|
Vlada HDZ-a, HSLS-a i HSP-a, premijera Ive Sanadera nastavlja lagati i obmanjivati javnost. Zaklinjući se u svoj navodni program europeizacije hrvatskog društva, svojim svakodnevnim djelima pokazuju da su «pokretanje Hrvatske, društvo znanja i europska Hrvatska 21. stoljeća» floskule koje ova administracija ne može ispuniti. Europska Hrvatska nikako ne uključuje povlastice subnorovskog tipa. Ovih dana svjedoci smo ne samo nemoralnog već po svemu sudeći i neustavnog procesa upisa u srednje škole i na fakultete. Vlada preko ministarstva Jadranke Kosor kupuje glasove braniteljske populacije uz žalosnu asistenciju Ministarstva obrazovanja i znanosti. U pojedinim gimnazijama postotak učenika upisanih preko potvrda o povlaštenom upisu prelazi 15 posto! Gotovo tisuću izvrsnih učenika osnovaca neće moći nastaviti gimnazijsko školovanje zbog privilegiranih. Na fakultetima s izravnim upisom za djecu branitelja koja su prešla razredbeni prag (taj prag je iznimno nizak, 15-20% testa, što je lako ostvarivo) stotine izvrsnih maturanata neće moći studirati zasluženi fakultet. Naglašavam da ni ja DC nismo protiv dodatnih prava za djecu branitelja koji su žrtvovali puno toga za Hrvatsku, ali ne na račun drugih mladih građana koji trudom, inteligencijom i talentom postižu izvrsne rezultate, da bi im se na kraju administrativnom odlukom uskratilo pravo na profesionalni razvoj Ovako će mladi građani koji su ostali ispod crte, umjesto redovitog studija morati plaćati studiranje za osobne potrebe, što praktično znači da će oni platiti studij privilegirane djece branitelja!!! Predlažem da Vlada plati sva dodatna prava koja je zbog jeftine politike obećala, a ne da diskriminira građane i prebacuje trošak povlastica na njih. Vlada se i sama hvali da su ostvarili znatno bolji priljev sredstava u proračun od očekivanog. Podržavam prijedloge neovisnih udruga da se u redovite kvote za upis na fakultete i u gimnazije ne računaju djeca upisana po povlaštenim kriterijima, nego neka Vlada plati svoja obećanja na način da odobri dodatni upis za onoliko mjesta koliko djece branitelja zatraži pravo na upis na fakultete, a u gimnazijama i drugim srednjim školama da se djeca branitelja upisuju povrh odobrenih kvota, makar i uz otvaranje dodatnih razreda. «Šlamperaj» ove Vlade u pitanjima upisa samo je nastavak konfuzne politike u sustavu obrazovanja i znanosti. Ministarstvo znanosti mora vući strateške poteze. Ove godine, o čemu smo već upozoravali na našim press konferencijama, u pojedinim županijama (Bjelovarska, npr) i dalje upisuju razrede tekstilaca umjesto informatičara. Čudim se da ministar kao mlađi čovjek i znanstvenik potpada pod nemaran odnos prema razvoju ove Vlade. Finska za znanost odvaja preko 7% BDP-a, a Hrvatska manje od jedan posto! I od toga, najveći dio odlazi na (pre)male plaće znanstvenika. Znanstveni projekti za proteklo trogodišnje razdoblje istekli su još prošle godine, a novi, prijavljeni još u veljači i dalje čekaju odobrenje!? Izdvajanja za znanstvene projekte sramno su mala i ne pokrivaju ni režijske troškove ili troškove fotokopiranja, a kamoli nabave najsuvremenije znanstvene opreme. Ako Vlada već obećaje povlastice, neka počne poticati školovanje i ostanak znanstvenika za temeljna istraživanja, kojima ćemo opstati u europskoj znanosti. Postotak srednjoškolaca koji nastavljaju školovanje je jedva 25% a trebao bi biti barem 60-70 posto ako želimo Hrvatsku uvući u maticu znanstvene revolucije. Jedino koliko-toliko pozitivno naslijeđe prošlog sustava, besplatan i kvalitetan obrazovni susatav reformira se sporo i to u krivom smjeru: DC je odlučno protiv najave o plaćanju visokog školstva!!! Fakulteti trebaju ostati besplatni. Vlada se, pošto joj propada jedini adut (ulazak u EU je odgođen najmanje do 2010, a NATO pozivnica je opet izostala), sve više okreće izgradnji spomenika. Pelješki most, sa svojom cijenom od 400 milijuna eura ekvivalentan je besplatnim učenicima za SVE učenike osnovnih i srednjih škola za 10 godina. Demokratski centar se kao jedina politička opcija zalaže za promjenu paradigme: Hrvatska kao društvo znanja. U sklopu toga DC najavljuje detaljne programe za sljedeće projekte: obavezno osnovno i srednje školstvo (11 ili 12 godina), besplatni udžbenici za sve učenike obaveznih škola, besplatno studiranje u okviru kvota potrebnih Hrvatskoj i dostupnost kredita za one koji žele studirati mimo tih kvota za osobne potrebe, te značajno izdvajanje za projekte znanstvenog istraživanja Članstvo u EU nije europski pomak – europska Hrvatska je društvo u kojem su najširi slojevi obrazovani ljudi koji rade za dobre plaće i zbog toga imaju europski standard života. (napisah ovo ne kao bloger, nego kao član Predsjedništva DC-a i predsjednik Odbora DC-a za znanost i obrazovanje Zagreb, 7.7.2006 |
|
Ne, ovo nije moj stav! Rečenica je pod navodnicima i premda mislim da pripada općoj svjetskoj "kulturi" (!?) često ju je znao izreći za jedne veliki hrvatski pisac, za druge zlosretni hrvatski političar, u jednom trenutku čak i ministar kulturnog resora (sic!), Mile Budak. Kako je on ipak upamćen više kao političar i zločinac nego kulturni djelatnik (jer koliko god "Ognjišta" bila izvrsna, toliko su njegovi rasni zakoni stravični!), bit će da je pogodio bit onoga što političari misle o kulturi. Na Slavonskobrodskoj televiziji nekidan bijaše emisija o brodskoj kulturi. U studiju nesumnjivo poznati gosti, svi djelatnici u ovoj ili onoj kulturnoj djelatnosti. Ali, pažljivi promatrač prve emisije koja je u godini dana govorila o kulturi mogao je već na prvi pogled uočiti nedostatak: a gdje su brodske kulturne ustanove!? Nije bilo ravnatelja kulturnih institucija (osim pomoćnika (!?) ravnatelja Kazališne dvorane i g. Šeremeta iz Galerije koji je i sam rekao da zbog nesporazuma s Gradom i ustanovom, više djeluje kao samostalni umjetnik)! A govorilo se o stanju u kulturi? Provjerio sam: nisu bili ni pozvani! Muzej Brodskog Posavlja, Državni arhiv, Gradska Knjižnica, Institut za povijest, Matica Hrvatska ... nisu pozvani. Kao da nemaju što reći!? Zato su pozvani predstavnici politike. Da mogu hvaliti napore koje vlast, kao, ulaže u očuvanje i unapređenje kulture... Čak ni tu nismo baš bili jako informirani, jer pročelnici gradske uprave voditeljica je tek dvaput dala riječ i hitro ju oduzela, a i zamjenica župana bi prošla isto tako da nije malo iskusnija u javnim nastupima, pa se sama uspjela izboriti za svoje vrijeme. Prema njima, stanje u kulturi je ispalo izvrsno, novca ima za sve i svi programi se provode. Ali, kako bi drukčije sve i izgledalo, kad nije bilo nikoga s "druge strane borbe za proračunska sredstva" koji točno znaju gdje su i kolike novčane potrebe koje vlast ne zadovoljava. Hrvati se ionako vole hvaliti da su najkulturniji; ali kad treba platiti kulturno stvaralaštvo, manje su galantni. Hrvatski političari samo slijede taj stav. Rasprava je otišla u hvaljenje postojećih (i sam smatram: hvalevrijednih, ali nedovoljnih) manifestacija. Ipak, reći ću jasno moj stav: manifestacije nisu matica kulture! Miješamo kruške i jabuke: manifestacije su samo javna nadogradnja institucionalizirane kulture. A čak i da jesu najvažnije, ne može se politika kititi tuđim (čitaj: privatnim) perjem. Ako je domaća narodna glazba u organizaciji Šime Jovanovca javni kulturni događaj, onda odriješite "kesu". A ne nabrajati "Brodfest" pod uspjehe, a kad treba plaćati račune, reći da je to privatni biznis!? Čemu je uopće služila ova emisija osim popunjavanju termina? Govoriti o kulturi bez predstavnika kulturnih institucija besmisleno je. Kad je ova emisija već bila jednostrana, neka se napravi još jedna jednostrana emisija, samo s njima (ali bez predstavnika političara koji bi im uskakali u riječ!), u kojoj bi oni javnosti iznijeli nerješive probleme pred kojima svakodnevno stoje. Priznajmo: kultura jest trošak! Malo je kulturnih događaja koji na kraju donesu profit. I zato, Brod će uvijek biti manje kulturan (čitaj: manje bogat ponudom kulturnih sadržaja) od Zagreba baš zbog tog faktora cijene koštanja kulture i činjenice da Grad Zagreb ima 60 puta veći proračun od grada Broda! Doduše, možemo mi donijeti i svjesnu odluku ne financirati kulturu... bez kulture se (kazališna predstava, izložba, arhivsko gradivo, čitanje knjiga...) može živjeti, ali koja će gradska ili županijska vlast donijeti svjesno takvu odluku? Može se živjeti i na kruhu i vodi. Zbog čega onda tako volimo mesa i slastice? Na koncu, nakon emisije me zazeblo oko srca ponajviše zbog rezultata ankete koji je pokazao da su Brođani (doduše, s malih ali demokratski većinskih 53%) zadovoljni sadašnjim stanjem. Brodska kultura se proizvodi za Brođane... govore li oni tim glasanjem da i sami posežu za "samokresom"!? |