Real situation

Oduzmite joj sve sada
Kad ima nesto na sto je ponosna....
Nesto zbog cega je sretna.
Sad u zvuku kise moze pronaci toplinu,
Sad u mekanom pokrivacu pronalazi utjehu.
Uzmite joj sve sada da se ne navikne,
Da bude kao i uvijek,
Da moze odmah poceti graditi nove svjetove
Ispunjene nevinim osmjesima jedva nastalih licnosti.
Zna da je dovoljno jaka da nastavi uzdignute glave
I da se nasmijesi svima koje voli,
Da se nasmijesi samo zato jer ona to zeli.
Ona zna za carobni krug dobra i zla,
Ali zna i za skrivene portale kada zeli pobjeci.
Ona zna da zlovoljan covjek moze unistiti divne osjecaje drugih.



Oduzmite joj sve sada....
Ona se nece ljutiti.
Nece,ako to uistinu zelite.

Topli su bili zidovi,
Ljudi koje obozavam sjedali su u krugu,
Veselje je stajalo u sredini
Jednako odmaknuto od svih.
Sjemenke srece smo posipali na tlo zla,
A u bijegu me zaustavio udarac u najmirnije stablo.
Bol u glavi,
Ogrebotine na licu
I prodorni osmijesi.
Svjetla su pocela plesati ubrzanim ritmom,
A ja ih pokusavala pratiti.
Bilo je bezuspjesno.
Puzala sam po cesti
ne obazirajuci se na sve vecu bol.
Bilo mi je lijepo.



Zagrljaji,vrisak,pjevanje.
Sve rijeci smo znali.
/tisuce malih bogova...
Bile smo ispunjene./
Smijesni pokreti,
Izmjenjivanje poljubaca.
Svi smo bili tu.
Dijelili smo sve i nastao je divan osjecaj
Koji nas je povezivao i sa nepoznatim ljudima.



Na kraju su me lovili.
Bjezala sam kao preplaseni lik iz filma,
ali se nisam bojala.
Mozda sam jednostavno zeljela trcati
Iako smo uspjeli pobjeci od onog razdoblja iste karte.
Gasi se svjetlo,ali ja ga jos osijecam.



Gledam crne usne u ogledalu
I sjetim se one jeftine stvari bez koje ne mogu.
Jadno,ali predivno.
Onako mala padnem na mekanu povrsinu.
Tijelo mi je bilo mokro,
Osijecala sam da pokrecem svijet.
Zaspala sam sretna,ali u strahu da se nikada vise necu probuditi.
Trenutno previse volim svijet.

Hodala sam u strahu niz strmu padinu
kako bi dosla na novo mjesto.
Osijecao se svjezi miris u zraku
male kamene utvrde ispunjene velikim filozofima.
Ti geniji nisu mogli odoljeti starim okusima i mirisima
koji su unosili pomutnju i donosili smijeh.
Uobicajeno i zabranjeno.
Ruka na crvenom krugu,
gubitak ravnteze
i pad.
Lezale smo jedna preko druge i pokusavale doci do zraka....
Nismo mogle otjerati smijeh,a na neki nacin nismo ni zeljele.

Kasnije smo krenuli u poznate krajeve...ali...
Sunce je bilo mrtvo.Iako je preveliki strah nastanio
nasa tijela bilo je uzbudljivo.Na davno zaboravljenoj klupi
pricom smo stvarali neprobojne cestice sigurnosti.
Moje oci su se pretvorile u staru kameru loseg fotografa,
a rijeci u besmislene recenice ludog uma.
Cijelo moje bice bilo je sretno,
a sve ostao samo dio nekih drugih dimenzija.

Rodilo se novo sunce.

Previše sam padala od posljednjeg susreta.
Sada novim ranama i modricama davam neobična imena.
Grizem komade kože s ruku
I skupljam ih među zubima
Samo sa jednim zakonom u glavi...Nemoj to raditi!
Kako neobično.
Ponavljam iste greške i smijem se sama sebi.
Netko mi je nedavno rekao da sam morbidno smiješna.
Shvatila sam da je to zbog one jadne rijetkosti
Kada bude gore od onoga što ne može biti gore.
Čudna je ta slučajnost koja se događa uvijek meni.
Ne mogu se žaliti na svoju sreću koja je u većini slučajeva neizmjerna,
Ne mogu koriti sudbinu koja je često na mojoj strani,
Ali mogu plakati kada mi svakodnevno donose tužne vijesti.
Čak su mi oteli mekanu životinju.
Životinjicu koja je bila pretežno beskorisna,
Ali vesela u svom beznačajnom postojanju.
Samo se mogu nadati da će joj biti bolje.
Idući put neću plakati,a ljutnju ću pokopati duboko u svjetlost nasmiješene ulične lampe.
Vrijeme je za nove korake.
Možda i ne mogu sve sama,ali ovaj put ću se potruditi više.



Svaki novi početak je tako uzbudljiv.Nisam tužna,još uvijek sam veselo dijete koje je odlučilo pronaći malo više smisla u svemu...Ipak u životu ima puno divnih trenutaka.