Marketing
Vratila sam se...nedostajalo mi je pisanje:)
Previše sam padala od posljednjeg susreta.
Sada novim ranama i modricama davam neobična imena.
Grizem komade kože s ruku
I skupljam ih među zubima
Samo sa jednim zakonom u glavi...Nemoj to raditi!
Kako neobično.
Ponavljam iste greške i smijem se sama sebi.
Netko mi je nedavno rekao da sam morbidno smiješna.
Shvatila sam da je to zbog one jadne rijetkosti
Kada bude gore od onoga što ne može biti gore.
Čudna je ta slučajnost koja se događa uvijek meni.
Ne mogu se žaliti na svoju sreću koja je u većini slučajeva neizmjerna,
Ne mogu koriti sudbinu koja je često na mojoj strani,
Ali mogu plakati kada mi svakodnevno donose tužne vijesti.
Čak su mi oteli mekanu životinju.
Životinjicu koja je bila pretežno beskorisna,
Ali vesela u svom beznačajnom postojanju.
Samo se mogu nadati da će joj biti bolje.
Idući put neću plakati,a ljutnju ću pokopati duboko u svjetlost nasmiješene ulične lampe.
Vrijeme je za nove korake.
Možda i ne mogu sve sama,ali ovaj put ću se potruditi više.
Svaki novi početak je tako uzbudljiv.Nisam tužna,još uvijek sam veselo dijete koje je odlučilo pronaći malo više smisla u svemu...Ipak u životu ima puno divnih trenutaka.
Post je objavljen 10.09.2006. u 19:31 sati.