Dakota
Nesvrsishodan si?
Anđeo: "Toliko godina tražio si smisao. Jesi li ga našao?"
Čovjek: "Pa našao sam neke smislove koji me mogu zadovoljiti, ali još uvijek je u meni želja za smislom. Da otkrijem to nešto što će mi rasvijetliti sve!"
Anđeo: "I što si zaključio?"
Čovjek: "Pa ne znam. I Tolstoj se cijeli život mučio, a sigurno je načitaniji, mudriji, inteligentniji i pametniji od mene a do kraja života nije našao smisao, osim toga bio je loš i suprug i otac. Gotovo kao da ništa nije radio cijeli život. Zapravo...tako se ja ponekad osjećam kad se sjetim svih mojih godina u kojima sam tražio Smisao Života."
Anđeo: "Smisao je živjeti, znati. Živjeti dragi moj, samo to. Koristiti ono što imaš kao oruđe da dostigneš ono što možeš imati."
Čovjek: "Što to znači?"
Anđeo: "Koristi svoja osjetila. Svoj Um. Svoje Srce. Svoj Duh. Svoje Fizičko tijelo."
Čovjek: "Pa da, totalno mi je smiješno stalno tražiti nekakvu svrhu, jer kako bih ju ja našao kad tolika stoljeća nitko ju nije našao. Kao da nemam izbora?!"
Anđeo: "I nemaš. Jedino što možeš je koristiti ono što imaš. Smisao čak možda i ne postoji."
Čovjek: "A?"
Anđeo: "Možda da, možda ne. Svejedno, jedino što možeš je koristiti se s onim što imaš i činiti ono što činiš."
(...za nju)
