|
Ne, ovo nije moj stav! Rečenica je pod navodnicima i premda mislim da pripada općoj svjetskoj "kulturi" (!?) često ju je znao izreći za jedne veliki hrvatski pisac, za druge zlosretni hrvatski političar, u jednom trenutku čak i ministar kulturnog resora (sic!), Mile Budak. Kako je on ipak upamćen više kao političar i zločinac nego kulturni djelatnik (jer koliko god "Ognjišta" bila izvrsna, toliko su njegovi rasni zakoni stravični!), bit će da je pogodio bit onoga što političari misle o kulturi. Na Slavonskobrodskoj televiziji nekidan bijaše emisija o brodskoj kulturi. U studiju nesumnjivo poznati gosti, svi djelatnici u ovoj ili onoj kulturnoj djelatnosti. Ali, pažljivi promatrač prve emisije koja je u godini dana govorila o kulturi mogao je već na prvi pogled uočiti nedostatak: a gdje su brodske kulturne ustanove!? Nije bilo ravnatelja kulturnih institucija (osim pomoćnika (!?) ravnatelja Kazališne dvorane i g. Šeremeta iz Galerije koji je i sam rekao da zbog nesporazuma s Gradom i ustanovom, više djeluje kao samostalni umjetnik)! A govorilo se o stanju u kulturi? Provjerio sam: nisu bili ni pozvani! Muzej Brodskog Posavlja, Državni arhiv, Gradska Knjižnica, Institut za povijest, Matica Hrvatska ... nisu pozvani. Kao da nemaju što reći!? Zato su pozvani predstavnici politike. Da mogu hvaliti napore koje vlast, kao, ulaže u očuvanje i unapređenje kulture... Čak ni tu nismo baš bili jako informirani, jer pročelnici gradske uprave voditeljica je tek dvaput dala riječ i hitro ju oduzela, a i zamjenica župana bi prošla isto tako da nije malo iskusnija u javnim nastupima, pa se sama uspjela izboriti za svoje vrijeme. Prema njima, stanje u kulturi je ispalo izvrsno, novca ima za sve i svi programi se provode. Ali, kako bi drukčije sve i izgledalo, kad nije bilo nikoga s "druge strane borbe za proračunska sredstva" koji točno znaju gdje su i kolike novčane potrebe koje vlast ne zadovoljava. Hrvati se ionako vole hvaliti da su najkulturniji; ali kad treba platiti kulturno stvaralaštvo, manje su galantni. Hrvatski političari samo slijede taj stav. Rasprava je otišla u hvaljenje postojećih (i sam smatram: hvalevrijednih, ali nedovoljnih) manifestacija. Ipak, reći ću jasno moj stav: manifestacije nisu matica kulture! Miješamo kruške i jabuke: manifestacije su samo javna nadogradnja institucionalizirane kulture. A čak i da jesu najvažnije, ne može se politika kititi tuđim (čitaj: privatnim) perjem. Ako je domaća narodna glazba u organizaciji Šime Jovanovca javni kulturni događaj, onda odriješite "kesu". A ne nabrajati "Brodfest" pod uspjehe, a kad treba plaćati račune, reći da je to privatni biznis!? Čemu je uopće služila ova emisija osim popunjavanju termina? Govoriti o kulturi bez predstavnika kulturnih institucija besmisleno je. Kad je ova emisija već bila jednostrana, neka se napravi još jedna jednostrana emisija, samo s njima (ali bez predstavnika političara koji bi im uskakali u riječ!), u kojoj bi oni javnosti iznijeli nerješive probleme pred kojima svakodnevno stoje. Priznajmo: kultura jest trošak! Malo je kulturnih događaja koji na kraju donesu profit. I zato, Brod će uvijek biti manje kulturan (čitaj: manje bogat ponudom kulturnih sadržaja) od Zagreba baš zbog tog faktora cijene koštanja kulture i činjenice da Grad Zagreb ima 60 puta veći proračun od grada Broda! Doduše, možemo mi donijeti i svjesnu odluku ne financirati kulturu... bez kulture se (kazališna predstava, izložba, arhivsko gradivo, čitanje knjiga...) može živjeti, ali koja će gradska ili županijska vlast donijeti svjesno takvu odluku? Može se živjeti i na kruhu i vodi. Zbog čega onda tako volimo mesa i slastice? Na koncu, nakon emisije me zazeblo oko srca ponajviše zbog rezultata ankete koji je pokazao da su Brođani (doduše, s malih ali demokratski većinskih 53%) zadovoljni sadašnjim stanjem. Brodska kultura se proizvodi za Brođane... govore li oni tim glasanjem da i sami posežu za "samokresom"!? |