaju, ali nitko neće ništa poduzeti. Oni taksisti zvali policiju, ali on nju i dalje bifla. Ona se jadna dere, nitko ni riječ da uputi. Junački, kakav već jesam, skočim iz svoje stolice i zaletim se na frajera. Iako je bio velik, ipak sam ja lovac na zmajeve i imam nadljudsku snagu. Usprkos tome, fino me je par puta udario šakom u lice. Brzo sam ga nokautirao i u nesvjesti je ležao s glavom u kištri od breskvi. Lagano sam si masirao masnicu na obrazu nad njim. Očekivao sam zahvalnost, ali baš kada sam htio reći koju pametnu, svom sam snagom dobio rubom torbice u glavu.

Bio sam tako sretan dok me biflala. Ljubav ipak postoji.

egfpehfpijnew fkheabnfmwkeačkfsa vfawhfoijwnL
FNŠFSA OFHBSAHJFOQKWMRČWM DFSABFNJSF
MĆWLD,ćmafnwapguhwejćfkmqčwmf sbfnšqwodmš
wejfmW,DĆdmčadnpwafšaewpfkmsč
mdnfaihfjidoqže,lQRBQWIFJIPAOKEF SAFNapedj
ćwognrwtbhjgfpaewmf ebvgsofokpawfšanspgvisdž
ofpšdl,wŠMNQWEŠqćk
daksmfvnsapfhjaokdmakfnsapdfoćžsšpdsmghneakmr
ofpsfmsakjfašsdifokly

Jel' ti sad jasno????????????????????fnpeainfpaeij
nfakwsfsadbfpajrnwpnwašfnwafawfnawfsdanfčsajfiefQE
AFKJBSAPFJNČFKNSAFSAFSAFAS
SGDFSGXV
FSAFAR....uh,caps lock....fjnfmnfašw mdwfm,asmfksaf
msafsafsafabfajfčmsfmsyšidfmyskmg
čnggmdslkgmsagmsćgsagwqmrfdbghfjšoačr,maf

Nemreš ti protiv štakorančvkjsnčvkjsnfkajdmća ffnsafs
afčjffspofmsmfsaknfausbfhnćasfns
fsfjsdabfsadnfsafsajfmafsa
fsdfsafsadf
safsaofjsoafjćsafksafnsapbfwZBASNFČAGNHFBDFJASF
AFSAF....OPET SAM GA PRETISNUO, ŠTO MI PODSVJEST HOĆE REĆInsfčoćaskf

Ide mi, u životu ide mi ali fali malo sigbsapijfnp
ačmćdl,a
sfnasfnasfasf
asfsdafnfsa
fsafsajfnfsafa
sfsafnAĆPEOAPTTRSĆDF

sdggdčjnvč

Zadnje vrijeme samo crne vijesti.

Carlo Ponti, talijanski filmski producent, preminuo je danas u Ženevi. Rodio se 1912 i čitavim životom obilježio filmsku umjetnost. Filmove je počeo producirati 1941, u prilično zbunjujućem političko-ratnom razdoblju talijanske povijesti.

Filmovi koje je radio ostati će nezaboravni. Svojom univerzalnošću i aktualnošću i danas zabavljaju i oplemenjuju sve generacije. Bok uz bok s genijalnim umjetnicima poput Fellinija , De Sice , Leana, i Antonionia formirao je temelje talijanske dramaturgije u filmu čiji se utjecaj osjeća još i danas.

Poznat je po tome što mu je druga žena bila poznata glumica Sophia Loren. Oženili su se 1957, kada je glumica imala 22 godine. Razvrgnuli su brak 1962. Nanovo su se oženili 1966. Burna ljubav.

Laku noć....

Pćihaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa-a-a-a-a-a!

( priznajem ovo je arhiva od zadnji put kada sam bio...bio....apćihaahahahaaaaaaaaaaaaaaa! )

Cure s kosom do koljena treba zabraniti zakonom o očuvanju djevaca.

Noćas je ,nakon duge i teške borbe s opakom bolešću , preminula profesorica Martina Aničić. Predstavnica odsjeka dramaturginje, prevoditeljica, pisac i profesor dramskog pisma, Martina se rodila 1967. godine u Zagrebu. 1991. godine diplomirala je na Odsjeku za dramaturgiju ADU.



Magistrirala filmologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s temom "Žene u suvremenom hrvatskom filmu".

Autorica je dviju knjiga proze ("Raspukline", AGM, 1995 i "Nebeska košarka", Znanje, 2004), scenarija za TV seriju "Obiteljska stvar (HTV 1996/97), drama ("Candida", "Don Juan, pas Božji"), radio-drama ("Slava umjetnosti"), kao i mnogobrojnih prijevoda s engleskog jezika.

Martina, žao mi je što se više nećemo reckati u vezi radova, urlati jedan na drugog na glavnom ispitu, smijati se mojim tipfelerima, gužvati se u dramaturškoj sobi i generalno svašta pisati.

Laku noć....

Da, profesore, i ja se slažem da u vaše vrijeme vama nije trebao dramaturg dok ste radili predstave. Nije vam trebao. To je nedvojbena činjenica. Ali činjenica je i da sam ja s dvadeset pet pametniji od vas onda i vas danas zajedno, pa se ne pravim važan u vezi s tim.

Bio je karneval na Akademiji. I ja sam se maskirao. Obukao sam se u crno i u tok stavio mač. Jedan tip je mislio da sam Othello.

Jedna prijateljica mi je rekla da je moje pisanje, iako ni ovako nisam loš, najseksi što imam.
Da li je to uvreda mom prirodnom seksipilu ili pohvala mome pisanju? Zbunjen sam! Što je time htjela reći?

Mda, i ovoga ima.
Prije par mjeseci dobijem ja nagradu na natječaju "Inkubator" kojeg je održao danas već napola mrtav teatar.hr za moju dramu.

Bio sam jako sretan, jer bila bi lažna skromnost ne priznati sreću kad vas prizna struka. Mislim, ako nisi htio dobit nagradu, nisi trebao ni slat radove na natječaj.

Išao ja u Split, slikao se za novine, bio na televiziji, razgovarao s jednim dragim Škotom iz jednog škotskog kazališta, proveo tjedan dana tamo u Splitu tijekom kojeg sam čak i dnevnik napisao, upoznao sjajne ljude i sjajne kolege....

"Čujemo se na jesen da drame prevedemo na engleski i snimimo scenska čitanja. Snimka ide na internacionalni drama market pod pokroviteljstvom umjetničkih ravnatelja, nacionalnih dramaturga, pisaca i agenata."

Vauuuuuuuu!

Uglavnom, stigla jesen, nitko me ne zove. Pravim se blesav. Stigla zima, nitko se ne javlja. Ja još uvijek (kao) blesav. Ništa, pitam ja neku kolegicu, rekla da se sve dogovara da će biti sve uigrano. Opet nitko ništa. Nazovem ja neke ljude, i uglavnom.

"Nažalost, nismo u mogućnosti provesti do kraja.... neki ljudi obećali ali ne i ispunili....probat ćemo iduće godine.... nema novca, pokrovitelji odustali, morate shvatit, žao nam je...."

E, sad, da ne bih o svojoj žuči i tuzi, biti ću skroman. Ipak sam ja "u struci" i ne bojim se da će me kad-tad netko postaviti na scenu i što ti ja znam. Ipak je nama s diplomom dramske lakše nego ljudima s ceste. Ne bojim se previše. Ali u Splitu je bilo neke ekipe koja u životu nije puno napisala a pobijedila na natječaju zajedno samnom. Ta ekipa je završila nekakvu matematičku, ništa vezano s umjetnošću. I sjetim se kada je jedan od njih rekao "Ja čitav život pišem sa strane, ali nitko od mojih prijatelja ne razgovara samnom o tome. A ovdje ljudi ne prestaju razgovarati o dramama i filmovima."

Eto, i sad taj dečko mora progutat da mi svi pričamo a zapravo se čitavoj kulturi fućka što rade mladi pisci ( bez obzira na diplomu ili bez nje ). Mislim, fućkaš mene, njemu je ova pušiona uvreda, ja ću se već nekako snaći.

Ne znam na koga bih se trebao ljutiti. Ima još natječaja, ali mislim da su apsurdi u kulturi ovog naroda prešli jednu granicu razuma.