utorak, 18.04.2006.

Hongova majeutika

slika kako dvoje hoda

Neki ljudi su mi rekli da bih trebao malo više pričati o svojem odrastanju i o obuci za lovca na zmajeve. Dakle, za one koji ne znaju, postoji jedno mjesto na koje samo posebni ljudi mogu doći. Jedno od onih mjesta u koje morate vjerovati da bi ga primijetili i u njemu živjeli. Radi se o otoku Tamarisu. Tamaris je otok na kojem uvijek sija sunce kad želite, ili je uvijek prekrasna mjesečina ako hoćete.... malo je teško za objasniti, ali morat ćete mi vjerovati. Na Tamarisu postoji jedna povelika naseobina koju ljudi zovu « Tok ». U biti, to je skraćenica od «Tokokdanfjsifkkmačdfdjcnk», ili kako bi se prevelo «Mjesto gdje cvijeće ulijeće u rijeku» .U tom malom seocetu je škola za lovce na zmajeve. Još se sjećam svojih prvih dana tamo. Bio sam jako mlad i neiskusan- ali koje te iskustvo može pripremiti za posao poput lova na zmajeve? Imali smo jednog učitelja koji se zvao Hongo. Hongo je inače bio ribar, imao je onu prosijedu bradicu i ćelav potiljak okružen bijelom kosom. Hongo je držao učenja na plaži, sjedeći na golemom kamenu koji je bio u plićaku, dok su se studenti, ili kako se kaže u našem poslu «pupoljci», zavalili u vrući pijesak.

Hongo je podučavao jednu tešku vještinu koja se zvala majeutika. Majeutika je bila jedna od najtajnijih i najkompleksnijih vještina koje su nam usadili u Tokokdanfjsifkkmačdfdjcnku. Sigurno se pitate što je majeutika? Kada smo mi pitali Honga što je majeutika, on je odgovorio:

«Hosana, majeutika je buđenje djece»

Naravno, pojma nismo imali, a ni danas baš ne znam mnogo, o čemu se zapravo radi. Od nas se očekuje da lovimo pedesetmetarske gmazove koji rigaju vatru a najteža su nam predavanja iz buđenja djece. Ali nismo mogli Honga nadmudriti. Čak i veliki majstori zmajolova divili su se njegovim učenjima i govorili o njemu s respektom. Imao je moći o kojima mi nismo niti sanjati mogli. Telekineza, pirokineza- sve moći koje su dane lovcima na zmajeve bile su u njegovoj volji. Kada sam ja posljednji put nešto htio zapaliti svojim mislima, jedino što sam zapalio bili su brkovi mojeg mentora na faksu. Pa sad ti objašnjavaj ljudima da si je čovjek razrijedio brkove dok je palio cigaretu. Ali Hongo je jednom ubio zmaja u zraku tako što mu je snagom svoje vjere smrznuo krila i ovaj se srušio u more gdje ga je Hongo dokrajčio.

Uglavnom, jednom sam ja dobio poziv da se prošećem s Hongom uz plažu. Sa svakim je pupoljkom osobno razgovarao, u potpunoj tišini i miru kojeg su samo morski valovi dirali. Uvijek bi razgovarao s nama o nekim čudnim stvarima. Umjesto nekih dubokoumnih lekcija, Hongo je s nama pričao o kompjuterskim igricama i Internetu, kako je opasno trčati nakon jela da čovjeku ne pozli, kako rastu ciklame i koju glazbu volimo čuti na radiju ali ne i na liniji. Mogao bih pričati cijeli dan o tome što sam sve rekao i o čemu smo sve Hongo i ja razgovarali, ali za ovu priču dovoljno je da reknem tek jednu anegdotu.

«Sinke, reci.... znaš kada sam ja živio, ljudi nisu znali zašto pada kiša.»
«Oh, pa to je barem lako»- rekao sam, jer sam se rodio dvije tisuće godina nakon Honga- «Kiša pada radi kruženja vode u prirodi.»«Ah, tako! A što tjera kišu da kruži u prirodi?»
«Što ja znam.... energija. Sunce daje toplinsku energiju koja se pretvara u kinetičku kada molekula vode bude na površini i ona ide u neke slojeve atmosfere, gdje dobije na težini pa se vrati nazad na zemlju.»
«Aha»- rekao je Hongo- «A što tjera energiju da tako prelazi iz jednog oblika u drugi za molekulu vode?»
«Ah....energija.....dakle.....»Tad sam se sjetio kako mi je u osnovnoj školi jedan profesor rekao da znanstvenici još nisu našli pravu definiciju energije. Iako možemo izračunati vrijednosti njenih oblika, sama definicija još uvijek je velika zagonetka.
«Dakle?»- pitao me Hongo.
«Ne znam što je energija i što je tjera da se pretvara iz oblika u oblik unutar molekule vode.»
«Znači, ti ne znaš zašto pada kiša?»
«Kako?»
«Pa ako ne znaš kako energija djeluje na vodu, kako možeš reći da znaš zašto kiša pada.»Ostao sam tako zbunjen neko vrijeme.
«Ljudi nakon dvije tisuće godina još ne znaju zašto pada kiša.»-nasmijao se Hongo- «Mislio sam da će već shvatiti.»
«Što? Ti znaš zašto pada?»Hongo se nasmiješio i nastavio hodati.
«Čekaj, hoću te pitati! Učitelju, stani! Želim znati zašto pada kiša! Čuješ li me?»Trčao sam za njim, ali nisam uspio dobiti odgovor. Kad sam ga sustigao, pitao me da li je bolja Čunga-Lunga od limuna ili obična.

Danas još uvijek ne znam zašto pada voda s neba koju zovemo kiša. Niti ne znam što je energija. Nekada me jako muči takva situacija. Izgledam kao neko zbunjeno dijete koje s radoznalošću promatra svijet u kojem se odjedanput probudilo.

I još ta majeutika....

- 23:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>