Dick Cheney je u Hrvatskoj. Raspravlja se o NATO paktu.
Jučerašnja emisija «Kontraplan» pokazala: ljudi koji se bave tim pitanjem nemaju pojma što rade i kamo ide ova zemlja. Povjerenik Hrvatske za NATO u svoju pozadinu stavio kartonske slike Ive Sanadera i Vladimira Šeksa. Granić rekao da je neizručivanje ratnih zločinaca američkog podrijetla hrvatski strateški interes.
Uglavnom, puca me nekakva polu-fikcija. Ovo su dvije moguće budućnosti, pa razmislimo tko s kim.
1) HRVATSKA NIJE U NATO-PAKTU
Razvoj Hrvatske je sporiji, ali primjetan. Ulazi u Europsku Uniju, gdje neke zemlje smatraju Hrvatsko odbacivanje NATO-a i deklaracije o neizručivanju američkih ratnih zločinaca pozitivnim i zavidno zrelim diplomatskim potezom. Amerika nakon nekog vremena «zaboravlja» na hrvatski neposluh te uspostavlja adekvatne ekonomske odnose. Definitivno manje nego s članicama NATO-a, ali svejedno vrlo prisne. Hrvatska dopušta gradnju američkih baza na svojoj obali, te dobiva ekonomski porast radi toga. Turizam Hrvatske cvijeta dodatno jer je smatraju sigurnom zonom od terorizma i fundamentalizma. Hrvatska ima postojeću vojsku koju nadograđuje suvremenijim oružjima. Stajaća vojska ostaje, vojni rok je sedam mjeseci. Ista je reformirana te organizirana u mirnodopskom vremenu kao radna snaga a u vremenu rata kao mala ali okretna snaga s obrazovanim ljudima na čelu. Problemi nastaju s istočnim susjedima Srbima, koji radi ratova i terora postaju nestabilni. U tom očaju, mogući su razni fenomeni- kao primjerice povratak težnji za Velikom Srbijom te okret ka Hrvatskim teritorijima. Srbija nema snagu da se suprotstavi Hrvatskoj, ali čim bi se pojavile mogućnosti za rat, fundamentalizam bi se vratio. Najvjerojatnije u liku nekog novog karizmatičnog vođe s vrlo agresivnim težnjama. Hrvatska ima graničnih problema i s drugim susjedima. Italija i Slovenija, obje članice NATO-a, rade probleme na sjeveru. Italija želi Istru nazad pod svoju vlast, dok je Slovenija zainteresirana za mali izlaz na more. Ako se Italija i Slovenija dogovore oko podjele svojih interesa, Hrvatska bi se našla u velikim diplomatskim problemima. Ekonomska situacija je bolja, ali ne revolucionarno. Mali porast vrlo imućnih ali žrtve su siromašniji ljudi koji će teže doći do zdravstvenog osiguranja i osnovnih potreba. Crkva je i dalje moćna, ali raste protestantizam koji uzima maha nakon ulaska Hrvatske u EU. Poljoprivreda je razvijena, ali daleko od optimalnog. EU više iscrpljuje Hrvatsku poljoprivredu nego je osuvremenjuje. Dugoročno se očekuje razvitak poljoprivrede radi jeftinije proizvodnje. Hrvati umiru od nuklearnog zračenja atomskih bombi NATO-pakta i Kine na drugoj strani kugle zemaljske.
2) HRVATSKA JE U NATO-PAKTU
Hrvatska ulazi u NATO, ubrzo nakon toga i u EU, pod palicom Amerike. Reforme vojske su male, jer je glavni interes NATO-pakta da svoje vojnike pošalje u Hrvatsku. Svugdje su aerodromi s američkim pilotima i najsuvremenijim avionima. Hrvatsku doslovno čuvaju vojnici drugih naroda. Ekonomske promjene su spore, ali primjetne. Vojne luke na Jadranu dovode nove turiste iz Amerike, kao i zagađenje i – dugoročno- veći kriminal i melting pot. Osjeća se strah radi obližnje muslimanske Bosne i Hercegovine. Mogući teroristički napadi po Dubrovniku i Splitu. Svi susjedi uspostavljaju kvalitetne diplomatske odnose s Hrvatskom. Italiji ne pada na pamet Istra, ako ni radi čega drugog radi mira u NATO-savezu. Slovenija nakon puno nepotrebne i glasne vike diže ruke od svojih teritorijalnih pretenzija za izlazom na more, i na duge staze zaostaje za Hrvatskom radi lošijeg geostrateškog položaja i slabe povezanosti s morem. Razvojem sukoba s Islamskim svijetom, NATO odlučuje Bosnu i Hercegovinu pripojiti Hrvatskoj i napraviti povijesnu «Veliku Hrvatsku». Usprkos slavlju naroda, novi teritoriji ne doprinose razvoju zemlje jer su siromašni i nenaseljeni. Ekonomija Hrvatske je zapravo tipična ekonomija Istočne Europe. Preživjele su velike tvrtke poput Plive, dok su manja poduzeća preuzeta od zapadnjačkih članica EU-a. Hrvati nemaju svoj posao u svojoj zemlji, svog šefa u svom poduzeću, ali su usprkos tome sretni i zadovoljni. Nezaposlenost je problem, ali je socijalna sigurnost uglavnom veća- osim za siromahe koji ne uspiju pronaći svoje mjesto u sustavu, ili isti nikad nije imao mjesta za njih. Generalno govoreći- imućni i srednji sloj će biti financijski jači, siromašni će biti siromašniji. Globalni problemi zdravstva udaraju po Hrvatskoj, ali zahvaljujući masnim kreditima i darovima Zapada, domaće zdravstvo funkcionira. Katolička Crkva je jaka, ali primjetan je porast protestantizma. Islam i Pravoslavlje opadaju u postotku. Najvjerojatnije radi «nepodobnosti». U Srbiji moguć vojni puč i građanski ratovi, ali Hrvatska je teritorijalno sigurna od njih. Poljoprivreda će se modernizirati, možda upravo američkim doprinosima. Hrvatska proizvodi hranu za trupe NATO pakta po svijetu. Najveći problem je sudjelovanje u ratovima koje vodi NATO, u prvome redu protiv arapskog svijeta. Loše vodstvo ratova dovodi do ekonomskih kriza svih članica NATO-a, posebno onih većih. Nafta u jednom trenu prestaje biti primarno gorivo te njen utjecaj slabi u svijetu politike i diplomacije te je najveći resurs pitka voda. Napad arapskih saveznika na Izrael. SAD ne šalje svoja pojačanja radi straha od arapskog nuklearnog udara. Šalje Hrvate koji se hrabro bore za svoje saveznike, ali trpe katastrofalne žrtve i jeziva ranjavanja. Izrael se raspao nakon brzih vojnih akcija susjeda. Židovski narod se seli mahom u SAD, preživjevši strašne arapske zločine tijekom okupacije. Povjesničari kasnije zaključuju da je raspad Izraela bio nezaobilazan upravo radi američke politike prema Islamu. NATO se širi i slijedi sukob s Kinom. Hrvati umiru od nuklearnih bombi NATO-pakta i Kine na drugoj strani kugle zemaljske, ali umiru i od radijacije u domovini radi zračenja od njih.
Post je objavljen 06.05.2006. u 19:59 sati.