Misty morning

srijeda, 23.08.2006.

Želim jednu malenu uspavanku.

Vadim zemlju iz sebe.
Brišem je pamukom.
Uživam u tom osjecaju
I nadam se da nece nestati...
Kraj.
Postanem tužna kad na bijeloj krpi
Više nema crnih tragova,
Kad na mokrim nogama nema rana.
Proklinjem stare vijence sa umjetnim cvijecem,
Grizem plastiku i gutam gorke genije zarobljene u staklu.
Želim jednu malu uspavanku.

Image Hosted by ImageShack.us

Lijepe oci su izgubile sjaj zvijezde.
Osmijeh joj je postao navika.
Vise nema udobnog zagrljaja
I poljubaca bez razloga.
Bol i tuga,to je prolazno...
Ali ne dopustam da jedan tako lijepi osmijeh nestane poput
Svjetla koje palimo samo u mraku.
Postala je netko drugi...
Netko tko me ne moze opet usreciti
Samim svojim postojanjem.
Ravnodusna kapljica me ubija.



- 15:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>