Marketing
Stručni osvrt
Autorica: Nevena Runjić, terapeut
Nekoć su ovisnici ispunjavali stereotip disfunkcionalnih obitelji u kojima jedan ili oba roditelja nisu fizički prisutna ili su u svojoj ulozi pružali negativan identifikacijski model…i sami zarobljeni nekom ovisnošću, slabijeg socijalnog statusa, nižih društvenih slojeva, lošijeg obrazovnog nivoa. Danas nije tako. Problem ovisnosti zahvatio je sve društvene slojeve.
Ovisnici po strukturi svoje kliničke slike i načinu života koji određuje zadovoljenje ovisnosti, više-manje zatvoreni su unutar istog kruga ljudi. Motivacija za liječenje nerijetko ostaje unutarnja, zatomljena ideja, koji se pod svakodnevnim agresivnim naletima potrebe za sredstvom ovisnosti, gasi u slabašan vapaj. Okolina umorna, beznadna, prevarena i bolna, gubi smisao traženja, još jednom, novog izlaza.
Kako stvari zapravo stoje?
Ovisnik je čovjek, bolan, bolestan koji potrebu za opetovanim konzumiranjem droge pretpostavlja svemu, doslovno svemu. Život gubi svaki smisao, osim jednog jedinog, kako doći do nove doze. Narušava se psiha, fizičko propadanje uzima vrlo brzo maha, pa cjelokupni izgled i ponašanje (psiho-fizičko) postaje tipično za „narkomana“. Izvana ostaje narušeni izgled čovjeka, a sve unutarnje emocionalne, voljne mehanizme zaposjeda droga. Ovisnost je toliko jaka da ne ostavlja prostor za empatiju, ljubav, zajedništvo, napredak, ambiciju, introspekciju, odgovornost. Čovjeka zaposjeda ovisnost. No međutim, gdje je sve ono dobro i toplo što je čovjeka, posrnulog u ovisnost nekoć krasilo? Duboko, ispod mnogih slojeva straha, tuge, bola, povrijeđenosti, razočaranja, izdaje…duboko, postoji i živi taj isti čovjek.
Koliko god se kada je riječ o ovisnosti čini drugačije, ne postoji ljudsko biće, koje bez obzira na vanjske manifestacije, ne želi biti voljeno, prihvaćeno, zaštićeno, sigurno…Bez obzira koliko se duboka devijacija dogodila, kao uzrok, ali i posljedica uzimanja droge, treba učiniti koliko god je moguće, da se pomogne ovisniku i njegovoj obitelji. Teško je zamisliti da je netko svjesnom odlukom razvio ovisnost s ciljem ovisnosti, teško je zamisliti da je netko razvio ovisnost s ciljem uništenja vlastite obitelji (primarne ili sekundarne), teško je zamisliti da je netko razvio ovisnost, a pritom imao jasnu predodžbu o tome što ga čeka. Tu je zamka unutar koje se razvija bolest, tu počinje slabost.
„Crna brojka“ - broj registriranih ovisnika množi se s pet (stvarno stanje na ulici), a dobivenu stvarnu brojku dodatno, potrebno je množiti s tri ili četiri, jer kad pojedinac razvije ovisnost boluje cijela obitelj.
Postojanje bloga „Moja strana ulice“ ima značajan društveni kontekst. Namijenjen je ovisnicima, članovima njihove obitelji, (roditelji i/ili supružnici), poslodavcima, susjedima, svim ljudima, koji ne žive u lažnom uvjerenju kako ovisnost ne može zadesiti njih ili njima drage osobe i kako ih se ne tiče. Namijenjena je svima koja na bilo koje odstupanje od opće društveno prihvaćenog, ne bacaju stigmu, jer razumije povezanost svih živih bića. Svijest o kolektivnoj odgovornosti ispunjava važan preduvjet u dalje preveniranje povećanja broja novih ovisnika.
Po samoj prirodi bolesti, ovisnost se manifestira kroz brojna ne prihvatljiva ponašanja, krađe, prijevare, koje društvenoj zajednici stvaraju troškove, ugrožavaju sigurnost i stvaraju nelagodu. Intravenozni ovisnici u kriznim situacijama ne biraju da li će drogu injektirati čistom ili zaraženom iglom, pa postoji realna opasnost od širenja hepatitisa C, HIV-a, među korisnicima kao i putem odbačenog pribora među ostalom populacijom. Promiskuitetno ponašanje, zanemarene higijenske navike, spolno prenosive bolesti, neželjene trudnoće s neželjenom rođenom djecom, koje odrastaju u otežanim uvjetima. Saobraćajne nesreće počinjene pod utjecajem alkohola i droge. Uslijed ovisnosti teško narušeno zdravlje nerijetko zahtjeva psihijatrijsko liječenje, ali i intervencije iz drugih medicinskih domena. Terapije za održavanje apstinencije, zlouporabe terapija, pa opet nove terapije…itd….itd.
Tiče li se ovisnost svakoga od nas bez obzira koliko smo direktno pogođeni? Možemo li zatvoriti oči pred činjenicama da je ovisnost toliko slojevit problem? Jedino zajedničkim jasnim stavom, pružanjem podrške i pomoći svakom oboljelom, širenjem istine o razornosti ove bolesti po čitavo društvo, prevencijom i borbom za svakog zdravog čovjeka da ostane zdrav i za svakog oboljelog da se vrati u zdrav život, možemo ukinuti negativne trendove. Potrebno je stvoriti i održati visoku senzibilnost i odlučnu društvenu svijest.
Blog „Moja strana ulice“ upravo to čini. Pokazuje da se može, širi vjeru i nadu u drugačije sutra, u izlaz, izlječenje. Pruža podršku obiteljima, svjedočenjem osoba koje su pronašle izlaz iz svijeta ovisnosti i koje unatoč izazovima koje susreću žive, cijene i vole zdrav život, bez droge i alkohola. Nije riječ o povremenom apstinentima, to su ljudi koje su od društvenog tereta postali korisni članovi zajednice. Mnogi su osnovali obitelj, odgajaju svoju djecu, jasno razlikuju dobro i zlo u svim njihovim pojavnostima, pružaju bezrezervnu podršku onima koji još nisu uspjeli izaći iz začaranog kruga ovisnosti, živi su! Ozdravili su sebe, svoje majke i očeve, bračne partnere, djecu rođenu i nerođenu. Pokazali su jasan, rječit, bezkompromisan primjer. Ovisnost je bolest, ali bolest koju se može pobijediti. Postoji život i iza ovisnosti, do njega se dospijeva teško, mukotrpno i bolno, ali on postoji. Ovisnici nisu zombiji među nama, oni su živi ljudi koji vape za pomoći. Glas im je tih, jer je ovisnost glasna, ali ljubav svih nas, za svakog pojedinca među nama treba biti glasnija!!!
Post je objavljen 28.11.2012. u 09:47 sati.