Živ sam, ipak.
Mada i lijen.
Slijedeći post Pjesme koje govore no.8, vrijeme je.
1. Taraf de Haidouks - Dumbala Dumba
Rumunjska. Selo Clejani. Gledao sam ih ove jeseni uživo u Lisinskom.
Opet bi ih gledao. Bar jednom tjedno. Ovako nadokađujem s cedeja.
Ovo je naslovna pjesma s njega. Jedan od onih albuma gdje se Ona i ja složimo.
Ne voli ona ove moje filozofe. Waits može, blues također, Frankie Boy također, i još poneko, ali Taraf de Haidouks uvijek. U-v-i-j-e-k.
Za iste pare dobivate i razglednicu Bukurešta.
2. Bruce Springsteen - Oh, Mary Don't You Weep
Mislim da većina ljudi Springsteena i dalje promatra samo preko Born in the USA.
Užasna greška, ako volite glazbu, jer ostajete uskraćeni za jednoga od najvećih kantautora u povijesti rocka.
Ovaj album (We Shall Overcome - Pete Seeger Sessions) mi je jedan od najdražih, jer se još jače naslanja na tradiciju američke glazbe, samo u ovoj pjesmi je izvanredno spojio gospel i New Orleans.
Znam da izgleda kao da držim predavanja, a zapravo samo želim da poslušate bez predrasuda.
Nažalost nisam pronašao studijski snimak, ovo je najbolje što se nudi po kakvoći tona.
3. Amy Winehouse: Rehab
Jedna od najdražih pjesama ove godine. U svakom slučaju jedna od onih koji me dižu na noge.
Možda je razlog moja slabost prema soulu Staxa i Motowna, nešto kao Macy Gray u boljim danima.