Od najranije dobi okruženi smo stereotipima i predrasudama. Ako bismo bili iskreni sami sa sobom, priznali bismo, da smo svi bar jednom u životu prilijepili nekome etiketu samo na temelju prvog susreta ili nekog filma ili priče koju smo čuli.
Stereotipi i predrasude su načini definiranja našeg okruženja. Dok stereotip predstavlja unaprijed formiranu ideja ili klišej, predrasuda je iracionalno uvjerenje proizašlo iz straha, averzije i neznanja.

Kakvi stereotipi i predrasude prate ovisnike?

1. Stvarna slika ovisnika je da su oni većinom poput svih ostalih. Oni su roditelji, djeca, prijatelji, suradnici, braća i sestre. Imaju posao, imaju prijatelje, idu na obiteljska okupljanja.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je u 2011. godini od ukupnog broja osoba liječenih zbog zlouporabe droga, 41,6% je zaposleno, 8,2% je na školovanju, 68% je završilo srednju školu, 8% fakultet, 50% živi s roditeljima, 12% s partnerom a 17% s partnerom i djetetom.

Prava je istina da ovisnost ne pravi razliku između bogatih i siromašnih, muškaraca i žena, mladih ili starih. Ovisnost se može dogoditi svakome.


2. Drugi stereotip koji se veže uz ovisnike jest da su oni užasni ljudi i da je njihova ovisnost odraz slabog karaktera.
Ponekad njihovo ponašanje i postupci mogu biti grozni ali to ih svakako ne čini groznim i užasnim ljudima. To samo pokazuje koliki utjecaj droga ima na ljudski mozak a samim time i na cijelokupnu osobu.

Istraživanja pokazuju da ovisnici nisu loši ljudi koji trebaju postati dobri, ili ludi ljudi koji trebaju postati normalni, ili glupi ljudi koji se trebaju obrazovati ili slabići koji se nemogu prestati drogirati snagom svoga „ja“.
Učinak droge na mozak je takav, da stvara psihičku i fizičku ovisnost i potrebu za daljnjim uzimanjem.

Upotreba droge utječe na razinu dopamina u mozgu (neurotransmiter zadužen za osjećaj ugode). Naime, uzimanjem sredstava ovisnosti, umjetno se aktiviraju centri ugode i postiže se prolazan osjećaj ugode odnosno nagrade. Taj osjećaj mozak pamti kao ugodan doživljaj i aktivira obrazac naučenog ponašanja koji uvjetuje stalno i ponovljeno uzimanje sredstva ovisnosti kako bi se osjećaj ugode ponovo postigao. Tako ovisnost postaje proces koji sam sebe podržava.
Kada se razvije ovisnost, kod nedostatka droge, podiže se razina "hormona stresa" što stvara snažan osjećaj neugode i ovisnik poseže za drogom kako bi uspostavio "ravnotežu".

3. Jedan od najtužnijih mitova je da su ovisnici gubitak vremena i truda.

Nitko ne zaslužuje etiketu beznadnog slučaja... Postoje mnogi ljudi koji su riješili problem ovisnosti i danas žive sretnim životima, te pridonose boljitku našeg društva.Na njihovom putu ozdravljenja jedan od ključnih faktora bili su pomoć i podrška okoline.



Tijekom dugogodišnjeg iskustva rada sa ovom skupinom ljudi, uočili smo da mnogi bivši ovisnici i dalje nose stigmu zbog svoje prošlosti. Ljudi ih i dalje doživljavaju kroz objektiv onoga što su nekada bili (nepouzdani, nepredvidivi, izvan kontrole, skloni laganju i prijevarama, kriminalci...). A ponekad ako i vide neke promjene u njihovom ponašanju ne vjeruju da su te promjene dugoga vijeka.

Uvriježeno je mišljenje da jednom ovisnik ostaje zauvijek ovisnik (što je potkrijepljeno i sa stručnog stajališta, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, ovisnost je kronična, recidivirajuća bolesti).

Što to znači u praksi za ljude koji već duže vrijeme apstiniraju: da iako više nisu ovisnici i dalje se trebaju osjećati kao takvi? Tu se javlja i problem identifikacije.
Ljudi koji su dugogodišnji apstinenti (bivši ovisnici) više sebe ne doživljavaju kroz prizmu svoje prošlosti već kroz prizmu svoje sadašnjosti. Ali okolina ih obilježila drugačije.

Zar ih mi onda kao društvo trebamo odbaciti?
U današnje vrijeme kada smo konstantno izloženi „crnim“ vijestima, i porukama kojima nas bombardiraju mediji, nije neshvatljivo zbog čega ljudi imaju negativnu sliku o ovisnicima (a samim time i o bivšim ovisnicima).

Evo primjera nekih novinskih naslova:
Činjenica da je danas ritam života izrazito brz, te da se nekim temama samo površno bavimo. Zbog toga smo nažalost u većini slučajeva prepušteni na milost i nemilost medijima koji nam o nekim pitanjima oblikuju mišljenje i uvjerenja. Baš zbog toga često se možemo naći u klopci predrasuda.


NEMOJMO DOZVOLITI DA NAM STRAH I NEZNANJE BUDU ISPRIKA ZA PREDRASUDE.



Miriam Kapor
Udruga PET PLUS
www.petplus.hr