utorak, 24.10.2006.
...tebi kao da je netko ugravirao osmijeh....
|
Nisu mi smetale mutne fotografije, Ni crni ljudi sa krunama. Nije mi smetala neispavanost ni smijeh od kojeg me sve bolilo. Uhvatili smo se za ruke i pustili struju da prođe kroz nas.... Bila sam sretna sto sam se mogla smijati i ne misliti na copy-paste dane  Prazne ulice mi nisu izgledale tuzno. Oni su bili tu, nekako odrasli,ali ipak djeca. Nestvarno ili mozda samo suprotno, Drugacije od sada,drugacije od prije...  Bila sam malena među velikim ljudima, izgubljena u veseloj ulici vlastitih teorija... Nasmijesena.  |
nedjelja, 15.10.2006.
Vecer je bila previse cudna,pomalo jeziva,ali nadasve smijesna
|
Njemu nije dobro,a ona trci okolo.
Nepovezane rijeci su mi plesale po kosi dok smo trazile glazbu u zapetljanim nitima... Strah kojim su zracile prazne ulice Refleksirao se na osamljeno mjesto na kraju parka. Uobicajen redosljed razgovora prekinuo je glasan krik Crne djevojcice. Primjetila je zarko crveni opusak na mjestu gdje nije bilo nikoga... Zbunjeni smo potrcali prema svjetlu Kako bi zapoceli stvarati novi krug, ali za trenutak smo se nasli na bucnom mjestu punom osamucene djece,ozbiljnih zena i promasenih ljudi. Kako uobicajeno.... ...ali za nekoliko dana odlazim.Moram se odmoriti od ovog malenog grada,istih ulica i polumrtvih ljudi....  |
srijeda, 11.10.2006.
Slomit cu ti to sviralo.....Slomit cu ti to sviralo......u pozadini se cuo plac i nista vise....
|
Promatram male ljude sa njihovim velikim željama
Kako se ubijaju u euforiji samoga jada...ali ništa. Ja gasim žar posljednjim kapima vode koju imam. Kao tvorac još hladnije uznemirenosti Bježim u gorčinu vlastitih misli.... Ne mogu podnjeti njihov bijes. Ne znam se boriti protiv njihove mržnje prema veselom djetetu, Jednostavno ne znam zašto im razigranost toliko smeta.... Zašto žele da sve bude tako ozbiljno i prazno....  |
četvrtak, 05.10.2006.
Čarobno je upoznati nekoga tko ti je svakim danom sve draži i draži...
|
-Tko je to tamo?
-Nitko.Tko si ti? -Nista. -Hoces li mi biti prijatelj? -...dobro...ako bas zelis.... -Volis li ovaj grad? -Ne... -A da pođemo negdje drugo? -Ne,previse bi mi nedostajao ovaj lijepi gradic.  -Mozes li zagrliti covjeka kojeg ne poznajes dobro? -Naravno.Osoba koju si tek upoznao,a jako ti je draga uvijek ce ti dotrcati u zagrljaj. -To je tako lijepo... -Nije uvijek.Mozda je zamrzis kada je stvarno upoznas. |
ponedjeljak, 02.10.2006.
...ako vas moja krava toliko nasmijava,nema veze sto su joj sve noge u istoj liniji....
|
26.09.2006. ...Zrak je ispunjen prevelikim dozama gluposti i varke....Vecina je zarazena,a ja im ne mogu pomoci.Ne mogu ponuditi vise od zagrljaja,ali tada me strah da im ne prenesem i tugu....ne mogu pomoci sada....
28.06.2006. Vec se danima provlacim kroz vrtove izopacenih uspomena. Noge mi zapinju o visoku travu i ne mogu kontrolirati teske korake. Oko mene su uplakani spomenici zatrpani liscem i nista nije onako cisto kao nekada. Samo bijesne zivotinje kote svoje mlade, a sareni leptiri postaju mrtvi ukrasi na dvorovima zlih kraljica.  29.09.2006. U daljini vidim cestu.... Znam da cu doci do nje. Jednostavno moram uspjeti, A tada cu vas zamoliti da je pređemo zajedno.  02.10.2006. ....danas sam sretna! |
