Dakota

Cjelina.

preuzeto iz knjige "Iscjeljujuća moć uma", Rolf Alexander, 118. str.:

"Kada čovjek ushićeno nekoga hvali ili ga gorko kudi, on samo odražava nepotpuni dio teme."

Razvitak.

preuzeto iz knjige "Iscjeljujuća moć uma", Rolf Alexander, 117. str.:

Jednom, u jednoj blatnoj lokvi, izlegao se punoglavac. Neko vrijeme živio je sretno, vijugajući i krećući se svojim domom pomoću dugog repa. Postupno je postajao svjestan grozne promjene koja je zahvaćala njegovo tijelo. Njegov predivni rep brzo je bio odbačen, a umjesto njega narastao je par dugih nezgrapnih nogu. Sada se vrlo teško kretao svojom malom barom. Kada je sunce zasjalo jače, a voda iz njegove lokve počela hlapiti, blato je postajalo sve gušće i gušće. Život mu je postao nemoguć. Napori koje je sada koristio za kretanje i traženje kukaca za hranu potpuno su ga iscrpili.
Naposljetku je bio potpuno obeshrabren. Odlučio je još jednom krenuti na površinu, a zatim zaroniti na dno mulja i hibernirati, sve dok jesenje kiše ne napune baru vodom i učine život podnošljivim. Došavši na površinu, pogledao je uokolo. Vidio je zelenu travu što je prekrivala obalu, drveće koje je vjetar nježno njihao. Zavidno je gledao zeca koji je tog trenutka protrčao uz baru.
"Kada bih barem imao njegove noge!", pomislio je. "Tada bih, umjesto da živim u bari, mogao uživati na toplome suncu i putovati gdje god poželim."
Tada mu je sinulo. "Možda bih čak s ovim nespretnim nogama mogao polagano napredovati po suhoj zemlji." Sproveo je misao u djelo i s naporom se dovukao do zemlje. Krenuo je dalje i prebacio tijelo preko ruba bare.
Kako li je samo lijepo bilo izležavati se na suncu! Zabacio je glavu i ushićeno uživao. Za to vrijeme sunčane zrake stvrdnule su mulj koji ga je obuhvatio kao čvrsti oklop. Više se nije mogao vratiti u sigurnost bare niti krenuti naprijed i sakriti se u grmlje.
Tada se na zemlji pokraj njega pojavila sjenka sokola. Osjetio je užas u čitavom svom biću. Skupio se i mahnito poskočio prema grmlju. Tim je naporom razbio suhi mulj koji ga je vezao. Od tada je zauvijek mogao ići kamo god je želio, dugim veselim skokovima...

A JE TO!

Plutajuće stanje 1.

Plutajuća stanja...

To su energije, nesvjesne sebe, koje plutaju oko nas u potrazi za Energijom. Kako je čovjek nepresušni Izvor Energije jer je "srebrnom vrpcom" (pupak) povezan sa Praiskonskim Izvorom one vrebaju čovjeka. To nisu proračunata, niti svjesna stvorenja, to čak nisu niti stvorenja, to su jednostavno oblici energije.
Prvo zauzmu misli.
A onda osjećaje.
Npr. osjećaj konstatne seksualnosti, želje ili osjećaj patnje, depresije.
U određenom trenutku naše nesvjenosti povučemo se u neko "plutajuće stanje" i ono dok nas crpi sve više u nama stvara osjećaj koji sama ona predstavlja, a time nas sve više vezuje za sebe, kako bi nas što više crpila.
Ta plutajuća stanja, kao i sve ostalo stvorena su zbog Neznanja i potrebe za Znanjem, za spoznajom, za Svjesnošću.
Biti svjestan znači znati da postojimo, mi kao biće, izabranog tijela, prostor u kojem se nalazimo i druga bića oko nas. Ta svjesnost znači i svijest o osjećajima i mislima koje su u nama, ali i u drugima.
Biti Svjestan iliti Prosvjetljen znači biti svjestan da smo Duše, da smo beskonačni, da smo Jedno.

"Plutajuća stanja" nas tjeraju (ali one to ne čine svjesno, sve što se događa u nama, izvan nas činimo mi, svjesno ili nesvjesno, ali uvijek Svjesno) da ih izbjegavamo, da bi to činili moramo biti svjesni svakog trenutka. To se čini tako da se svjesno uperi pogled u predmete oko vas, ili u ruke. Otvoriti malo jače oči, kao da smo tek progledali. Brzim prebacivanjem pogleda stvaramo koncentraciju koja nas vodi svjesnosti.
Otkrivanje misli se postiže postavljanjem pitanja (što sada mislim? koja je moja sadašnja misao? o čemu razmišljam?) i osluškivanjem odgovora.
Osjećanje traženjem u prostoru bića mjesta gdje se osjećaj pojavljuje (najčešće su problemi vezani uz ljubav u predjelu srca - čakra Anahata ili potrebe da se kontrolira u predjelu pupka - čakra Manipura).
Naravno, to su samo neki od načina, mogućnosti su bezbrojne.
Ako čujemo i osjetimo svoj dah također znači stupanj svjesnosti. Potreba tijela da uzdahne znači da smo se opustili do te mjere da smo svjesni da je i kada našem tijelu i biću potrebna prana - životna energija koju udišemo, ali i primamo preko pupka.

Testiranje pitanja plutajućih stanja se postiže tako da se pokušamo uvući u neki osjećaj. Npr. želja za nekom osobom.
Zamislimo.
Preplavljuju nas osjećaji kao da se to doista događa.
Zatim naglo prekinite misli ili ih zamijenite sa totalnim nekim drugim, npr. osvijestite kako već satima sjedite pred kompom i kako se zbog toga osjećate iscrpljeno i nekonstruktivno.
Vratite zatim slike o seksualnom činu.
Prebacujte misli, slike, osjećaje iz jednog u drugi.
To se možda čini jednostavno, ali doista nije.
To se možda čini glupavo i nepotrebno, ali kad te plutajuća stanja obuzmu u tolikoj mjeri da kontroliraju tvoj život zapadaš u depresiju, agoniju, melankoliju i bezvoljnost. Prestaješ razumjeti smisao.
To vrlo lako može dovesti i do smrti.

Svemirsko pitanje.

Što će se dogoditi ako prihvatim:
da ona pjeva kad se posvađamo, jer ju to opušta, harmonizira?;
da Ona neće hrpu stvari jer ne želi, ne može, ne doživljava?;
da tata hrče, smrdi, glupavo se ponaša, zapitkuje?;
da se sestra cijelo vrijeme dere i nervozna je?;
da prijateljica zaspi čim dotakne krevet i da se ne voli sa mužem?;
da su prijatelju važne sitnice kako izlaziš iz auta, kako pereš posuđe, da mi sto puta govori jedno te isto?;

Nisam nikada živio da prihvaćam. Nisam nikada uspio.

Što će se dogoditi ako pustim Nju u sebi da živi, outside?;
Da se osjeća manje vrijednom ako Ju Ona ne želi?;
Da Je nesigurna?;

Što će se dogoditi ako prestanem kontrolirati?;
Hoću li propasti, biti omražen, odbačen?;

Što će se dogoditi ako prestanem procjenjivati?;
Hoću li nestati, ako prestanem misliti?

Jesam li ikada saznao što je Ljubav?
Koliko dugo sam bio u Ljubavi?

Ponekad mislim da ljudi oko mene namjerno rade stvari kako bi me izbezumili, povrijedili, obezvrijedili, omalovažili, spustili, dotukli.

Zapravo, nikada još nisam vidio nikoga da je to učinio svjesno. Umom možda netko i da, ali sviješću...

Postoji Neznanje, Nesvjesnost i Strah.

Što će se dogoditi ako umrem, hoću li doista nestati?
Hoće li nestati Neznanje,
Nesvjesnost i
Strah?

Da li će ostati Ljubav?
Da li se boduju momenti Ljubavi moje spram Njih, Nje, Mene?
Da li ima tko da to boduje?
Jesam li ja taj koji to čini?
Jesam li ja uopće?

Što ako su me drugi samo pokušavali voljeti, i sebe?
Što ću saznati o sebi i Svijetu ako pronađem spoznaju da su me željeli učiniti sretnim/nom, ispunjenim/nom i voljenim/nom, a ja to nisam vidio/jela, shvaćao/ala, znao/la?
Ako sam oduvijek živio/jela u Neznanju, Nesvjesnosti i Strahu?

Večeras se želim probuditi. I znati. Sad.

Sjeti se kako si razmišljao kad si bio mali...

Možeš li ovo riješiti?


TEST U JEDNOM VRTIĆU:

Djeci je postavljeno slijedeće pitanje :

"U kom smjeru se kreće autobus na slici?"


Promatraj detaljno crte? i pokušaj dati odgovor ?
(Možeš birati: "lijevo" ili "desno")
Razmisli dobro prije nego što odgovoriš!









Još nemaš uvida?? Razmisli dobro!!








OK! Evo kako stvari stoje! ?












Sva djeca u vrtiću odgovorila su: "lijevo".
Na pitanje: Zašto tako mislite? Kako to da autobus ide lijevo?",
















djeca su odgovorila: "Zato što se ne vide vrata!"


I kako se sada osjećaš????

Počela je Era Stvaranja...

osjećam ju (eru) tako jasno jasno oko sebe. Sve se vrti oko toga. Misli, zamisli, osjeti, osjećaj...stvori.
Ona je i prije imala sjeme Sebe kao danas ovakve, ali kaže da ju ja činim dobrom, lijepom, sexy...i ona mene.
Mi smo stvaratelji.
Ona je dobila savršen posao.
Ja sam dobio savršen posao.
Ona ide u Zagreb.
Ja idem u Split (na more sam želio).
Imati ćemo novaca.

Ovaj ja koji sam sada je doista sve ono što sam nekada mislio da jesam. Sve se ostvarilo.
Kako bi provjerio, ponekad, kakve su mi misli pogledam se kakav sam danas.
Još me neke velike stvari muče.

Snažan sam. I fizički i psihički. Emocionalno sam tako slatko u zrenju.
Žrtvovanje činim kao dar za sebe, jer patvorena je to stvar. Kad se okreneš iza sebe i pogledaš kako to gotovo nitko nije vidio, shvatiš da je glupavo to.

Ima taj jedan način. Pronaći svoj način. Svi tuđi načini samo su okvir mome.
Odavno sam ga pronašao. To je blagoslov!

Luđak!



Postoje stvari koje su veće od sitnica.
Postoje sitnice koje narastu.
Danas svašta kulja u meni.

Smradovi, ljenivci, jadnici, patetičari, žrtve, nesvjesni. USTANI! FUCK!
Jebo te takav život, smradu jedan! Osjetiš se! Smrdiš! Koji rječnik da koristim??? Ha?
Warum?
Oko mene nadolazeća smrt.
Leže i trunu.
Ona tamo jadna, sve ima, a ništa ne doživljava.
Ovaj leži i smrdi. Da. Ne kupa se mjesec dana ako ga ja ne natjeram. Jebem ti mater. Stoko!
Mrzim smrad i prljavštinu.
Pokvario se usisavač.
Nisu oni ništa krivi. Nisi dušo! A tko je kriv, TO JE BILA TVOJA JEBENA ODGOVORNOST!!!
Ne laži. Smrdi.
Laž smrdi.
Kad te vidim znam što misliš, ne, ono što osjećaš.
To znam.
To je moja sposobnost heroja.
Osjećam što osjećaš.
Onda ne laži.
Zašto si nadrobio mrvice bureka po podu, kad nam ne valja usisavač???
Ništa nemam od mržnje, samo se zblesiram.
Što da radim?
Ona dobila naljepši mogući posao i plaćeni stan, sestra joj kaže, hoću se moći i ja utrpat kod tebe, nekad...smrdi i ljigava je. Ne radi ništa. Samo spava.
Ova čim dotakne krevet spava.
Mama se dere na nju. Mrzim to. Shut fuck up!

Lijepo mi je u njenom pogledu, u Prirodi.

HOĆU MOĆ I SPOZNAJU. HOĆU SAD ODMAH MUDROST! HOOOOOĆU!!!!
Rek'o sam HOĆU!
Lupam glavom o zid. Ma da, misliš da sam tako blesav kao idioti oko mene. Ja volim ovu glavu. Nisam debil!

Samo spavaju, k'o zombiji.

ja sam vesel' i drag, i nježan i topao, i razumijem, i razmišljam...Bush je došao....hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha.

Realnost je drugačija. Kako da joj se prilagodim?
Ludim, danas, ludim.

"Ukoliko priznam da nešto ne razumijem, priznajem mentalnu inferiornost. Zato odbijam vjerovati u nešto što ne razumijem. Pokušat ću to uništiti, obezvrijediti u umovima ljudi pokraj mene. Obnovit ću svoj položaj jednakosti tako što ću njihovo znanje dovesti na moju vlastitu razinu."

Baš sam budala kad to činim...

preuzeto iz knjige "Iscjeljujuća moć uma", Rolf Alexander, Zg. 2004.

06.04.2008. u 15:31 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.