Odsad ne jedem zamrznutu ribu.

Jedini sam ovakav ovdje.

Ne shvacam purgere koji se ne snalaze u Splitu. Sve sto mi treba u Splitu, vec sam odavno naucio.
Spinjete, Duje, fino vino i princepese....

Pop riješen. Maloj tata nije Katolik, ali prihvatili.
Idem na put u Split. Super. Malo nervozan i anksiozan. OCD više nego nervoza, valjda.
Još tražim Splićanke.
Ego trip rekordan.

Znate izraz "treća sreća" ? Znate što je bolje od "treće sreće" ? Tri sreće! A ovo su moje tri sreće:


Sinke je brat doktorici.






Sinke je krsni kum jednoj maloj grofici.






Sinke je pobjednik na natječaju "Inkubator" za dramskog pisca i drama će mu se prevesti na engleski i ide na Europski Drama Market pod recenzijama vodećih europskih dramaturga. Sinke is going to be a playwright superstar!





Idem u Split preksutra na jednu radionicu i dogovor u vezi produkcije drame. Želim piti kavu uz Splićanke blogerice pa se javite u komentarima. Imati ćemo likovnu radionicu. I zanima me kakve kave imate u tom gradu....

Mnogo sam prilika propustio radi svoje skromnosti i nedostatka talenta za samopromociju. Stanje se popravilo kada sam si objektivno priznao da sam najbolji pisac na svijetu.

Dragi čitatelju, ovaj lanac sreće pokrenut je prije dvjesto tisuća godina u jednom malom selu na jugu Kakadulije. Ima čarobnu sposobnost da ti promijeni život na bolje ili na gore. Ako u idućih deset minuta ovaj lanac sreće ne pošalješ na tri milijuna milijardi drugih adresa, desiti će ti se nešto jako loše. Ali ako pošalješ, očekuj sreću u životu. Možda zvuči smiješno, ali ovo je onaj pravi lanac, vjeruj mi! Jules Mules iz Engleske dobio je ovaj lanac i nije ga poslao- istog dana eksplodirao mu je pupak. Policija koja je istraživala ovu strahotu došla je do jezivog zaključka da je Mules ignorirao ovaj lanac i nije ga poslao na tri milijuna milijardi adresa. S druge strane, Halji Kewal iz New Yorka poslao je ovaj lanac putem svojeg Internet providera na traženi broj adresa. Istog dana dobio je mirišljave dlake na prsima, što je žene u njegovom društvu izluđivalo. Nemoj poslije reći da nisi znao/znala da ovaj lanac sreće zaista funkcionira. Moj prijatelj je poslao samo nekoliko ovih pisama i nokti su mu počeli govoriti- ali ujedno su mu postali i šovinističke svinje koje bi stalno komentirale ženske nokte i od tada više nikud ne može ići bez rukavica. Ja sam osobno poslao ovo pismo, i nisam mogao vjerovati- za dvadeset minuta mi je lijevi kutnjak postao dikobraz. Sada mlatim goleme pare u cirkusu i život mi se u potpunosti promijenio na bolje! Ne budi smiješan, počni odmah slati ovu poruku!

"Jednom djevac, uvijek djevac"

Ovo se na različite načine može interpretirati.

Većina načina mi se ne sviđa.

Mda....

Ahaha.... proljeće.... super, toplo je.... sad će biti svačega....

Ne bojim se plagijata. Nitko meni ne može toliko ukrasti, koliko ja mogu smislit.

Možda je ipak teže pričati o Adrijani nego što bih rekao na prvi dojam. Bila je prekrasna i nikad nisam sreo ikog tko takvu ženu ne bi poželio imati na sve duhovne i tjelesne načine. Ali opet, s druge strane, prema njoj nisam imao gotovo nikakvu «seksualnu» kemiju, ako znate o čemu pričam. Ona je bila jednostavno lijepa djevojka na kojoj nije bilo ničeg što bi me trgnulo, uzbudilo onim osjećajem kada se nekakav slatki napor useli u disanje i kad iz dosadnih školskih hodnika odjednom skočite u meke svilene plahte svojih neobaveznih maštarija. Adrijana nije bila takva osoba u mom slučaju. Niti njena crvena kosa s plavim pramenovima koja je buktila poput vatre nad njenim dubokim plavim očima niti njen stas u najboljoj formi lovaca na zmajeve- ništa od toga nije me privlačilo. I ne mogu objasniti zašto bi me neke djevojke koje nisu bile toliko lijepe kao Adrijana mogle uzbuditi nekim detaljem svojeg tijela, a ona i da je htjela ne bi. Kemija između nas bila je nula posto s padajućom vrijednosti, bez ikakve daljnje budućnosti. Mogao sam je promatrati stotinu godina i diviti se Božjem geniju kad je stvorio takvo biće, ali jednostavno nije bilo nikakve dublje iskre od toga. Srećom, ta kemija bila je obostrana. Adrijana je bila onaj rijetki tip djevojke koji nije visio na svakom dečku, ali uz to nije bila ni usidjelica koja bi vas se bojala poljubiti za Božić ili Novu godinu. Nikad nisam mnogo znao o njenom intimnom životu, iako smo znali razgovarati i o lijepim i o ružnim trenucima istog. Ali kako već obično biva u mojem poslu, nekakav preokret vas takne na razmišljanje. Adrijana i ja bili smo poslani da ubijemo zmaja koji se pojavio negdje u Koprivnici. Bio je velik, iz vrste Draco Koprivnicus Domesticus i odlučilo se da na njega idu dva lovca, odnosno Adrijana i ja. I tako smo se ukrcali u vlak za Koprivnicu. Našli smo prazan kupe i u njemu se zasjeli.
«Mnogo učiš, zar ne?»-pitala me uz smiješak.
«Što ja znam.»- odgovorio sam nevoljko- «Imam puno posla, nemam vremena, čitam i pišem, a na kraju dana pitam se što sam radio.»
«Uvijek ti je bila zafrkancija na pameti»
«Oh, ne. Ja samo uživam u životu.»
« Važno da se zabavljaš »-rekla je i nasmiješila svoje snježno-bijele zube.
«Previše sam umoran da se zabavljam, ali sam suviše odmoren da radim.»
Adrijana se zavalila u zeleni naslonjač i položila ruke na drške. Bila je opuštena, ali imao sam neki dojam da mi ima nešto važno za reći.
« Moram ti priznati da sam očekivala lakši ljubavni život»- odjednom je rekla.
Počeo sam se smijati.
«Kad si pripremala ovaj razgovor, nisi mogla smisliti neku pametniju rečenicu kojom ćeš ga započeti?»
«Ajme, što si naporan»-rekla je uz smiješak-«Zar ja moram smišljat kako započinjati jadikovke?»
«Hajde, počni priču, da čujem.»
«U koliko sekundi?»
«Deset.»
«E pa bila sam na tulumu i razgovarala sam s jednim dečkom i idući dan smo se našli na kavi i bilo nam je lijepo i ljubili smo se i bili smo jako nježni ali idućeg dana nije me nazvao a ja ne znam što sam krivo rekla ili napravila jer nisam pričala o ničem što bi ga odvuklo od mene....»
«U redu»- rekao sam- « Lako je, zar ne? Samo deset sekundi.»
«Super» - rekla je- «A sad mi ti reci što sam krivo napravila?»
«Jesi se lijepo obukla?»
«Jesam.»
«Jesi pričala da si lovac na zmajeve-koji postoje ali ljudi ne žele znati da postoje- i da si posvetila život istrebljenju tih opasnih bića?»
«Ne.»
«Jesi pričala o braku i djeci?»
«Ne.»
«Jesi stalno brbljala a on je samo šutio i kimao glavom?»
«Nisam.»
«Eh, pa onda je stvar u onoj prešutnoj vatri koju je možda osjetio na tulumu, ali ne i na kavi.»
«A zašto me je onda poljubio?»
«Pa što onda što te je poljubio? Danas valjda prvo što napraviš je da se poljubiš, a onda tek ide neka konstruktivna ljubavna diplomacija.»
«Super»-rekla je-« Znači pozove te na kavu, razgovara s tobom, pričate o svemu i svačemu, nježno te poljubi ali ti se sutra više ne javi- i po tebi je potpuno normalno da se tako čovjek ponaša?»
«Nije, ali što ćeš mu napraviti? Jedino što ja mogu je da ga prebijem uzduž i poprijeko, ali time nećeš riješiti svoj problem s njim.»
Adrijana je šutke pogledala kroz prozor brzog vlaka. Neko je vrijeme ostala tako.
«Znači , nije problem niti u njemu niti u meni. Problem je u toj nekakvoj «kemiji» - rekla je mirno.
«Da.»
«Sinke?»
»Što?»
«Da li između nas ima nekakve kemije?»
«Nema.»
«Ha-ha»- rekla je uz iznenadni smiješak- « Nemamo kemiju.»
«Barem ja prema tebi.»- odgovorio sam mirno uz prizvuk šale.
«Oh, ne boj se- niti ja ne gajim neke kemijske spojeve prema tebi. Ali ima nešto što me zanima.... ali moraš biti iskren.»
« Ako mi nešto ide na živce, onda je kad cure od mene zahtijevaju da budem iskren. Hajde, reci.»
«Da smo ti i ja sami na jednom pustom otoku, i da smo tamo napušteni usred Pacifika, i da nema nikakvih naznaka da će nas spasiti.... bi li navalio na mene?»
«Kako si lijepo rekla»- odgovorio sam uz smijeh-« Da li bih navalio? Pa naravno da bih navalio! Ne odmah prvi dan, ali da ja ne navalim na tebe, ti bi navalila na mene!»
Adrijana se zbunila, ali i nasmiješila.
«Ti misliš da bih ja navalila? Kako znaš, pa sad si rekao da nemamo kemiju!»
«Eh, ali scenarij pustog otoka je nešto drugo....»
»Što? Po čemu?»
«Pa onda imamo samo jedan drugog, i sve....»
«Što sve?»
«Pa onako, jedan smo pored drugog i imamo svoje tendencije i potrebe. Nemoj krivo shvatit, sve bi bilo lege artis, oženili bi se kad bi nas spasili neki brodovi. Bez ikakvih problema....»
» A sad odjednom smo i na putu da se ženimo?»
«Mislim, kad bi već.... kad bi ti navalila na mene, a ja bih.... u redu, prvo bih bježao po otoku»- rekao sam smijući se s njom-« ali kad bi me uhvatila, bili bi zajedno.»
«Bili bi zajedno.... je li bi bio nježan?»
«Bih.»
«Ajme, kako si sad rekao ovaj «bih», nisi se ni šalio!» - smijala se.
«Pa nisam.... ja bih te volio i bilo bi nam super.»
«Znači, ti si zaljubljen u mene?»
«Nisam, ja bih bio na pustom otoku s tobom i....»
«I zaljubio bi se u mene na pustom otoku.»
«Mislim.... ah, daj, prestani s tim! Svu si me zbunila!»
Adrijana se grohotom smijala.
«Hajde mi opiši, kako bi počeo s upucavanjem?»
«Ne bih ti se upucavao. Napravio bih te ljubomornom.»
«Kako?»
«Upucavao bih se stablu banane. Onda bi ti pošizila i navalila na mene.»
«Ah ne, ja bih navalila na banane. Sve bi ih pojela!»
«Sjajno. A ja?»
« Ti bi bio ljubomoran.»
«Super.»
Adrijana se počela smijati.
«Zamisli koji bi baksuz bio. Ja bih jela cijeli dan banane i ugojila se od tolikog šećera. A bila bih ti jedina. Koji ženski san! Možeš jesti što hoćeš a muž ti ne može pobjeći!»
«Barem si me nazvala mužem.»
»Ah, što? Pa zar mi ne bi bio? Ali daj mi odgovori, kako bi mi se upucavao?»
«Ajme, Adrijana, prestani već jednom!»
»Što, legao bi samo jednu večer pored mene?»
«Je,gdje?»
»U kolibi.»
»Ha ha, samo si ti napravi kolibu, ja sam deklarirana lijenčina i ne pada mi na pamet da siječem drva banane i gradim kuću da bi ti bila na suhom.»
«Ah, to ti je dakle taktika. Ti bi mene pustio da napravim kolibu, a kad bi došao monsun ti bi mijaukao pred njenim vratima u nadi da ću ti se sažalit i onda bi samo legao pored mene.»
«A tebi bi jako loše bilo. Mene ovako jadnog mokrog pustit k sebi.»
«Možeš ući u kolibu ali ništa od kreveta. Izvoli ležat na podu! Smočit ćeš mi plahte!»
»Zaboravila si da smo na otoku. Nemaš ni krevet ni plahtu.»
«Onda nećeš niti na deblo niti pod lopoč!»
«Mijao!»
«Nema pomoći, Sinke! Samo na mokroj zemlji. I ujutro mi donesi banane! Na tanjuru od školjki!»
«Mijao!»
Adrijana se smijala. U kupe je došao prodavač kave i sendviča. Počastio sam Adrijanu, iako sendviče nismo dirali jer su bili tvrdi kao kamenolomska drobilica.
«Jedi, jedi»-rekao sam joj uz smiješak-« Jer na otoku ćeš jest samo banane.»
Adrijana je pijuckala kavu. Bilo je nešto erotsko u njenim rozim usnama premazanim labellom koje su utonule u vrući napitak. Shvatila je da je promatram.
«Što je? Htio bi na otok?»
«Ne, samo opća kemija.»
«Opća kemija?»
«Hajde, Adrijana, muško sam.»
»Pa rekao si da nema kemije.»
»Lijepo piješ kavu. Toliko.»
«Lijepo pijem kavu.»- rekla je- «Zapravo mi se čini da si mi dao jedan od najljepših komplimenata koje sam ikad primila od muškarca.»
Uz zavodljiv smiješak sam otpio gutljaj svoje kave.
«Poljubi me.»- odjednom je rekla.
«Što?»
Adrijana je stavila kavu na mali stolčić nad pepeljarom i stavila svoje ruke na gornji dio mojih listova. Ostala je tako neko vrijeme uz smiješak. Odjedanput se zaderala od smijeha.
«Usrao si se!»
«Nisam!»
«Nemoj me zafrkavati, fakat si mislio da ću te poljubiti!»
«Nisam. Nismo na otoku.»
»Usrao si se, usrao»- vikala je tako da se čulo u cijelom vagonu.
«Nisam se usrao. Nemoj mi pričat gluposti.»
»Problijedio si na jednom obrazu i pocrvenio na drugom»- rekla je- «dragi moj, ovako se ne usereš ni kad ideš na težak ispit na faksu. Usrao-si-gaće.»
«E pa nisam!»
«Kako si se usrao!»
Adrijana se smijala a ja sam mudro pio kavu koja se hladila. Ništa me nije moglo pripremiti za nadolazeću bitku sa zmajem i ništa me ne bi moglo niti utješiti da sam znao što slijedi.
Zmaja sam donekle lako ubio, ali on je neposredno prije toga svojim repom svom snagom udario Adrijanu. Letjela je nekoliko metara i samo se srušila u prašinu na maloj čistini gdje smo se borili s njim. Primio sam je u naručje, ali bila je gotova. Sva rebra su bila slomljena, a njene roze usne počele su blijedjeti. Nije bilo nekakvog patetičnog prizora gdje bi ona umirala na mojim rukama. Ona je jednostavno bila mrtva onog trena kada je njena kosa poput meda bila prolivena po kamenju. Plakao sam, jer ako sam nešto naučio u ovom poslu je da pravi muškarac zna kada treba plakati.
Ali u svakom slučaju, te večeri sam je ponovo sreo na Tamarisu. Ako već nisam rekao prije, na Tamarisu uvijek sretnete sve koje trebate, bez obzira gdje su i kako izgledaju.

Sreli smo se u maloj gostionici na samoj obali otoka. Kad sam ušao, počela se smijati.
«Adrijana....»
«Sinke moj, kako gaće?»- pitala me uz histeričan smijeh. Društvo za stolom, drugi lovci na zmajeve, smijali su se uz nju.
«Adrijana!»
Pričali smo stare priče i sve naše avanture. Rekla je da ju je zmajev udarac jako bolio, ali da nije dugo trajalo jer je brzo «otišla». Ubrzo smo se mi izdvojili za stolom i počeli pričati jedan s drugim. Prolazilo je vrijeme i cigare u spoju s domaćim aperitivom razvezale su nam jezike.
«Jedno mi nikad nećeš reći....»-rekao sam-«Čak ni ovdje!»
«Što?» -pitala je.
Šutio sam neko vrijeme. I u toj šutnji bilo je nečeg što bi bilo teško objasniti nezrelim i emotivno neinteligentnim ljudima. Ona je razumjela moju šutnju, razumjela moju zbunjenost. Moje meškoljenje, utapanje u dimu cigara, sve je ona razumjela. Razumjela je sve- uključujući i veliko pitanje koje nije bilo potrebno reći na glas i radi kojeg sam stidljivo šutio .

Pitanje «Što bi bilo da sam te poljubio onda u tom starom vagonu, u tom izlizanom kupeu s mrvicama starih sendviča na podu i kapima vruće kave na tvojim usnama premazanim svijetlo-rozim labelom?»

«Ma daj, Sinke!»- rekla je udarivši me u rame-«Ajmo dalje pit' do jutra!»

Ja sam feminist. Volim žene.

Dick Cheney je u Hrvatskoj. Raspravlja se o NATO paktu.
Jučerašnja emisija «Kontraplan» pokazala: ljudi koji se bave tim pitanjem nemaju pojma što rade i kamo ide ova zemlja. Povjerenik Hrvatske za NATO u svoju pozadinu stavio kartonske slike Ive Sanadera i Vladimira Šeksa. Granić rekao da je neizručivanje ratnih zločinaca američkog podrijetla hrvatski strateški interes.

Uglavnom, puca me nekakva polu-fikcija. Ovo su dvije moguće budućnosti, pa razmislimo tko s kim.


1) HRVATSKA NIJE U NATO-PAKTU

Razvoj Hrvatske je sporiji, ali primjetan. Ulazi u Europsku Uniju, gdje neke zemlje smatraju Hrvatsko odbacivanje NATO-a i deklaracije o neizručivanju američkih ratnih zločinaca pozitivnim i zavidno zrelim diplomatskim potezom. Amerika nakon nekog vremena «zaboravlja» na hrvatski neposluh te uspostavlja adekvatne ekonomske odnose. Definitivno manje nego s članicama NATO-a, ali svejedno vrlo prisne. Hrvatska dopušta gradnju američkih baza na svojoj obali, te dobiva ekonomski porast radi toga. Turizam Hrvatske cvijeta dodatno jer je smatraju sigurnom zonom od terorizma i fundamentalizma. Hrvatska ima postojeću vojsku koju nadograđuje suvremenijim oružjima. Stajaća vojska ostaje, vojni rok je sedam mjeseci. Ista je reformirana te organizirana u mirnodopskom vremenu kao radna snaga a u vremenu rata kao mala ali okretna snaga s obrazovanim ljudima na čelu. Problemi nastaju s istočnim susjedima Srbima, koji radi ratova i terora postaju nestabilni. U tom očaju, mogući su razni fenomeni- kao primjerice povratak težnji za Velikom Srbijom te okret ka Hrvatskim teritorijima. Srbija nema snagu da se suprotstavi Hrvatskoj, ali čim bi se pojavile mogućnosti za rat, fundamentalizam bi se vratio. Najvjerojatnije u liku nekog novog karizmatičnog vođe s vrlo agresivnim težnjama. Hrvatska ima graničnih problema i s drugim susjedima. Italija i Slovenija, obje članice NATO-a, rade probleme na sjeveru. Italija želi Istru nazad pod svoju vlast, dok je Slovenija zainteresirana za mali izlaz na more. Ako se Italija i Slovenija dogovore oko podjele svojih interesa, Hrvatska bi se našla u velikim diplomatskim problemima. Ekonomska situacija je bolja, ali ne revolucionarno. Mali porast vrlo imućnih ali žrtve su siromašniji ljudi koji će teže doći do zdravstvenog osiguranja i osnovnih potreba. Crkva je i dalje moćna, ali raste protestantizam koji uzima maha nakon ulaska Hrvatske u EU. Poljoprivreda je razvijena, ali daleko od optimalnog. EU više iscrpljuje Hrvatsku poljoprivredu nego je osuvremenjuje. Dugoročno se očekuje razvitak poljoprivrede radi jeftinije proizvodnje. Hrvati umiru od nuklearnog zračenja atomskih bombi NATO-pakta i Kine na drugoj strani kugle zemaljske.

2) HRVATSKA JE U NATO-PAKTU

Hrvatska ulazi u NATO, ubrzo nakon toga i u EU, pod palicom Amerike. Reforme vojske su male, jer je glavni interes NATO-pakta da svoje vojnike pošalje u Hrvatsku. Svugdje su aerodromi s američkim pilotima i najsuvremenijim avionima. Hrvatsku doslovno čuvaju vojnici drugih naroda. Ekonomske promjene su spore, ali primjetne. Vojne luke na Jadranu dovode nove turiste iz Amerike, kao i zagađenje i – dugoročno- veći kriminal i melting pot. Osjeća se strah radi obližnje muslimanske Bosne i Hercegovine. Mogući teroristički napadi po Dubrovniku i Splitu. Svi susjedi uspostavljaju kvalitetne diplomatske odnose s Hrvatskom. Italiji ne pada na pamet Istra, ako ni radi čega drugog radi mira u NATO-savezu. Slovenija nakon puno nepotrebne i glasne vike diže ruke od svojih teritorijalnih pretenzija za izlazom na more, i na duge staze zaostaje za Hrvatskom radi lošijeg geostrateškog položaja i slabe povezanosti s morem. Razvojem sukoba s Islamskim svijetom, NATO odlučuje Bosnu i Hercegovinu pripojiti Hrvatskoj i napraviti povijesnu «Veliku Hrvatsku». Usprkos slavlju naroda, novi teritoriji ne doprinose razvoju zemlje jer su siromašni i nenaseljeni. Ekonomija Hrvatske je zapravo tipična ekonomija Istočne Europe. Preživjele su velike tvrtke poput Plive, dok su manja poduzeća preuzeta od zapadnjačkih članica EU-a. Hrvati nemaju svoj posao u svojoj zemlji, svog šefa u svom poduzeću, ali su usprkos tome sretni i zadovoljni. Nezaposlenost je problem, ali je socijalna sigurnost uglavnom veća- osim za siromahe koji ne uspiju pronaći svoje mjesto u sustavu, ili isti nikad nije imao mjesta za njih. Generalno govoreći- imućni i srednji sloj će biti financijski jači, siromašni će biti siromašniji. Globalni problemi zdravstva udaraju po Hrvatskoj, ali zahvaljujući masnim kreditima i darovima Zapada, domaće zdravstvo funkcionira. Katolička Crkva je jaka, ali primjetan je porast protestantizma. Islam i Pravoslavlje opadaju u postotku. Najvjerojatnije radi «nepodobnosti». U Srbiji moguć vojni puč i građanski ratovi, ali Hrvatska je teritorijalno sigurna od njih. Poljoprivreda će se modernizirati, možda upravo američkim doprinosima. Hrvatska proizvodi hranu za trupe NATO pakta po svijetu. Najveći problem je sudjelovanje u ratovima koje vodi NATO, u prvome redu protiv arapskog svijeta. Loše vodstvo ratova dovodi do ekonomskih kriza svih članica NATO-a, posebno onih većih. Nafta u jednom trenu prestaje biti primarno gorivo te njen utjecaj slabi u svijetu politike i diplomacije te je najveći resurs pitka voda. Napad arapskih saveznika na Izrael. SAD ne šalje svoja pojačanja radi straha od arapskog nuklearnog udara. Šalje Hrvate koji se hrabro bore za svoje saveznike, ali trpe katastrofalne žrtve i jeziva ranjavanja. Izrael se raspao nakon brzih vojnih akcija susjeda. Židovski narod se seli mahom u SAD, preživjevši strašne arapske zločine tijekom okupacije. Povjesničari kasnije zaključuju da je raspad Izraela bio nezaobilazan upravo radi američke politike prema Islamu. NATO se širi i slijedi sukob s Kinom. Hrvati umiru od nuklearnih bombi NATO-pakta i Kine na drugoj strani kugle zemaljske, ali umiru i od radijacije u domovini radi zračenja od njih.

Danas na ploči ADU u hodniku
POKLANJAM VELIKI OKOMITI KRAN-STOL ZA CRTANJE ANIMIRANIH FILMOVA. JEDINI UVJET: DA GA SAMI ODNESETE IZ PODRUMA. TEL: 01/ 48 52 481

Inače, stol ima nekoliko tisuća kilograma. Ali, niste li uvijek željeli imati takav?

U organizaciji Centra za kulturu i film „August Cesarec“ održati će se:

Radionica ISTRAŽIVANJE TJELESNOG IZRAZA KROZ METODU BIOMEHANIKE , u vremenu od 13.-21.05. 2006. (15-19h)

Ilica 208, Teatar EXit



Istraživanje tjelesnog izraza kroz metodu biomehanike



Istraživanje tjelesnog izraza, tjelesnih impulsa i komunikacije s partnerom kroz metode biomehanike i kontakt improvizacije.



Osvještavanje glumačkog aparata te unutrašnjih tjelesnih impulsa, artikuliranje i analiziranje istih



U trening su uključene:
-kondicijske vježbe
-vježbe snage
-rad na balansu i centru
-rad sa partnerom i grupom
Trening se nastavlja individualnim i grupnim vođenim improvizacijama.



VODITELJ RADIONICE:
DAMIR KLEMENIĆ, performer te pedagog plesa i scenskog pokreta. Dugogodišnji je član kultne Hrvatske i međunarodne skupine MONTAŽSTROJ. Studirao u Amsterdamu na Mimskoj akademiji te se nakon višegodišnjeg međunarodnog iskustva vratio u Hrvatsku gdje uz pedagoški rad nastupa u kazalištu.



PRIJAVE U TIJEKU



Radionica MARIONETA ,

u vremenu od 16.-21. 05. 2006. (od 14-18h)

Ilica 208, Teatar Exit



MARIONETE



Od konstrukcije preko izrade do animacije prema tehnici prof. Albrechta Rosera



Lutkarsko kazalište vrlo je važno u svakom društvu jer je prvi kontakt kazališta uopće i gledatelja najčešći baš u lutkarskom teatru. Same marionete su najzahtjevnija lutkarska tehnika koja je kod nas gotovo posve zamrla.

Voditelji radionice su završili školu marionete direktno kod profesora Rosera
Profesor Albrecht Roser, jedan je od vodećih svjetskih lutkara već se pola stoljeća bavi konstrukcijom i animacijom marioneta. Unaprijedio je izradu i animaciju marioneta, a svojim radom iznimno vješto ujedinjuje konstrukciju i izvedbu, tehniku i umjetnost. Roser smatra da je najbolje kad lutkar sam izradi svoju lutku, jer je onda uz nju posebno vezan.

U svojim predstavama Roser uspješno zaustavlja vrijeme na malenoj pozornici sa samo četiri reflektora i jednom pomoćnicom, oživljava prošlost i drvo, od kojeg su izrađene njegove lutke. Upravo je nevjerojatno s koliko niti barata istodobno. Njegova predstava “Gustaf” igra se po cijelom svijetu već više od pedeset godina.



SADRŽAJ

ANIMACIJA
1. animacija tzv. osnovne marionete (kugle na koncu)

2. rad sa tücher marionetom

osnove:

držanje i upravljanje križem, hodanje, sjedenje, lijeganje, ustajanje, letenje, koordinacija pokreta, odnos lutke i lutkara, pojedinačne etide s kuglama i marionetama te etide u parovima i manjim grupama

3. animacija

KONSTRUKCIJA I IZRADA


1. izrada tzv. osnovne marionete

2. izrada tücher marionete

3. izrada maski (priprema za izradu kopf /schulter marionete):

nacrt, kaširanje, bojenje

4. bojenje prema tehnici bojenja škole

A. Rosera





Voditelj radionice: Dubravko Torjanac, Judita Franković

Ovaj štos nije moj, ali ja imam nekakva autorska prava na njega. Naime, njega je izmislio Charlie , moj stari.
Pa neka vam je sretno uz njega.





Dakle ovako....

Baš si mislim....

Godina ima 365 dana.
Od tih su 112 subote i nedjelje.

Ostalo je 253 radnih dana.
Uzmimo, recimo, 40 dana godišnjeg odmora.

Ostalo je 213 radnih dana.
U čitavoj godini, uzmimo 40 dana bolovanja.

Ostalo je 173 radna dana.
Božić, Uskrs- svi ti religijski blagdani- sve skupa nekih 25 dana.

Sad imamo 148 radna dana.
Medeni mjesec? 25 dana dopusta.

Ostalo je 123 radna dana.
Porodiljski? Minimalno 120 dana.

Ostala su 3 radna dana.
Produženi vikendi, ode dva dana.

I ostade, nakon svih tih 365 dana- jedan jedini dan.

I taj jedan smo nazvali praznik rada.