Dragi profesore!
Zahvaljujemo vam na vašem predanome radu i trudu kojeg ste uložili u našu filmsku vježbu. Drago nam je što ste ipak stigli detaljno se posvetiti našem filmu dva dana prije isteka roka za prijavu. Imali smo čitava dva dana da montažom uklonimo sve greške koje ste našli, a kojih je bilo mnogo. Žao nam je što nismo još tako iskusni, pa često radimo pogreške. Zahvaljujemo što ste svima po Akademiji razglasili kako smo mi loši studenti i kako ne znate što bi s nama.
Kolega Arsen s produkcije se ispričava što je potrošio toliko novac iz proračuna za projekt na ovu našu sramotu. I ispričava se vama osobno što ste dva sata kopali po televizoru misleći da je filmski zapis u boji a da je vi nemate na svome televizoru. Naša vježba je, eto, bila crno-bijela.
Kolega Lipić s filmskog snimanja se slaže s vama da je uporaba širokokutnog objektiva bila pretjerana. Da je barem mislio o tome dok je radio na vježbi. Zaista, trebalo je vikati na njega na hodniku kao što ste to vi , dragi naš profesore, i učinili. Jedino nam je žao što je tada na hodniku bilo samo dvadesetak naših kolega pa mnogi koji tome nisu prisustvovali ni danas ne znaju prave razmjere našeg katastrofalnog rada. Ali ipak, zasigurno ćete to promijeniti.
Kolega Sinke s dramaturgije osobno vam zahvaljuje na vašoj dugoj bukvici predstojnici dramaturgije, profesorici Sibili Petlevski, da scenarij o malome čovjeku koji postaje magnat uopće nije ništa novo i da je nedostatak originalnosti njegovog scenarija samo dokaz da hrvatskom filmu ne trebaju dramaturzi.
Kolega Čajko s filmske režije ne može vam biti dovoljno zahvalan na vašoj iscrpnoj analizi od trideset stranica koja je , pisana fontom veličine 25, velika i realna procjena njegovog rada i pretjerivanja u montaži.
Zahvaljujemo vam što ste to izvješće poslali kao temu na sjednicu ove kulturne ustanove.
I jako nam je žao, dragi profesore, što vam imamo reći još jednu katastrofalnu vijest. Desila nam se golema pogreška. Zaslužujemo najveće mjere i pristajemo biti točka na dnevnom redu. Dragi profesore, nadamo se da ćete biti uljudni i nećete zamjeriti na toj grešci, koja je nastala našom nespretnošću i mladošću.
Dragi profesore, naime što je, kolega Krter je cijelu noć montirao naš film na kazetu dan prije nego je išao na ispit iz «Povijesti filma» kod profesora Peterlića. Bio je umoran i iscrpljen, pa je napravio grešku. Našu vježbu, tj. kazetu s našom vježbom ostavio je na hodniku a vama je dao kazetu s «Građaninom Kaneom» koju je spremio za Peterlića.
Jako nam je žao što ste analizirali krivi film i trošili svoje dragocjeno vrijeme na , ustvari, krivu stvar. Primamo sve edukativne i disciplinske posljedice. Naši su vam indeksi na raspolaganju. Ne želimo vam dalje raditi probleme.
Kako bi se barem donekle odužili za tu grešku, poslali smo ovaj dopis svim vašim kolegama profesorima na Akademiji, kako ne bi ispalo da mi nismo svjesni te naše katastrofe. Znamo da je informacija vrlo važna stvar, i da se vi tako trudite da svima kažete naše napredovanje, tako da smo vam olakšali posao. I ne samo to. Budući da smo svjesni goleme važnosti ove greške, poslali smo ovaj dopis i Hrvatskom Filmskom Savezu tako da znaju da nam ne daju posao, kada smo tako jako nespretni.
Čestitamo vam na premijeri vašeg filma. Kolega producent je rekao da će ovaj dopis u vlastitom trošku fotokopirati i lijepiti po foajeu kina u kojem će biti premijera. Zar to nije najbrži način da se ljudi upoznaju s našim katastrofalnim studiranjem i radom?
I na kraju, još nismo posve sigurni, ali razmišljamo da ovu poruku pošaljemo Ministarstvu kulture. Ipak, malo smo se uplašili za svoju budućnost pa smo vas osobno htjeli pitati da li bi mogli, ipak, do neke mjere, šutjeti o ovom problemu.
Žao nam je ako ste ovu poruku skinuli s panoa u hodniku Akademije. Imate jedan primjerak u svome sandučiću.
Puno vas poštuju vaši studenti
Arsen, Lipić, Sinke, Čajko , Krter
Boxevi ( desno ) updatani !
|