nedjelja, 02.07.2006.

Okej....

slika jabuketine pored pisanja

Bogu hvala, stanje se smirilo.
Hvala svima koji su nas spomenuli pred spavanje.
U svakom slučaju, svaki put kad se situacija malo primiri shvatim da sam mnogo krhkiji nego što sam mislio. Nije se radilo ovaj put o meni, da odmah priznam. Ali nekad poželim da ja proživim nešto umjesto nekog drugog.


Ali sam zapravo shvatio nešto, nešto što mi je postalo jasno već prilično dugo.
Trebam curu.

Počeo sam jednom pisati knjigu o svome djevičanstvu. Uskoro sam shvatio da bi spadala više u sociologiju nego u neku duhovnost. Počeo sam sebe doživljavati kao društveni fenomen- izolirana roba s greškom. Ne spadam u aktualne tekovine Crkve, njenu arhaičnu i zamornu obranu nacionalnih interesa, njene frazetine i čitanje misala Nedjeljom umjesto živog Isusa i njegove strasti za životom. Statistike su pokazale da praktičnih vjernika u Hrvatskoj ima kao i u doba najcrnijeg komunizma, što znači da se njih nije diralo niti onda, niti danas, i da je problem u Crkvi ona njihova stara "Hodite na izbore, i ne zaboravite s kojom se rukom križate." U vjeri želim čuti "Ustanite, idemo!" i osjetiti pijesak na sandalama Svetog Pavla. Strast koja niče u samoći i lutanju i prkosi im. Ali Vinko Grubišić je jedan od rijetkih koji danas mogu u čovjeku pobuditi tu strast za životom. Crkva će biti ovdje da mi pomogne, ali mora naći neke ljude da pomognu njoj.... ja sam spreman biti jedan od njih, ali ta pomoć neće možda izliječiti ovu samoću.

Prijateljima iz kvarta sam bio super tip, koji uza sve te svoje kazališne predstave nije bio peder. Samim tim što su tako razmišljali....ne znam, idu mi na živce ponekad. Iako su mi vjerniji od 99.99% prijatelja od onih koje imam u kazalištu. Čudan paradoks. Iz svijeta kazališta baš nemam nekih ljudi kojima vjerujem.

Ljudi se stalno ne ljube u kazalištu.

Jedan moj prijatelj neki je dan načinio jednu ogavnu stvar. Odjednom on na kavi izvadi mobitel i počne pokazivati slike svoje djevojke- a kakve, zaključite sami. Oni su već godinu dana zajedno. Ako takav tukac može imati djevojku, ako takav nezreli mamlaz može imati jednu curu koja plače pred televizorom kada je neki emotivni film- što ja radim sam?

Jedna moja prijateljica rekla je da nije stvar u meni. Pa ni u apstinenciji od seksa. "Većina muškaraca u seksu su unutar prosjeka, koji ionako nije baš nešto. Oni koji te impresioniraju, nabroje se na prste- a uglavnom neće jedino tebe planirati impresionirat. Ako znaš sve ostalo, fućkat će se maloj što ne želiš leći s njom. Tvoj problem je što uvijek naletiš ili na glupaču ili na naivku."

Ma u biti, sad kad sve ovo što sam tu napisao pročitam, čini mi se da uopće nemam neku misao vodilju. Činjenica je da sam previše sam i da sam emotivno krhak heteroseksualac. Seksualna frustracija postoji, ali fućka mi se za nju.

Anyway, hajde da čujem komentare. Pa možda nešto napišem nadalje....

- 20:23 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>