Autorica: Nevena Runjić, terapeut

Nekoć su ovisnici ispunjavali stereotip disfunkcionalnih obitelji u kojima jedan ili oba roditelja nisu fizički prisutna ili su u svojoj ulozi pružali negativan identifikacijski model…i sami zarobljeni nekom ovisnošću, slabijeg socijalnog statusa, nižih društvenih slojeva, lošijeg obrazovnog nivoa. Danas nije tako. Problem ovisnosti zahvatio je sve društvene slojeve.

Ovisnici po strukturi svoje kliničke slike i načinu života koji određuje zadovoljenje ovisnosti, više-manje zatvoreni su unutar istog kruga ljudi. Motivacija za liječenje nerijetko ostaje unutarnja, zatomljena ideja, koji se pod svakodnevnim agresivnim naletima potrebe za sredstvom ovisnosti, gasi u slabašan vapaj. Okolina umorna, beznadna, prevarena i bolna, gubi smisao traženja, još jednom, novog izlaza.

Kako stvari zapravo stoje?
Ovisnik je čovjek, bolan, bolestan koji potrebu za opetovanim konzumiranjem droge pretpostavlja svemu, doslovno svemu. Život gubi svaki smisao, osim jednog jedinog, kako doći do nove doze. Narušava se psiha, fizičko propadanje uzima vrlo brzo maha, pa cjelokupni izgled i ponašanje (psiho-fizičko) postaje tipično za „narkomana“. Izvana ostaje narušeni izgled čovjeka, a sve unutarnje emocionalne, voljne mehanizme zaposjeda droga. Ovisnost je toliko jaka da ne ostavlja prostor za empatiju, ljubav, zajedništvo, napredak, ambiciju, introspekciju, odgovornost. Čovjeka zaposjeda ovisnost. No međutim, gdje je sve ono dobro i toplo što je čovjeka, posrnulog u ovisnost nekoć krasilo? Duboko, ispod mnogih slojeva straha, tuge, bola, povrijeđenosti, razočaranja, izdaje…duboko, postoji i živi taj isti čovjek.

Koliko god se kada je riječ o ovisnosti čini drugačije, ne postoji ljudsko biće, koje bez obzira na vanjske manifestacije, ne želi biti voljeno, prihvaćeno, zaštićeno, sigurno…Bez obzira koliko se duboka devijacija dogodila, kao uzrok, ali i posljedica uzimanja droge, treba učiniti koliko god je moguće, da se pomogne ovisniku i njegovoj obitelji. Teško je zamisliti da je netko svjesnom odlukom razvio ovisnost s ciljem ovisnosti, teško je zamisliti da je netko razvio ovisnost s ciljem uništenja vlastite obitelji (primarne ili sekundarne), teško je zamisliti da je netko razvio ovisnost, a pritom imao jasnu predodžbu o tome što ga čeka. Tu je zamka unutar koje se razvija bolest, tu počinje slabost.
„Crna brojka“ - broj registriranih ovisnika množi se s pet (stvarno stanje na ulici), a dobivenu stvarnu brojku dodatno, potrebno je množiti s tri ili četiri, jer kad pojedinac razvije ovisnost boluje cijela obitelj.

Postojanje bloga „Moja strana ulice“ ima značajan društveni kontekst. Namijenjen je ovisnicima, članovima njihove obitelji, (roditelji i/ili supružnici), poslodavcima, susjedima, svim ljudima, koji ne žive u lažnom uvjerenju kako ovisnost ne može zadesiti njih ili njima drage osobe i kako ih se ne tiče. Namijenjena je svima koja na bilo koje odstupanje od opće društveno prihvaćenog, ne bacaju stigmu, jer razumije povezanost svih živih bića. Svijest o kolektivnoj odgovornosti ispunjava važan preduvjet u dalje preveniranje povećanja broja novih ovisnika.
Po samoj prirodi bolesti, ovisnost se manifestira kroz brojna ne prihvatljiva ponašanja, krađe, prijevare, koje društvenoj zajednici stvaraju troškove, ugrožavaju sigurnost i stvaraju nelagodu. Intravenozni ovisnici u kriznim situacijama ne biraju da li će drogu injektirati čistom ili zaraženom iglom, pa postoji realna opasnost od širenja hepatitisa C, HIV-a, među korisnicima kao i putem odbačenog pribora među ostalom populacijom. Promiskuitetno ponašanje, zanemarene higijenske navike, spolno prenosive bolesti, neželjene trudnoće s neželjenom rođenom djecom, koje odrastaju u otežanim uvjetima. Saobraćajne nesreće počinjene pod utjecajem alkohola i droge. Uslijed ovisnosti teško narušeno zdravlje nerijetko zahtjeva psihijatrijsko liječenje, ali i intervencije iz drugih medicinskih domena. Terapije za održavanje apstinencije, zlouporabe terapija, pa opet nove terapije…itd….itd.
Tiče li se ovisnost svakoga od nas bez obzira koliko smo direktno pogođeni? Možemo li zatvoriti oči pred činjenicama da je ovisnost toliko slojevit problem? Jedino zajedničkim jasnim stavom, pružanjem podrške i pomoći svakom oboljelom, širenjem istine o razornosti ove bolesti po čitavo društvo, prevencijom i borbom za svakog zdravog čovjeka da ostane zdrav i za svakog oboljelog da se vrati u zdrav život, možemo ukinuti negativne trendove. Potrebno je stvoriti i održati visoku senzibilnost i odlučnu društvenu svijest.

Blog „Moja strana ulice“ upravo to čini. Pokazuje da se može, širi vjeru i nadu u drugačije sutra, u izlaz, izlječenje. Pruža podršku obiteljima, svjedočenjem osoba koje su pronašle izlaz iz svijeta ovisnosti i koje unatoč izazovima koje susreću žive, cijene i vole zdrav život, bez droge i alkohola. Nije riječ o povremenom apstinentima, to su ljudi koje su od društvenog tereta postali korisni članovi zajednice. Mnogi su osnovali obitelj, odgajaju svoju djecu, jasno razlikuju dobro i zlo u svim njihovim pojavnostima, pružaju bezrezervnu podršku onima koji još nisu uspjeli izaći iz začaranog kruga ovisnosti, živi su! Ozdravili su sebe, svoje majke i očeve, bračne partnere, djecu rođenu i nerođenu. Pokazali su jasan, rječit, bezkompromisan primjer. Ovisnost je bolest, ali bolest koju se može pobijediti. Postoji život i iza ovisnosti, do njega se dospijeva teško, mukotrpno i bolno, ali on postoji. Ovisnici nisu zombiji među nama, oni su živi ljudi koji vape za pomoći. Glas im je tih, jer je ovisnost glasna, ali ljubav svih nas, za svakog pojedinca među nama treba biti glasnija!!!

Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske,
Istraživačko izvješće, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2012. http://www.pilar.hr/images/stories/dokumenti/elaborati/zlouporaba_sredstava_ovisnosti.pdf

Sažetak: Ovo istraživačko izvješće obuhvaća uzorak od 4800 ispitanika u dobi između 15 i 64 godine. Prikupljanje podataka obavljeno je tijekom 2011. godine unutar svih regija RH. U istraživanju je sudjelovalo 43,9% muškaraca i 56,1% žena. Također podjednakim su udjelom zastupljeno je pet dobnih skupina (15-24, 25-34, 35-44, 45-54, 55-64 godine).

Rezultati istraživanja:

DUHAN - 36,3% ispitanika su trenutačni pušači duhana u bilo kojem obliku (cigarete, cigare ili lula), od toga 39,7% muškaraca i 32,9 % žena. Najveći udio pušača duhana utvrđen je u dobnim skupinama između 35 i 44 godine (43,5%) te između 25 i 34 godine (41,1%). U svim dobnim skupinama utvrđen je najveći udio onih ispitanika koji su naveli da puše 10 do 20 cigareta dnevno.
26,2% ispitanika navelo je da su prvi put pušili duhan u dobi između 15 i 17 godina, a oko petine (20,7%) ispitanika navelo je da su počeli redovito pušiti duhan u dobi između 18 i 21 godinu.
Na razini cijelog uzorka 14,4% ispitanika navelo je da bi željeli prestati pušiti, dok 12,1% navodi da ne žele prestati pušiti.

ALKOHOL - 86,4 % ispitanika je navelo da su tijekom života kozumirali alkohol. Zastupljenost osoba koje su konzumirale alkohol podjednaka je u svim dobnim skupinama (između 15 i 34 godine).
71,8 % ispitanika konzumiralo je alkohol u posljednjih godinu dana a 60,8 % u posljednjih mjesec dana.
Najveći broj ispitanika naveo je da su prvo alkoholno piće konzumirali u dobi između 15 i 17 godina (40,9%). Što se tiče učestalosti konzumiranja alkohola, najviše je onih koji su konzumirali alkohol jednom mjesečno ili rjeđe (38%), a potom onih od 2 do 3 puta mjesečno (25,3%).

Učestalost konzumacije prema dobnim skupinama:
15-24 godina- 2 do 4 puta mjesečno (34,6%); jednom mjesečno ili rjeđe (34,5%); 2 do 3 puta tjedno (12,6%)
25-34 godina- jednom mjesečno ili rjeđe (40%); 2 do 4 puta mjesečno (30,4%); 2 do 3 puta tjedno (14,7%)
35-44 godina- jednom mjesečno ili rjeđe (40,7%); 2 do 4 puta mjesečno (21,6%); 2 do 3 puta tjedno (14,8%)
45-54 godina- jednom mjesečno ili rjeđe (36,6%); 2 do 4 puta mjesečno (22,5%); 2 do 3 puta tjedno (12,8%)
55-64 godina- jednom mjesečno ili rjeđe (38,2%); 4 puta tjedno ili više (16,5%); 2 do 4 puta mjesečno (15,7%)

Učestalost konzumiranja šest ili više pića zaredom (opijanje): 18,5% rjeđe nego jednom mjesečno; 8,6% jednom mjesečno; 5,6% jednom tjedno.

Broj konzumiranih boca piva u posljednjih tjedan dana (cijeli uzorak): od 2 do 3 boce piva u posljednjem tjednu popilo je ukupno 17,6% ispitanika, a jednu bocu 13,3%. Među mlađim ispitanicima (15-34 god) oko petina njih je u posljednjem tjednu konzumirala od 2 do 3 boce piva (20,4%).
Broj konzumiranih čaša vina u posljednjih tjedan dana (cijeli uzorak): od 2 do 3 čaše vina u posljednjem tjednu popilo je ukupno 13,1% ispitanika. Među mlađim ispitanicima (15-34 god) najviše ih je konzumiralo jednu čašu vina 13,9% ili od 2 do 3 čaše vina 13,7%.
Broj konzumiranih čaša gemišta ili bevande u posljednjih tjedan dana (cijeli uzorak): od 2 do 3 čaše u posljednjem tjednu popilo je ukupno 11,3% ispitanika, od 4 do 6 čaša 6,3%. Među mlađim ispitanicima (15-34 god) najviše ih je konzumiralo 2 do 3 čaše 12,2%, jednu čašu 7,3%.
Broj konzumiranih čašica žestokog pića u posljednjih tjedan dana (cijeli uzorak): 11,8% ispitanika navelo je da su u posljednjih tjedan dana popili jednu čašicu, a 10% od 2 do 3 čašice žestokog pića. Među mlađim ispitanicima (15-34 god) najviše ih je konzumiralo jednu čašicu 11,3% ili od 2 do 3 čašice 11,8%.

LIJEKOVI - četvrtina ispitanika (24,9%) u dobi između 15 i 64 godine navela je da je barem jednom u životu konzumirala sedative ili trankvilizatore te je zabilježena učestalija upotreba kod žena. Uzimanje sedative ili trankvilizatore općenito prevladava kod ispitanika životne dobi između 55 i 64 godine (43,3%).
Najveća učestalost uzimanja sedativa ili trankvilizatora u posljednjih mjesec dana utvrđena je u dobnoj skupini između 55 i 64 godine (20 ili više dana u mjesecu).
Među ispitanicima u dobi između 45 i 54 godine sedative ili trankvilizatore u posljednjih mjesec dana najveći broj je uzimao 1 do 3 dana u mjesecu. U skupini ispitanika u dobi između 35 i 44 godine najviše ispitanika je uzimalo sedative ili trankvilizatore 20 ili više dana u mjesecu. U dobi između 15 i 34 godine sedative ili trankvilizatore u posljednjih mjesec dana najviše ispitanika je uzimalo između 1 i 3 dana.
Zadnjom prilikom kada su konzumirali sedative ili trankvilizatore 73% ispitanika ih je kupilo ili dobilo na liječnički recept, a 14% dobilo ih je od nekoga, 7% kupilo ih je u ljekarni bez recepta, dok ih je ostalih 6% nabavilo na neki drugi način.


ILEGALNE DROGE – među ispitanicima iz cijelog uzorka 16% njih je navelo da je barem jednom u životu konzumiralo neku ilegalnu drogu (kanabis, amfetamini, ecstasy, kokain, heroin ili LSD). Najčešće korištena ilegalna droga bila je kanabis. Od toga dvostruko više muškaraca nego žena uzelo je jednom u životu ilegalnu drogu.
U skupini ispitanika u dobi između 15 i 34 godine, uzimanje bilo koje ilegalne droge veće je nego kod ispitanika iz cijelog uzorka. Oko četvrtine ispitanika (25,7%) baram je jednom u životu konzumiralo neku ilegalnu drogu (kanabis 25,3%, amfetamini 5,1% itd.).

Uzimanje ilegalnih droga u posljednjih mjesec dana: ukupno 3,2% ispitanika u posljednjih mjesec dana uzelo je barem jednom neku ilegalnu drogu. Najčešće korištena droga bila je kanabis, potom kokain, amfatamini i ecstasy u znatno manjem postotku.

Prosječna dob prve konzumacije kanabisa je oko 18 godina, ecstasya ili amfetamina je oko 19 godina, kokaina oko 21 godinu, LSD-a oko 20 godina a heroina između 18 i 20 godina.


Izvješće o osobama liječenim zbog zlouporabe psihoaktivnih droga u Hrvatskoj u 2011. godini,
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, služba za školsku i adolescentnu medicinu i prevenciju ovisnosti, Zagreb, 2012.
http://www.hzjz.hr/publikacije/ovisnici_2011.pdf

Sažetak: Od 1978.godine u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo vodi se nacionalni Registar osoba liječenih zbog zlouporabe psihoaktivnih droga, koji objedinjuje podatke iz bolnica, specijalističko-konzilijarnih službi te Službi za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika te terapijskih zajednica o osobama koje su bile na liječenju ovisnosti ili zlouporabe psihoaktivnih droga.

Rezultati izvješća: tijekom 2011. godine registrirano je 7.665 osoba liječenih zbog ovisnosti o psihoaktivnim drogama, od kojih je 1.151 osoba po prvi put bilo na liječenju (15,0%). U odnosu na 2010. godinu ukupan broj liječenih ovisnika je veći za 1,5%. Zbog zlouporabe opijata tijekom 2011. godine na liječenju je bilo 6.198 osoba, od kojih je 343 bilo liječeno po prvi put (5,5%). Najviše je osoba liječeno zbog opijata kao glavnog sredstva (80,9%), zatim zbog zlouporabe kanabinoida (12,5%). Ostala su sredstva manje zastupljena. Udio liječenih zbog zlouporabe opijata i nadalje je iznad 80%, što ukazuje da opijatski ovisnici sve duže ostaju u sustavu liječenja.

Najveći broj registriranih ovisnika prema županijama: Grad Zagreb (2331 osoba), Splitsko-dalmatinska (996 osoba), Istarska županija (804 osobe), Primorsko-goranska (710 osoba), zatim Zadarska (576 osoba), Dubrovačko-neretvanska (278 osoba) te Šibensko-kninska (252 osobe). Stope ostalih županija bile su niže od hrvatskog prosjeka.
Najizraženiji problem zlouporabe opijata je u Istarskoj županiji na drugom mjestu je Zadarska županija, zatim Šibensko-kninska, Grad Zagreb, Primorsko-goranska, Dubrovačko-neretvanska te Splitsko-dalmatinska dok su ostale županije ispod hrvatskog prosjeka.

Od ukupno 7.665 osoba liječenih tijekom 2011. godine, većinu njih kao i prethodnih godina čine muškarci (82,3%). Omjer muškaraca i žena iznosi 4,6:1. Iz podataka je razvidno da i muškarci i žene dolaze u najvećem broju na liječenje nakon 25 godina starosti.
Najveći udio liječenih muškaraca je u dobi 30 do 34 godine (26,7%), a zatim 35 do 39 godina (20,9%). Žene koje dolaze na liječenje su, ukupno gledano, malo mlađe, njih 26,4% je bilo u dobi 30 do 34 godine, a 25,5% u dobi od 25 do 29 godina.

Kao glavni povod početka uzimanja neopijatnih psihoaktivnih sredstava, prema njihovim izjavama, liječene osobe najčešće navode utjecaj vršnjaka ili partnera (26,4%), zatim znatiželju (20,7%), zabavu (11,4%), želju za samopotvrđivanjem (7,4%), dosadu (5,8%) i probleme u obitelji (5,8%).

Gotovo svaki četvrti liječeni zbog uzimanja opijata je izjavio da je povod uzimanja opijata bio utjecaj vršnjaka ili partnera (28,6%). Ostali povodi su bili znatiželja (13,9%), psihološki problemi (9,7%), zabava (8,7%), problemi u obitelji (7,8%), dosada (7,4%), želja za samopotvrđivanjem (6,6%) itd.