utorak, 04.07.2006.

Popovi na Golom Otoku, Homoseksualci s petokrakom

slika jedne opasne britve

Moja lijeva strana:
U posljednjih nekoliko dana desilo se mnogo. Iako malo kasnim, ne mogu se oteti dojmu da su stvari izmakle kontroli u ovoj zemlji, ali i na planeti generalno. Prije par dana slavio se dan antifašističke borbe. Drugim riječima, dan kada se prisjećamo Hrvata koji su se borili protiv fašista prije četrdeset godina. Partizanski pokret počeo je u Hrvatskoj, tada NDH, što vuče za sobom golema povijesna pitanja zašto je narodu kojem je po nekim interpretacijama tada trebalo biti najbolje- odnekud sinula ideja da se pobuni protiv tog blagostanja i nezavisnosti.

Progon Crkve u doba komunizma je činjenica. S druge strane, povijesne reference koje današnja Crkva navodi su smiješne. Naime, ako je Crkva bila proganjana maltene kao u prvim godinama kršćanstva, tko je gradio Crkve? Ako odemo u urabanistički zavod i izvadimo neku brojku ( a sumnjam da nije dvoznamenkasta, jer radi se o periodu od gotovo 50 godina ) ispasti će da su te Crkve od četrdesetih do devedesetih u tadašnjoj zemlji radili komunisti!

Ali nisam želio početi s time- naime kad promatram kako je Hrvatska danas opljačkano slobodna, u meni se pojavljuje nekakvo zrnce razumijevanja komunističkog režima. Od Jelene Brajše pa do kriminalne privatizacije, čini mi se da je svaki hrvatski domobran dokaz da se platilo više nego što se dobilo.

A misa na dan antifašističke borbe održana na Golom otoku, poznatom komunističkom zatvoru, u biti je javno svrstavanje Crkve na jednu određenu stranu. Stranu koju bi trebalo definirati- i pitati svećenike koji su je odlučili zastupati što misle o njoj.

U reportaži jednog informativnog programa razgovaralo se s čovjekom koji je robijao 5 godina na Otoku jer je na Crkvu napisao "Živjela Hrvatska". Imam dojam da su ljudi koji su ga tamo strpali zaista mamlazi svoje vrste, ali nekako mi se čini da će mu Crkva za par dana doći s računom za ličioce.

Moja desna strana
Famozni Gay-pride Hrvatske opet se održao na Zrinjevcu. Uz veliku dozu policije i zaštitnih mjera, homoseksualci su se prošetali Zagrebom.

U rukama su držali transparente s natpisama "Živjela perverzija", "Volim Carlu Del Ponte" i tako dalje.
Naravno, velik broj pripadnika anarhističke sub-kulture bio je u prvim redovima. Lako ih se prepozna- liče navijačima i vjerojatno bi bili navijači da nisu anarhisti. Poznati su po tome što bilo kakav mirni prosvjed pretvaraju u nasilnički obračun s policijom. Nakon što organizatore prosvjeda policija privede, te zabrani daljnje mirne prosvjede , anarhisti odlaze u parkić na dnevnu dozu trave ( na koju mjesečno troše više nego ja na svoje Captain Black Original cigare, uvoz iz Nizozemske ), zatim odlaze kući i igraju se na playstationu koji im je tata kupio jer je dobio povišicu s deset na dvadeset tisuća kuna u državnoj firmi.

Ipak, možda najgore što se moglo desiti upravo je plakat koji je bio na svakome uglu. S golemom petokrakom pored koje je napisano ćirilicom sve u vezi pride-a, čovjek ne može a da ne poveže da su dva i dva politiziranje homoseksualaca u svrhe nekih poprilično mrtvih režima ali živih interesa. Iako razumijem da mnogi homoseksualci iz Srbije dolaze na gay-pride, ovakvo politiziranje nanijet će im tešku štetu. Što radi homoseksualac koji je domoljub? Ima li takvih? Ako se kaže da nema, ja bih volio da mi netko objasni da li je i ta karakteristika posljedica homoseksualnosti?

Zaključak:
Nisam desničar, a Katolik sam. Ima li homoseksualca koji nije ljevičar? Možemo li ići na kavu negdje i u miru razgovarati, a da mene ne ubiju moji , a njega njegovi?

Nadam se da ima.










- 23:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>