Ceterum censeo ...

14.08.2005., nedjelja


Nova generacija intelektualnih emigranata



Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod prošli je tjedan dodijelio nagrade najboljim maturalnim radovima. Nastavak je to tradicije koja evo traje već sretnu, 13. godinu. Možemo imati i primjedbe na rad ogranka Matice hrvatske u našem gradu, ali samo ako budemo i samokritični istovremeno: koliko ste sami ideja i zbivanja pokušali pokrenuti u umjetničkom, znanstvenom i uopće kulturnom životu grada, koliko ste priloga napisali za "Godišnjak" ogranka? Ako je odgovor onakav kakav pretpostavljam (i kakav i sam, nažalost, moram dati) onda nemate pravo kritizirati rad Matice.
Godišnjak koji ogranak izdaje pod dirigentskom palicom mr. Jasne Ažman sasvim je pristojan rezultat rada i još kada ga ustalimo da stvarno i izlazi godišnje i još u godini koja piše na koricama, moći ćemo se pohvaliti dosegom koji nemaju sve sredine u Hrvatskoj. Zašto je to tako, nije jednostavno reći. Kad je Matica davno, davno, sredinom 19. stoljeća osnivana, rađala se sama svijest o hrvatskoj naciji, pa je okupljala oko sebe sve što je tada bilo svjesno svoje uloge u stvaranju ove nacije.
Kad je 1971. obnavljana, okupila je oko sebe, sirenskim zovom, sve "proljećem" probuđene nade u državnost i sve koji su htjeli doprinijeti Hrvatskoj na taj, tada jedini dopušteni način.
Isto se ponovilo i početkom devedesetih. Kad su domoljubni zanos zamijenili pucnjevi, muze su zašutjele. Matica više nije bila važna, kultura je potisnuta u pozadinu, vodile su se važnije bitke.
A nakon rata?
Pa imamo državu! Imamo granice, narod i institucije koji ju čine. Imamo i nesumnjiv jezik, konačno odvojen iz "bratskog" zagrljaja i riješen pridjeva "zapadne varijante" nekog superjužnoslavenskog jezika. Ovo doduše još nije došlo do svih glava, pa u svijetu još imamo i ozbiljnih jezikoslovaca koji kažu da se u nas govori hrvatskosrpski. Čak je i međunarodni jezikoslovni projekt, koji za cilj ima načiniti jednu internetsku stranicu na kojoj će biti popisani i primjerima tekstova predstavljeni svi jezici na svijetu (do sada ih je popisano gotovo četiri tisuće!), i koji je pronašao čak i jezike koje govore stanovnici tri sela negdje u Čadu ili narječja američkih Indijanaca, vodio jezik kojim mi govorimo kao "Serbo-Croatian"!
Ako stručnjaci misle tako... Ipak, hrvatski su jezikoslovci i tu postavili čvrstu obrambenu crtu. Pametnima dosta, a onima koji nas ionako ne podnose ni najveći dokazi ne bi bili dovoljni.
Kad je već hrvatski identitet u tolikoj mjeri učvršćen i zaokružen institucijama od definiranog jezika i kulture do "banalnih" stvari kao što su upravni aparat i država, mnogi se pitaju: što će nam onda u sadašnje vrijeme Matica hrvatska?
Odgovor je jednostavan: upravo zbog ovakvih malih aktivnosti. Samozatajno, gotovo na rubu društvenih zbivanja, Matica je pronašla i nagradila najbolje od brodskih srednjoškolaca koji su na pragu života i karijera, nakon ispita zrelosti, (većina pred upisom na fakultete) možda baš trebali neki mali poticaj za rad, neki simboličan znak da je netko prepoznao i cijeni njihovu izvrsnost.
Imao sam čast biti jedan od recenzenata tih maturalnih radnji i vidjeti kako među njima ima onih koji stvarno zaslužuju prolaz na ispitu zrelosti i koji pišu radove, korektno i stručno napisane, dostojne stručnjaku iz predmetnog područja. Pohvala i simboličan dar, stvarno su minimum kojim ih možemo nagraditi.
Matica je i ovdje učinila nešto što se čini beznačajno i što suvremenici ne cijene u dovoljnoj mjeri, a što je ključno za budućnost ove države... Ili napose ovog grada!?
Jer, što će se dogoditi: maturanti će otići u velike gradove (Brod je peti grad po veličini u Hrvatskoj, ali u precentraliziranoj Hrvatskoj, ni to nije dovoljno primamljivo), studirati, diplomirati i ...ostati! Pisao sam već kako od moje generacije maturanata čak polovica nije u Brodu, a dobar dio ni u Hrvatskoj. Trend se od onda nije promijenio. Naprotiv.
Lokalna vlast mora prepoznati ovo "curenje" talenata ili, kako se to danas popularno kaže "resursa" grada. Pa makar i vatrogasnim mjerama, privremenim kupovanjem vremena, potporama, stipendijama, nagradicama... sve dok gospodarstvo grada ne ojača dovoljno da samo privuče te ljude natrag u Brod. Osobno, bila mi je nemala potpora kad sam bio stipendist grada i zahvaljujem se na toj pomoći svim sugrađanima, premda moj povratak u rodni grad, usprkos ponudama iz metropole, nije posljedica toga već osobnog izbora. Nažalost, za stipendije se u proračunu izdvaja manje novca nego, karikiram, za papir i olovke u gradskoj upravi!? Mjesečni iznos pojedinačne stipendije se nije mijenjao gotovo 10 godina, a sjetite se koliki su onda bili životni troškovi jednog studenta? A koliki su danas?
Nešto se mora mijenjati. Indikativna je samo jedna protokolarna sitnica: izbori su prošli, nema tu političkog materijala, pa, uz časne iznimke i korektnu ispriku dožupanice, nije bilo baš puno ni sadašnjih ni bivših lokalnih "vladara".
Ipak, nadam se da nije u pitanju pokazatelj politike, nego da će biti da sam samo krivo "skopčao". Na Matičinoj svečanosti, naglasit ću, nije bilo raskošnog domjenka, pa je to valjda pravi i prozaičan razlog što su velikom većinom lokalni "uglednici" izostali?


- 12:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>