|
Prošli se tjedan u Lijepoj našoj zbio jedan neobičan medijski događaj, koji je istovremeno predstavljao (barem za mene) pozitivno iznenađenje, ali i krajnje neugodnu potvrdu spoznaje o iskrivljenim društvenim vrijednostima. Završio je još jedan Big Brother. Dalo bi se razglabati naširoko, i zašto se jedan ovakav TV program (nazvan po antijunaku Orwellove "Tisućudevetstoosamdesetčetvrte", u našoj zemlji davno prevedenoj na hrvatski) zove baš BB, a ne "Veliki Brat", ali to je za neku drugu, recimo jezikoslovnu rubriku. Kako me u pisanju ovakvih tekstića ništa urednički ne obvezuje, zapisat ću samo druge dvije stvari koje su se mene najviše dojmile. U Hrvatskoj je ionako običaj da novinari pišu o stvarima o kojima nisu ništa ni čuli, pa dopustite i meni iskomentirati nešto što u biti nisam pomno ni gledao. Izuzev uobičajenih komentara koje sam ovih mjeseci imao prilike slušati u gradu od prijatelja, zagriženih pratitelja zbivanja i izuzev posljednjih sat vremena predstave, koju sam odgledao poradi adrenalina, kao što gledateljstvo pomno prati olimpijske igre čak i kad je na rasporedu finale jedrenja, nisam znao ništa o osobama koje su se dobrovoljno predale zatvoru. Manija pisanja o BB ogledala se na svakom koraku. Novine su na naslovnicama imali slike i vijesti, bogati kolorirani posebni prilozi ispadali su iz tiskovina, a umjesto o inflaciji ili pozitivnom rastu industrijske proizvodnje danima su se kao važnije vijesti vrtjele analize usporene snimke, je li pod pokrivačem koji se mrda, a s obzirom na amplitudu mrdanja, tehnički mogao biti izveden felatio? Utješno, pokazuje to da ni masovni mediji nisu svemoćni, jer je ostalo puno ljudi koji o tome pojma nisu imali. Što je bilo najveće (ali ugodno) iznenađenje za sve koji su samo željeli saznati ime pobjednika? Ime! Od dvadesetak stanara hrvatske Big Brother kuće, pobjedu je odnio Rom! Svatko od vas tko, poput mene, želi vjerovati u europsku, civiliziranu Hrvatsku jednakih šansi, demokraciju u kojoj svatko, bez obzira na porijeklo može doći do pobjede u onome što radi i to na najdemokratskiji način koji se ne može manipulirati ni namjestiti, osjeća se pobjednikom. Uživam gledajući kako smo začepili usta svim zapjenjenim dušebrižnicima koji Hrvatsku vide ksenofobnom, nacionalističkom i uskogrudnom. I to baš tamo gdje se taj navodni "primitivizam i zatucanost" mogao najlakše iskazati: u masovnom anonimnom telefonskom glasovanju stotina tisuća običnih ljudi. U takvom nenamjestivom natjecanju, kraj dvadesetak "izvornih Hrvata" (od kojih su neke bile i vrlo lijepe žene!) pobijedio je čovjek s tri razreda škole, pripadnik manjinske zajednice koja čini tek promil stanovništva! Nisam siguran da bi se tako što moglo dogoditi u "demokratskim" zemljama Zapada. Nije mi Hamdija nesimpatičan zbog svoga neškolovanja, ali moram ovdje naglasiti i šok koji je kod mene dovela spoznaja da je milijunski iznos za nekoliko tjedana perverznog otkrivanja intime pomalo voajerski nastrojenom gledateljstvu, dobila osoba koja je bila spremna to učiniti i pri tome ostati smirena, zabavna ... Dakle, prirodna! Bez urođenog talenta i bez ikakvog truda! Državna nagrada za životno djelo u znanosti, dakle, samo iznimna nagrada koju dobiju tek rijetki pojedinci u svojem životu, nagrada za ljude koji su nakon dvadeset godina školovanja još 35 ili 40 godina života posvetili dobrobiti drugih, uz stalan trud, usavršavanje, pronalaženje novih rješenja od kojih svi živimo bolje... sastoji se od povelje i desetak tisuća kuna! Stotinu puta manja od tromjesečne nagrade za nepismenog primatelja nedokazanog oralnog seksa ispod pokrivača!? Ali svijet je takav. Najskuplje plaćeni nogometaši svijeta nisu najbolji, već oni koji imaju najluđe frizure! Dajte narodu kruha i igara! Oni koji na tome zgrću novac znaju zašto su svojevremeno Gullitove uvojke platili trostruko više od golgetera Van Bastena? Rimski bog Janus, postao je, baš u svojem mjesecu Januaru, zgodnom igrom sudbine i hrvatski Janus; božanstvo s dva lica. Jednim koje već gleda u uljuđenu Europu, poštuje svakog pojedinca, bez obzira na porijeklo i znanje. Drugim kojim gleda na duhovni Balkan slaveći zabavljače kao najbolje, najvrjednije i primjereno ih, milijunski i stostruko više od najboljih umova među sobom, i nagrađujući. Ali, nije ni za obrazovane sve izgubljeno! Ma izgleda da nisam s ovim tekstom u pravu! Pa postoji kompromis zabave i znanja! Svi koji u ovom svijetu show bussinessa žele pravednu nagradu za znanje i trud u životu neka se, poput mene, prijave na "Milijunaša"! |