srijeda, 27.07.2005.

Povratak kući

Bili smo na moru.
Odmor je bio više nego dobar, vrijeme dosta loše. No, povlačili smo se po krevetima, stolcima, šetali dok nije bilo kiše, slikali se, jeli sladoled (neki pili Ice caffe i zaboravili na kilažu). Mali i Veliki ostali su još malo na moru.
Mali dečko je crn, crn kao ugljen, iako je cijele dane bio u hladu, a plažu vidio ujutro i na večer.
Veliki dečko je bijeli kao mama, fina, nježna, "damska" koža.
Baš nas briga. Nismo bedasti da se pečemo na suncu.
Mali dečko se obožava kupati, bosim nožicama pokušava sam ući u vodu, gnjuri glavu pod vodu, liže površinu vode.
Veliki se voli kupati, ali u granicama normale i držeći se one narodne: "Voli more, drž' se kraja."

Mali dečko je već postao malo veći dečko. Sve razumije što mu pričamo, pokušava nešto i sam govoriti. Duda je "njanja". Sve životinje su "av-av". Objava gladi i žeđi je "ama-ama". Zna reći i "mama", "jaja", "baba", "brm-brm". Sve kopira od starijeg brata, pa je naučio i voziti autiće.
Najveća atrakcija je "svađanje" sa psima u prolazu. Čim primjeti psa, izvadi dudu i ozbiljnim tonom uputi mu kratki "av-av". Mali psi su uglavnom zločestoće koje mu istom mjerom vrate, veliki psi su zbunjeni i začuđeno gledaju u tu malu, bucmastu lopticu što reži na njih.
A prijateljica me pozvala da dovedem dečke dok još ima male psiće. Upozorila sam je da bi to mogao biti koban posjet, Veliki će ih "daviti", mali će lajati skupa s njima.

- 13:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>