četvrtak, 11.08.2005.

Rusvaj

Neki dan dočekao me rusvaj u dječjoj sobi. Veliki i Mali razvukli su sve igračke, ispraznili tri sanduka i jednu košaru igračaka. U sobu se nije moglo ući. Naravno, čuvao ih je moj mlađi brat, on je vjerojatno surfao ili slušao muziku i dozvolio dečkima da se zabave.
Posjela sam Velikoga za stol i obavili smo mali ozbiljni razgovor.
Pitam ja njega: "Sine, ako mama postavi na stol juhu, krumpir, meso, salatu, kolače i sok, možeš li ti sve to jesti u isto vrijeme?"
On me je gledao ozbiljnim očima i odgovorio: "Pa ne mogu mama?" U pogledu mu se čitalo pitanje: "Kakve gluposti mama pita?"
Onda sam ga pitala: "Daj mi reci, kad izvadiš sve igračke iz sanduka, možeš li se u isto vrijeme igrati sa autićima, bagerima, kockicama i ostalim?"
"Mogu!" odgovorio je ko iz topa i odjurio u sobu.
Na večer je gunđao kad su pospremali te igračke, bunio se zašto mu neću pomoći. No, zajedno sa Malim, sve je pospremio i sanduke smo vratili na mjesto.
Pomislila sam da od razgovora nije bilo koristi.
Međutim, jučer me dočekalo lagano iznenađenje. Samo je jedan sanduk bio prazan i igračke po cijeloj sobi. Veliki je našnjofao kišu i samo na kratko došao iz dvorišta, da bi me pitao da li sam primjetila da je otvorio samo jedan sanduk.
Znači da je naš razgovor ipak imao rezultate...
nadam se..
vidjet ćemo danas.

- 15:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>