Potraga za svjetlom, svjetlo u potrazi

Htio sam, imao sam želju.
Ali nisu me razumjeli.

Moje riječi iskrivljene su.
Okusio sam ljudski bijes, mržnju, strah...

Odbacilo me nerazumijevanje.
Sada sam samo smeće.

A jednog dana češ shvatit,
da i nije bilo tako...

Jer shvatit češ,
tko je htio, tko je imao želju.
Tko te bezuvjetno volio.

Ali uobrazili su me.
Moje riječi su postale govor mržnje.

Ljudi, društvo.
Uvjerilo te u to.

Ali ne shvaćaš tko te izmanipuliro,
kome nije stalo do tebe.

Tko je stvorio tvoju životnu iluziju.
U koju si se zapetljala.

Podsmjeh sam čuo.
Teške su ti bile moje riječi.

Cijenila si materiju.
A materija kad umre,
umire zauvjek.

Ja umrijeti neću...
To je moj put.

Ti si svoj odabrala.
Ništa nisi naučila.
Glupa si.

I'm sorry...

Bitno je da sam kriv sto sam živ, sto osjećam nešto ljudsko, kriv sam što se borim i trudim do zadnje kapi krvi.

Jer kad se boriš, drukčiji si, nepoželjan kao različit.
Da bi me na kraju svi pribili na križ, u sljepoći i neznanju.

Nisam smio voljet, jer onaj koji voli, taj će patit, neće ga razumit.
U ljudskim očima sam govno, izdajica. U njenim ubojica njezine sreće.

A sreće ona nema, sama ju je ubila, kad je prestala bit različita.
Opet ću se vratit, uskrsnit ću, ustat iz ljudskog smetlišta.

Pitanje je vremena, doći ću nazad. Ipak, vratit ću se drugoj, koja želi svjetlo.
Dat ću joj svjetlo, pokazat joj put. Put u našu vječnost.