Dakota
Snažan si?
Anđeo: "Nema na čemu. To je tvoja zasluga, ja sam te samo potakao."
Čovjek: "Toliko sam ispunjen i osjećam moć u svojim venama, nakon tog Izazova osjećam se kao da mogu sve. Nevjerojatno, jedne minute sam bio ovdje, a onda za nekoliko stotina minuta tamo. Yeeeeeeee!"
Anđeo: "Sjeti se svaki put tih trenutaka, pogotovo kad ti je bilo teško. Takvi trenutci će ti pomoći da lakše prebrodiš neke druge trenutke."
Čovjek: "Na trenutke mi se činilo da je totalno glupo to što radim, jer zašto bi netko išao pješice dvadesetak kilometara. Koja je svrha u tome?!! Mogao sam za to vrijeme učiti, svirati, pričati s Njom, mislio sam. Ali, kad sam se vraćao, osmijeh mi je krasio lice, sve, baš sve mi je bilo smiješno. Čak i komarci koji mi nisu dali mira cijelim putem. Hehehehehe."
Anđeo: "Sada je važno da promatraš što ti je ispunjenje tog Izazova donijelo."
Čovjek: "Snagu, definitivno! Psihičku, fizičku, samopouzdanje, vjeru, jasnoću!!! Moć, koju još baš ne mogu točno objasniti. Nešto kao moć nad samim sobom. Vjeru da ću ostvariti svoje snove, jer mislim da se samo radi o trudu i upornosti. Kad sam se vraćao kući zaista sam bio užasno umoran. Noge su me ubijale, pekli su me tabani a mali kamenčići na putu su mi se usijecali u tabane kao da su noževi. A sada osjećam kako mi bride tabani i zapravo osjećam ih sada življe više nego ikada. Kao da iznova upoznajem sebe na takvom putu?!"
Anđeo: "Pa do sljedećeg izazova dragi moj, ha?"
Čovjek: "Samo molim te drugi put nešto samo malo lakše?! Hi?"
