subota, 15.07.2006.

Hvala dobrovoljci ! (ili zašto bi se ljevica i desnica trebale konačno rukovati)

slika kako zabranjuju teme

Ovdje govorim u ime mnogih mladih hrvatskih intelektualaca i studenata. Neka se zna da Siniša Bahun i mnogi njegovi kolege ZAHVALJUJU svim hrvatskim braniteljima koji su se borili za našu slobodu i našu sigurnost. Osobno priznajem da ja nisam nekakav veliki ratnik i da ne bih pristupio dobrovoljno vojsci tijekom rata radi straha i bojazni za svoj život. Naravno, postoje neke okolnosti pod kojima bih išao na bojište, ali na jednom općem nivou-priznajem da moje ratničke vještine nisu baš previše relevantne i smatram da bih ovoj državi bio korisniji živ za nekim stolom nego ugrožen na nekom ratištu. Nadam se da shvaćate da je ovakvo priznanje mnogo iskrenije od tona parola desno-orijentirane mladeži koja misli da se u ratu ne umire nego samo ubija. Svjestan da su mnogi hrabri ljudi poginuli za moju sigurnost, zahvaljujem im jer nikad neću moći vratiti dug kojim su me zadužili. Jedino što mogu je iskoristiti svoje potencijale da zemlju koju su oslobodili oplemenim na kulturnom polju, baš kao što će neki brodograditelj oplemeniti ovu zemlju na pomorskom.

Jednako tako, obećavam da ću u životu učiniti sve što mogu kako bih popravio život svih ljudi, a posebno ljudi u mojoj domovini.

U zadnje vrijeme poprilično aktualna tučnjava u vezi upisa na fakultete stavlja mnoge na jednu kušnju. Kolege s filozofskog imaju pravo na pobunu, mada mi se čini da neće iskoristiti njen potencijal. Naime, ovo je bila sjajna mogućnost za jednu pametnu revoluciju, jedno novo proljeće koje se moglo demistificirati od ljevice ili desnice. Kada bi se studenti ujedinili s braniteljima, konačno bi se možda napravila jedna jaka diplomatska inicijativa koja bi doprinijela razvoju-ne demokracije- već zdravog razuma.

Pustimo sad što je generacija šezdesetosmaša u sebi imala mnogo pljačkaša koji su opljačkali ovu zemlju čim su je oslobodili- oni su se kao studenti borili za prava u interesu naroda, i tu je bila njihova velika moć. Ova inicijativa mi se čini da brani samo studentske interese, i zato je pomalo krnja. Jedino se spominje nekakvo nenapadanje branitelja, pretvarajući ih u kolateralne žrtve inicijative. Umjesto da se paralelno pokuša riješiti opći problem hrvatskog društva, rješava se samo mali segment problematike- upisi na fakultet. Studenti i akademici su u svojoj patetičnoj antičkoj interpretaciji bili ljudi koji su morali poboljšati život svima- posebno onima koji su bili najugroženiji. Fakulteti su napravljeni da bi iz njih dolazili izumitelji, ekonomisti, umjetnici i filozofi koji bi trebali težiti k općem dobru. Nobelova nagrada utemeljena je s nadom da će za nekoliko desetljeća čitav svijet živjeti u napretku i pacifizmu. Neki fakulteti pod budističkim svjetonazorom ne dozvoljavaju romantične veze studenata kako bi se u potpunosti mogli posvetiti učenju i usavršavanju svojih talenata. Kod nas fakultet je tek nekakva institucija koja proizvodi ljude s papirima za posao. Ideala nema, a talente je zamijenio nekakav faktor x, nekakav talent za samo-promociju i ukus u odijevanju. Zaista bih se mnogo aktivnije pridružio njihovoj inicijativi kada bi se na neki humanističniji način posvetili borbi -uostalom- i za prava branitelja.

S druge strane, mislim da je u potpunosti suvišno raspravljati o nekim izjavama domobranskih udruga. Njihove tvrdnje da suprotna strana drži djecu domobrana retardiranim idiotima dokaz su pokušaja manipulacije a ne dijaloga, pokušaj zavaravanja nacije umjesto obrane interesa hrvatskih branitelja. Gomila fraza i napornih parola o braniteljima zadnjih deset godina su najviše što su ovi pokreti uspjeli napraviti. Prije nekih godinu dana jednu su djevojčicu morali dopremiti u bolnicu jer je pretrpjela strujni udar- živjela je u najgorem raspadu i slučajno je dotakla žice koje su virile iz zida. Radilo se o djetetu branitelja. Zar je moguće da tolike braniteljske udruge i tolika ministarstva nisu mogla deset godina nakon rata barem svaku obitelj branitelja smjestiti u dom bez otvorenih žica? Svaki hrvatski branitelj koji nema osnovne potrebe dokaz je kako smo prevareni i opljačkani, svaki čovjek koji se borio za ovu zemlju, dokaz je kako su mu njene vlasti oduzele istu.

Jer čini mi se zapravo da će u ovoj bitci svatko dobiti ponešto. HDZ će dobiti razlog da si udara u prsa i govori kako su dali braniteljskoj djeci školovanje ove godine ( i da radi toga neće morati ništa raditi idućih nekoliko ), a FF je osujetio planove da se ova praksa nastavi tako što je tužio na Ustavni Sud.

Jedino dobrovoljci Domovinskog rata ostaju po strani, znajući da u ovoj zemlji njihov status ima po nekim informacijama 250 000 osoba (!) , što navodi na sumnju koliko je djece pravih prvoboraca zaista upisalo fakultet.

Čini da se odnekud mora početi i zato potpisujem peticiju Inicijative, ne zato što sam protiv dobrovoljaca, nego zato što sam za njih .

I ako već niste, poslušajte što je jedan dobrovoljac punim imenom i prezimenom rekao u vezi svega ovog.

- 18:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>