Dakota
Posvađan si?
Anđeo: "Šta se desilo?"
Čovjek: "Posvađao sam se s Njom. Rekao sam Joj da mi nešto ide na živce i Ona se naljutila."
Anđeo: "Polako, polako... Zašto se naljutila?"
Čovjek: "Pa kaže da je ljuta zato što Joj nisam odmah rekao, nego sam čekao..."
Anđeo: "A zašto Joj nisi odmah rekao?"
Čovjek: "Pa ne znam. Mislio sam da će proći samo od sebe. Pokušavam Joj uvijek reći sve što mi smeta kako bismo to prevladali, ali nekad je to jako teško i bojim se da će se sve srušiti ako to uradim."
Anđeo: "Pa je li se do sad ijednom srušilo kada si Joj tako nešto rekao?"
Čovjek: "Istina, nije..."
Anđeo: "Dragi moj, moraš znati da ako problem ne pokušaš riješiti odmah, on sa svakim sljedećim danom raste i raste, sve dok ne eksplodira. A to može biti pogubno. Pogubnije nego da si ga odmah pokušao riješiti."
Čovjek: "Pa znam ja to, ali šta mogu kad je u meni taj strah da ću narušiti to što imamo. Tako mi je lijepo s Njom..."
Anđeo: "A kako se osjećaš kad razgovarate o i riješite stvar?"
Čovjek: "Paaa...onda mi bude još ljepše."
Anđeo: "Eto vidiš. Svaki put kada riješite neki problem, upoznajete još jedan djelić sebe, ali i onog drugog. A kada se upoznajete, vaša ljubav se produbljuje, širi, raste. Osjećate snagu. Osjećaš da sve možete zajedno."
Čovjek: "Ponekad mislim da ona možda nije ono što trebam, kad nam nije uvijek savršeno. Uvijek sam mislio da kada upoznaš osobu svog života, da će sve biti kao u bajki."
Anđeo: "I hoće. Ali do toga treba doći. Trebaš naučiti voljeti i biti spreman na potpunu iskrenost. Savršenstvo ne bi bilo savršeno kad ne bi bilo i nesavršenosti. Jer ga ne bi znao cijeniti. Važno je nastojati doći do savršenstva."
Čovjek: "Mislim da sam skontao to. Ma ja sam to sve znao i ranije, samo što mi nekad bude teško postupati tako, pa onda sve zabrljam..."
Anđeo: "Hahaha...Kao malo dijete si, koje je tek naučilo pravila igre, a odmah hoće da bude najbolje u njoj. Hajde idi, igraj se. I samo uživaj u igri."